Janko je kao maturant 2018. osvojio medalju na međunarodnoj olimpijadi. Sada je doktorand u Belgiji
Janko je još u srednjoj školi nizao uspjehe iz kemije pa je tako kao maturant osvojio srebro na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi. Danas, šest godina kasnije, na doktorskom je studiju na Katoličkom sveučilištu u Belgiji. Proučava kemijske reakcije koje se odvijaju u fluorescentnim proteinima kada su izloženi svjetlu. Za srednja.hr otkriva da se u inozemstvu gotovo u potpunosti može posvetiti istraživačkom radu, ali i kako je neprihvatljivo da u Hrvatskoj uspjeh manji od 5.0 može značiti neupisivanje željene srednje škole. Zbog toga bi promijenio sustav ocjenjivanja.
Janko Čivić ispred sveučilišne knjižnice u Leuvenu u Belgiji | foto: privatna arhiva
Ime i prezime Janko Čivić možda neki pamte iz naših ranijih tekstova o njegovom uspjehu kao učeniku III. gimnazije Osijek. Sudjelovao je u prvom hrvatskom timu učenika na Međunarodnoj Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi, a na jubilarnoj 50. Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi u 2018. osvojio je srebrnu medalju. Sada, nekoliko godina poslije, Janko je na doktorskom studiju u Belgiji na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu. Grad je to smješten 30-ak kilometara istočno od Brisela.
– Ostvarivanje plasmana i predstavljanje Hrvatske na međunarodnoj kemijskoj olimpijadi 2018. godine bilo je iznimno važno za mene jer je predstavljalo nagradu za sav uloženi rad kroz srednju školu. I dalje sam u kontaktu s kolegama iz hrvatske ekipe, a nerijetko se dogodi da i sretnem bivše olimpijce iz drugih država. Intenzivne pripreme koji su se odvijale na PMF-u u Zagrebu opremile su me s teorijskim i praktičnim znanjem koje je bilo na razini preddiplomskog studija što mi je omogućilo da se odmah na početku studija bavim istraživačkim radom u laboratoriju u području organske sinteze, započinje Janko u razgovoru za srednja.hr.
‘Velik razlog moje odluke o odlasku je i činjenica što mi je program pružio stipendiju koja u potpunosti pokriva sve troškove školovanja, života i putovanja’
Odakle uopće Janku ljubav prema kemiji? Pojašnjava da se III. gimnazija Osijek može pohvaliti bogatom poviješću izvrsnosti u kemiji, uključujući dva nobelovca, Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. Profesori, dodaje, redovito pripremaju učenike za državna natjecanja pa je takvo okruženje nagnalo Janka da razvije interes za kemiju. Nakon srednje škole završio je prijediplomski studij kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, a potom diplomski studij teorijske i računalne kemije na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu gdje je sada doktorand.
– Zadnji semestar diplomskog studija proveo sam na razmjeni na Sveučilištu u Valenciji u Španjolskoj radeći na diplomskom radu. Tema rada bila je istraživanje mehanizma katalize enzima stearoil-CoA desaturaze, koji je potencijalna meta protutumorskih lijekova. Kako se radilo o studiju teorijske i računalne kemije, metode koje sam koristio obuhvaćale su računalne simulacije i kvantokemijske izračune. Već sam tijekom srednje škole razmišljao o odlasku na studij u inozemstvo što je česta odluka za sudionike međunarodnih natjecanja, ali sam naposljetku odlučio ostati u Hrvatskoj. Odluka je bila rezultat kombinacije osobnih razloga i činjenice da su mi znanje i poznanstva stečena tijekom priprema za olimpijadu omogućili da se na PMF-u odmah posvetim istraživačkom radu, što vrlo vjerojatno ne bi bilo moguće u inozemstvu, pojašnjava Janko.
Diplomski studij koji je pohađao dio je međunarodnog Erasmus Mundus diplomskog programa koji organizira devet sveučilišta iz Španjolske, Francuske, Italije, Nizozemske i Belgije. Glavni razlog odlaska baš tamo, napominje, bio je što program stavlja veliki naglasak na stjecanje istraživačkih vještina i dobra reputacija sveučilišta.
