Jedan je bio član, a drugi predsjednik Studentskog zbora: Pričaju nam kako to izgleda unutra i što ne valja
Razgovarali smo s bivšim članom i bivšim predsjednikom zagrebačkog Studentskog zbora, vrhovnog predstavničkog tijela studenata na tom sveučilištu. Ispričali su nam kako predstavnici funkcioniraju iznutra, ali i što, zapravo, u cijeloj toj priči fundamentalno ne štima.
Foto: Pixabay
Utorak i srijeda, 23. i 24. ožujka, na zagrebačkom sveučilištu održavaju se izbori za studentske predstavnike. U jednom dijelu tek formalnost, da ne kažemo smijurija, budući da se kandidiralo točno onoliko studenata koliko ih se bira. To se dogodilo, kako smo pisali, na Fakultetu, pazite, političkih znanosti, ali i na razini Sveučilišta u Zagrebu. No, neovisno o tome, Studentski zbor kao predstavničko tijelo studenata često je meta sadržajnih kritika. Mi smo razgovarali s dvojicom studentskih predstavnika koji su nam ispričali kako to izgleda iznutra.
‘Studentski zbor nerijetko je imao probleme s kvorumom’
Naš prvi sugovornik je Marko Vučković, mladi magistar politologije i student završne godine novinarstva. Za ovu priču puno važnije, član, odnosno zamjenik u Studentskom zboru zagrebačkog sveučilišta tri godine zaredom. Zadnja je bila upravo prošla akademska. Na naše pitanje kakvo sjećanje ga veže na te predstavničke dane, odmah u glavu kaže da se sve svodi na predsjednike i njihovo “isprazno obećavanje kasnije nerealiziranih projekata kroz gotovo iste programe u više godina”. Nakon toga, priča nam nešto konkretnije.
– Studentski zbor Sveučilišta nerijetko je imao probleme s kvorumom i zainteresiranošću studenata za rad unutar Zbora, a odluke bi uglavnom bile donesene vrlo velikom većinom. Transparentnost provedenih projekata je bila vrlo niska, gotovo nepostojeća te je bilo vrlo teško doći do detaljnih podataka, kaže Vučković.
Temeljni problem Studentskog zbora vidi, dodaje, u pravilniku o izboru studentskih predstavnika. Prema tom pravilniku u Studentski se zbor, podsjetimo, 17 članova bira direktno s liste, a unutra još ulaze 34 člana, po jedan sa svakog faksa. I dok u teoriji ne postoje izborne liste, u praksi se upravo u to pretvore. Pojedince je vrlo lako prepoznati po broju udruga koje ih podupiru.
– Većinski sustav tu daje ogromnu prednost “jačoj” listi, jer njeni kandidati osvoje svih 17 mjesta u Zboru te ne postoji nikakva razmjernost. Sa sveučilišnih lista uglavnom dolaze studenti koji su potom i kandidati za predsjednika i predsjedništvo, a s obzirom da suprotstavljena lista nema niti jednog predstavnika u Zboru, taj kandidat uglavnom bude i jedini. Predstavnici studentskih zborova sastavnica uglavnom nisu dovoljno povezani, ne očekuju podršku te se niti ne kandidiraju za predsjednika. Isto nerijetko dovede i do situacije da na sveučilišnim listama bude izabran student određene sastavnice koji zapravo nema podršku Zbora svoga fakulteta, tvrdi Vučković.
‘Sveučilište nije napravilo ništa da se izbori održe online’
Još jedna prilično evidentna nelogičnost je i izlaznost. Iako je ona bizarno niska, Studentski zbor pretjerano ne promovira izbore te tako ne potiče aktivniju participaciju studenata.
– Sveučilišni zbor ni na koji način ne informira studente o njihovoj važnosti, ne objašnjava svoju ulogu u radu Senata i ostalih odbora na razini Sveučilišta. Također, isto se ne događa niti na fakultetskoj razini. Pretpostavljam da će to biti pogotovo vidljivo ove godine, kada je većina fakulteta na online načinu rada, a Sveučilište nije napravilo ništa da se i izbori održe online putem iako za to postoje preduvjeti, tvrdi nam.
Upravo smo o tome pisali prošli tjedan kad nam je glavni studentski predstavnik Mihovil Mioković dao još jednu neprepričljivu izjavu. O tome više možete pročitati ovdje.
