Jedan seminarski, molim: Oglasi za plaćanje radova su posvuda, fakulteti na to pritužbi nemaju
Samo je nekoliko minuta provedenih na bilo kojoj od studentskih grupa na društvenim mrežama potrebno da se naleti na oglase o plaćanju pisanja završnih, diplomskih, seminarskih radova i eseja. Cijene se, naravno, ugovaraju iza kulisa, po dogovoru, a kako se ne radi o klasičnom plagiranju i preuzimanju dijelova iz tuđih akademskih radova, fakulteti su u prepoznavanju takvih slučajeva praktički nemoćni. Poslali smo upite na nekoliko fakulteta po Hrvatskoj i svi su odgovorili na sličan način, dok smo u isto vrijeme zamolili studenticu koja se ovom praksom služila da anonimno pojasni svoje razloge za takvu odluku.
Kolokviji stišću, dva seminarska projekta čekaju na izlaganje, a onaj esej kojemu je rok u petak nije ni taknut. Tako zvuči poznata svakodnevnica većine studenata. Neki će svoju sudbu proklinjati, ali obveze izvršiti, oni drugi će u tome pronaći dodatan razlog za odustajanje od studija koji i tako nisu htjeli upisati, a nekolicina njih svojem će problemu doskočiti radnjom plaćanja radova koje će napisati netko drugi. Rad će tako, u jednostavnoj transakciji, biti predan studentu i nositi će njegovo/njezino autorsko ime, dok mu je u stvarnosti autor netko posve drugi. Popularno nazvani ghost writing poprima novi značaj u modernim vremenima.
Oglas za oglasom
– Izrada seminarskih, magistarskih, maturskih, diplomskih radova, eseja i prezentacija. Zagarantovan kvalitet i preciznost radova, glasi jedan od oglasa na Facebook grupi u kojoj studenti mogu pronaći studentske poslove od interesa.
Isti oglašivač, uz pozamašnu listu oblika i vrsti radova za koje nudi usluge pisanja, navodi kako se ovime bavi već godinama, a sve se izvršava po priznatoj literaturi. Treba napomenuti kako je spomenuti oglašivač profil nazvao ‘Seminarski radovi’, čime se očito radi o već dobro uhodanoj poslovnoj praksi. To nije izolirani slučaj, naime mogu se pronaći slični oglasi osoba koje svoje ime ne skrivaju, dok otvoreno nude usluge pisanja eseja, radova i pripreme prezentacija.
Pravilnici su jasni, povreda uglavnom nema
Treba napomenuti kako veliki broj fakulteta i sveučilišta, ako ne i svi, interno uređuju i provode pravilnike po kojima se studente može držati odgovorne za bilo kakve oblike plagiranja, između ostalih prekršaja. Za kršenje istih moguće je voditi i sudske procese. Fakultet elektrotehnike i računarstva u Osijeku u svom odgovoru citira upravo Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Po njemu se teškom povredom obveza smatra predaja seminarskog, završnog ili diplomskog rada čiji je sadržaj djelo drugog studenta ili treće osobe, prepisivanje većeg dijela ili cijelog seminarskog, završnog ili diplomskog rada. Ipak, nadodaju kako pritužbi na takve postupke studenata u dosadašnjem periodu nije bilo. Kao razlog tome, nudi se objašnjenje koje je fokusirano na samu prirodu seminarskih radova koji se pišu na tom fakultetu, i njihova provođenja.
– Sukladno studijskim programima nastava na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek uglavnom se izvodi u obliku predavanja, auditornih, laboratorijskih i konstrukcijskih vježbi, dok se provjere znanja uglavnom temelje na usmenim i pismenim ispitima, kontrolnim zadaćama, kolokvijima te izvještajima s laboratorijskih vježbi. Seminarski radovi se izvode u manjoj mjeri i uglavnom se radi o specifičnim temama koje zahtijevaju egzaktna mjerenja, proračune ili simulacije što smanjuje vjerojatnost plagiranja ili angažiranja druge osobe za pisanje seminarskog rada, stoji u pisanom odgovoru Fakulteta.