– Primjerice, u sklopu diplomskog programa išao sam na razmjene u Trst, Perugiju i Valenciju. Velik razlog moje odluke o odlasku je i činjenica što mi je program pružio stipendiju koja u potpunosti pokriva sve troškove školovanja, života i putovanja. Profesori u Leuvenu bili su zadovoljni mojim radom tijekom diplomskog studija te mi je pružena prilika da ostanem na doktorskom studiju što sam i prihvatio. Doktorat sam započeo u listopadu 2023. godine i planirano trajanje doktorskog studija je četiri godine, otkriva Janko.
Većinu vremena Janko provodi u istraživanju, najviše jedan radni dan tjedno sudjeluju kao asistent u nastavi
U svom doktorskom radu Janko proučava kemijske reakcije koje se odvijaju u fluorescentnim proteinima kada su izloženi svjetlu.
– Fluorescentni proteini su proteini koji imaju sposobnost emitiranja svjetlosti, što ih čini iznimno korisnima u biološkim i medicinskim istraživanjima. Koriste se za praćenje i vizualizaciju živih stanica u stvarnom vremenu. Svjetlost može inicirati kemijske reakcije unutar fluorescentnih proteina koje se odvijaju prebrzo da bi se mogle pratiti uobičajenim eksperimentalnim metodama. Moj cilj je objasniti te reakcije pomoću računalnih metoda, omogućujući bolje razumijevanje njihovih mehanizama, pojašnjava Janko.
Većinu vremena provodi u istraživačkom radu, ali dio vremena mora sudjelovati u edukaciji kao asistent u nastavi ili kao mentor studentima koji rade diplomske radove. Te obveze, ističe, zahtijevaju najviše jedan radni dan tjedno. Upravo u tome vidi razliku u odnosu na doktorat u Hrvatskoj. Kolege iz Hrvatske kažu mu da moraju više vremena ulagati u edukacijske obveze, što im ostavlja manje vremena za istraživački rad.
– Trenutno sam financiran od strane većeg projekta koji okuplja nekoliko istraživačkih grupa unutar sveučilišta. Unatoč tome, ove godine sam prijavio samostalni projekt na natječaj za financiranje od strane Istraživačke zaklade Flandrije. Ovakva financiranja nude veću slobodu u istraživanju i dodatni prestiž. Projekt je uspješno prošao prvi krug selekcije i pozvan sam na intervju početkom rujna, nakon čega ću saznati konačnu odluku, navodi Janko.
‘Hrvatski sustav stavlja ogroman pritisak na učenike i profesore, što može negativno utjecati na njihovo zdravlje’
Ono što primjećuje kao razliku u Belgiji u odnosu na Hrvatsku je izrazita multikulturalnost zbog značajnog broja međunarodnih studenata. Tome je razlog, objašnjava, velika ponuda diplomskih programa na engleskom jeziku pa nerijetko i profesori dolaze iz raznih država širom svijeta. Dojma je i da je najveća razlika u količini novca koji se ulaže u znanost.
– To se može vidjeti po velikom broju istraživača po profesoru. Nije rijetkost da pod jednim profesorom radi pet doktorskih studenata i nekoliko postdoktoranada. Rezultat toga je visoka znanstvena produktivnost koja dovodi do publikacija u prestižnijim časopisima i, shodno tome, lakšeg ostvarivanja budućih financiranja. Dodatno, sveučilišta stavljaju veliki naglasak na suradnje s kompanijama iz privatnoga sektora i potiču studente na otvaranje startup tvrtki. Naravno, to sve nije iznenađujuće s obzirom na veću gospodarsku razvijenost Belgije. Još jedna značajna razlika koju sam primijetio je centraliziranost većine sveučilišta u Europi, dok u Hrvatskoj postoji velika neujednačenost među fakultetima unutar istog sveučilišta. Smatram da centraliziranost doprinosi većoj uniformnosti i učinkovitosti među fakultetima, što rezultira boljom produktivnošću, navodi Janko.