Studentski predstavnici i HDZ
– Činjenica je da je nekoliko istaknutih predstavnika u Studentskom zboru Sveučilišta kasnije imalo značajniju karijeru u HDZ-u, kao i da je trenutačni predsjednik član HDZ-a ili je napustio stranku po preuzimanju funkcije. No, ono što je po meni još važnije je to da Studentski zbor vrlo jasno i nekritički godinama stoji uz rektora Borasa te ga podržava jednoglasno svojim glasovima u Senatu unatoč svim aferama i spornim situacijama koje se događaju. Praktički ne znam za situaciju u kojoj se netko iz vrhuške Zbora jasno usprotivio nekoj Borasovoj, u što je uključen i rat protiv Filozofskog fakulteta i ne samo smjenu dekanice, već i nametanje Šimprage. Pri tom tadašnja v.d. predsjednika, inače nepostojeće funkcije, Smoljo, sama priznaje da ni ne zna za podršku prof. Bagiću koju je izglasalo FV Filozofskog fakulteta, komentira Vučković prošlogodišnju situaciju.
Osim toga, kao problem valja istaknuti i percepciju studenata da ih Studentski zbor, njihovi de facto predstavnici, zapravo ne predstavlja. Ta percepcija, smatra naš sugovornik, proizlazi iz odvojenosti Zbora od studenata.
– Jako malo studenata zapravo zna tko su studenti u Zboru, tko je predsjednik, tko su članovi Senata i koje su njihove uloge, mogućnosti i važnost. Također, studenti jako rijetko vide konkretna rješenja i utjecaj odluka donesenih od strane Zbora na studentski život. Odluke su često slabo ili nikako objašnjene, a stavovi studenata na Senatu uglavnom nikad. iako je njihov stav u konačni osoban, studenti u Senatu trebali bi biti svjesni da predstavljaju oko 70 tisuća drugih studenata te da u konačnici prema njima imaju određenu odgovornost, zaključuje.
Razgovarali smo s bivšim predsjednikom
Razgovaramo i s Matejem Smetiškom, bivšim predsjednikom Studentskog zbora zagrebačkog sveučilišta i članom aktualnog saziva. On se u nekim svojim stavovima dosta dobro slaže s našim prvim sugovornikom i bivšim kolegom zborašem. Recimo, odavno je poznato Smetiškovo stajalište da način izbora članova Studentskog zbora nije dobar. Takvog je stava, kaže nam, iz dva razloga.
– Prvi je problem što de facto postoje liste, iako nisu službene. Ne glasa se za pojedinca. Drugi je problem to što nema razmjernog sustava. Dakle, mala razlika u glasovima na opozicijskim listama ne mora ništa značiti jer najboljih sedamnaest ulazi, kaže Smetiško.
Drugim riječima, pojašnjava nam, čak i ako je opozicija dobila više tisuća glasova studenata, to ne znači da će ući u Studentski zbor.
-To treba mijenjati. Ne smije se dogoditi situacija da dvije liste imaju malu razliku u broju glasova po kandidatima, a s jedne ne uđe nitko u Studentski zbor. Da bi Zbor uopće mogao napredovati, treba imati fluktuaciju ideja i ljudi, a u ovom trenutku to nema.
Činjenica je, dodaje, da se prethodnih godina kandidati za studentske predstavnike nisu predstavljali kao pojedinci, već kao liste.
Htio je mijenjati izborni sustav
Smetiško je kao predsjednik Studentskog zbora, sve do svoje ostavke, imao velike planove. Velike s obzirom na to da nijedan njegov prethodnik nije bio toliko odriješit oko nečega. On je, zapravo, htio promijeniti pravilnik o izboru studentskih predstavnika za Studentski. U tome, doduše, nije uspio.
– To je moj osobni poraz. Krivo sam procijenio situaciju. Htio sam da oko toga imamo konsenzus među predstavnicima, onda je došla korona i potres, druge stvari su u tom trenutku meni djelovale bitnije, a s vremenom podrška koju sam uživao počela se otapati, priča nam.
'STUDENTSKI ZBOR MORA BOLJE RADITI SVOJ POSAO'
U početku, je kaže, među kolegama predstavnicima imao autoritet. No, kako je vrijeme prolazilo shvatio je da se i to mijenja. Došlo je do razilaženja u mišljenjima. Iz ovih ili onih razloga, njegove su ideje o promjeni izbornog sustava propale, a među studentima bliskim predstavnicima se i danas šuška da je upravo to jedan od razloga zašto je i podnio ostavku na mjesto predsjednika u svibnju prošle godine.