Zaključuju s konstatacijom kako je lakših slučajeva povrede Pravilnika od strane studenata bilo, za što je upućena stegovna mjera pismene opomene. Etičko povjerenstvo kao stalno tijelo prati provedbu Etičkog kodeksa Sveučilišta na Fakultetu i provodi postupak utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa na Fakultetu, kršenja kojeg do sada nisu zabilježili, pojasnio je dekan Tomislav Matić.
Drugi fakulteti slično, odgovornost je na studentima
Pomorski fakultet u Rijeci i Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu na sličnom su tragu. Slučajeva sankcioniranja studenta zbog plaćanja seminarskih radova i ostalih oblika studentskih zadataka nemaju, a iz Rijeke pojašnjavaju kako ne postoji mehanizam po kojem bi se takvi prijestupi mogli prepoznati, a koji bi fakultet mogao sustavno provoditi. Za provjeru autentičnosti radova koriste se Turnitinom, alatom koji je korišten od strane mnogih visokoškolskih institucija u Republici Hrvatskoj.
– Svi su studenti upoznati s etičkim principima u akademskom okruženju, odgovaraju s Filozofskog fakulteta u Splitu na isti upit.
Uz etički kodeks koji Fakultet njeguje, organiziraju se i povremene edukacije iz područja akademske čestitosti, napominju te dodaju kako je na nastavnicima da u okviru svojih kolegija promiču akademsku čestitost. Jednako tako odgovornost nose i studenti, od kojih se očekuje da samostalno pišu svoje radove poštujući sve akademske uzuse. Dotiču se u nastavku alata za provjeru autentičnosti teksta i upućuju na proces u kojem je nastavnik dužan zbog uočenog slučaja preuzimanja tuđeg teksta, neispravnog citiranja ili korištenja tuđih usluga za pisanje različitih vrsta radova studenta sankcionirati, odnosno educirati o štetnosti takve prakse.
Iz etičkog povjerenstva Agronomskog fakulteta u Zagrebu navode kako nije postojala niti jedna prijava studenta zbog predaje plaćenog seminarskog rada, ali slučaj povrede kodeksa se ipak dogodio. Student je na tuđi seminarski rad stavio svoje ime, a nakon što je Povjerenstvo prijestup otkrilo, sa studentom je obavljen razgovor. On tada svoju grešku priznaje, a seminarski rad morao je pisati ponovno. Taj mu je postupak zaradio opomenu te je zaveden u registar Etike, navode u odgovoru.
‘Svjesna sam toga da je to bila neodgovornost s moje strane’
Kako bi čuli drugu stranu priče, obratili smo se studentici koja je usluge plaćenog pisanja rada, u ovom slučaju eseja, koristila jednom u pet godina studija.
– Odlučila sam se na to jer jednostavno nisam stigla napisati svoj rad. Radim puno radno vrijeme i na zadnjoj sam godini studija. Svjesna sam toga da je to bila neodgovornost s moje strane što nisam svoje vrijeme i obaveze bolje uredila da sve stignem, ali situacija je takva da mi je u ovom trenutku posao prioritet i zato se to tako zbilo, pojašnjava pa dodaje kako moralnih zapreka oko svog postupka nije imala jer je obećala sebi kako se to više neće ponoviti.
Jednako tako, navodi olakotnu okolnost statusa kolegija u sklopu kojeg je esejski rad bio pisan; radilo se o izbornom kolegiju koji ne spada u domenu područja koje joj predstavlja poslovni interes u budućnosti. Uz to, ne smatra težinu eseja jednaku onoj seminarskog i diplomskog rada za koji priznaje kako ne bi nikome platila pisanje.
Zaključuje s riječima kako straha od otkrivanja nije bilo zbog toga što mehanizma i osnove za to na njezinom faksu nema. Otkriva i kako bi u istoj situaciji to ponovno učinila, ali kako namjeru za to u budućnosti nema.