Smatra da u hrvatskom obrazovanju postoji preveliki fokus na ocjene. Posebno to vidi na osnovnoškolskoj razini.
– Smatram da nije prihvatljivo da sve ispod maksimalnog rezultata od 5.0 može značiti neuspjeh u upisu željene srednje škole. Ovaj sustav stavlja ogroman pritisak na učenike i profesore, što može negativno utjecati na njihovo zdravlje. Obrazovanje je iznimno kompleksno područje i vjerojatno ne postoji jednostavno rješenje, no vjerujem da bi promjena sustava ocjenjivanja dovela do poboljšanja, napominje Janko.
‘Tijekom preddiplomskog studija sam sudjelovao u pripremi učenika za olimpijadu iz kemije, što mi također nedostaje’
Njegovo radno vrijeme u Belgiji sada iznosi 38 sati tjedno. Polovicu radnog tjedna može raditi od kuće, a takva struktura, ističe, ostavlja dovoljno slobodnog vremena. U slobodno vrijeme Janko voli igrati društvene igre s prijateljima, a često odlazi na koncerte, izložbe ili sajmove kojih u Leuvenu ima svaki vikend. Objašnjava i da je Leuven biciklistički grad pa uživa u vožnji biciklom.
– Dio vremena ulažem i u učenje nizozemskog jezika. Belgija je podijeljena u dvije regije: Flandriju, gdje je službeni jezik nizozemski, i Valoniju, gdje je službeni jezik francuski. Razlike između ta dva dijela su značajne, pa ih je važno razlikovati. U Leuvenu, koji se nalazi u Flandriji, ljudi su relativno zatvoreni, no uvijek su voljni pomoći ako ih nešto pitate. Jezična barijera gotovo da ne postoji jer većina ljudi, zbog velikog broja međunarodnih studenata, govori engleski. Velik broj mladih ljudi čini Leuven izrazito živahnim što mi se posebno sviđa. Također, centar grada je u potpunosti prilagođen pješacima i biciklistima, što ga čini vrlo ugodnim za kretanje. S druge strane, vrijeme je izrazito kišovito, a dani su tijekom jeseni i zime vrlo kratki, što može biti pomalo depresivno. Belgijska hrana možda nije na razini hrane iz nekih drugih država, ali u nekoliko specijaliteta kao što su pomfrit, pivo i čokolada, Belgija je zaista vrhunska. Cijene su općenito više nego u Hrvatskoj, posebno u restoranima i za odlazak u kino, ali ako uzmemo u obzir razliku u plaćama, ta razlika možda nije toliko velika, pojašnjava Janko.
Janko živi u studio apartmanu i kao doktorski student, smatra, dobro je plaćen. Može si priuštiti ugodan život, navodi, vjerojatno lakše nego da je u Zagrebu. Ipak, i u Belgiji se studenti bore s pronalaskom smještaja jer ih ima mnogo. Preko 50 tisuća studenata dolazi u mali grad od 100 tisuća stanovnika.
– Iz Hrvatske mi najviše nedostaju obitelj i prijatelji, ali srećom, zračna povezanost između Zagreba i Bruxellesa je vrlo dobra, što čini odlazak kući relativno jednostavnim. Tijekom preddiplomskog studija sam sudjelovao u pripremi učenika za olimpijadu iz kemije, što mi također nedostaje. Nakon doktorskog studija morat ću donijeti odluku želim li ostati u akademskom svijetu ili se pokušati zaposliti u privatnom sektoru. Nastavak znanstvene karijere mi je glavni cilj, ali to često dolazi s raznim izazovima poput promjena nekoliko sveučilišta, pa čak i država, prije nego što osigurate trajnu poziciju. U slučaju da mi se pruži takva prilika u Hrvatskoj, sigurno bih ju razmotrio. S obzirom na to da sam tek na prvoj godini doktorata, još je teško govoriti o ikakvim konkretnim planovima, zaključuje Janko.
