Jesu li Fuchsovi programski ugovori dobri za integrirana sveučilišta? Pitali smo zadarsku rektoricu Dijanu Vican
Propisi o programskim ugovorima su poboljšani, a elementi za pregovore dovoljno široki. Ostaje vidjeti koliko će iznositi osnovni iznos novca, a koliko razvojni. Tek će se tada moći govoriti o tome jesu li sveučilišta zadovoljna ili ne, kaže za srednja.hr Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru koje je manje, kompaktno i potpuno integrirano. Očekuje da će pregovori biti ozbiljan dijalog između države i akademije, a ne brzopleto dogovaranje. Ipak, ističe da u sustavu postoje ozbiljni problemi koje nijedna uredba ne može tako lako riješiti, a jedan od njih je i manjak prostora za zapošljavanje mladih znanstvenika.
Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru
Foto: srednja.hr | Unsplash | Youtube screenshot; Diadora TV
Nakon žestoke jave rasprave nešto izmijenjena Uredba o programskom financiranju visokih učilišta i znanstvenih instituta stupila je na snagu. Ona pobliže definira što su i kako će funkcionirati programski ugovor, novi model državnog financiranja znanosti i visokog obrazovanja. Taj model, barem teoretski, predviđa novčane nagrade za institucije koje ispunjavaju svoje strateške ciljeve, a trebao bi biti i transparentniji.
Riječka rektorica Snježana Prijić Samaržija, koja je i ranije potpisivala programske ugovore, kao i zagrebački rektor Stjepan Lakušić, koji je bio jako kritičan prema programskim ugovorima već su za srednja.hr dali svoje komentare. Uz njih, komentar nam daje i Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru koje je u potpunosti integrirano. Ono nema fakultete i dekane, već odjele bez pravne osobnosti. Takvo sveučilište osim što je manje je kompaktnije i povezanije, sadržajno i organizacijski, pa bi novi model financiranja koji naglasak stavlja na strateške ciljeve trebao biti nešto provediviji nego kod velikih, neintegriranih struktura.
Uredba je poboljšanja, elementi za pregovore široki
Nakon javne rasprave, Uredba je, kaže nam rektorica Vican, poboljšana, a elementi za pregovore su dovoljno široki. Ono što su u ovom trenutku nepoznanice su iznosi osnovnog financiranja i razvojne komponente svakog sveučilišta. To je ona nevidljivi dio koji bi trebao biti rezultat pregovora, ističe naša sugovornica, a kroz njega će rektori moći iskazivati zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.
– U javnom financiranju visokog obrazovanja potrebni su, prije svega, jasni ciljevi i jasna načela. Ako ih imate, a ne pridržavate ih se, onda s vremenom dobijete sustav s prevelikim razlikama u kvaliteti visokoobrazovnih ustanova, koje je i s najboljom Uredbom jako teško svesti na ujednačeno i pravedno financiranje. Financijski izvor o kojemu svi ovise, državni proračun, nije nepresušan izvor u gospodarstvu opterećenom mnogim izazovima i rizicima, a očekivanja potpisnika Uredbe nisu malena. Vjerujem da se neće inzistirati na brzopletom pregovaranju, nego argumentiranom dijalogu, ističe svoja očekivanja zadarska rektorica Dijana Vican.
Dodaje kako su učinjeni brojni iskoraci i poboljšanja u sustavu visokog obrazovanja, i s uredbama, i bez njih.
Problem zapošljavanja mladih u znanosti
Ipak, ističe i jednu ozbiljnu kritiku. Ako izdvojimo kreiranje uredbi, kaže Vican za srednja.hr, osobno smatra da bi tom poslu trebale prethoditi sustavne, permanentne i višestrane analize sustave. One, pak, nedostaju.
– Visokoobrazovni sustav će s najboljom uredbom ostati živjeti u mnogo proturječja. Recimo, danas nikome ne treba povećalo da vidi pad broja studenata, koji prati višedesetljetne negativne demografske trendove. A tek sustav zapošljavanja! Svojedobno je donesena uredba o zabrani zapošljavanja, a onda su iskrsli podaci o značajnom zapošljavanju, i to selektivnom. Dodajmo razvojnu komponentu koja, između ostaloga, pretpostavlja sustavno zapošljavanje, osobito mladih znanstvenika. Ona je sada neostvariva i teško nadoknadiva jer su mehanizmi zapošljavanja mladih znanstvenika nedovoljni, vezani isključivo uz umirovljenja i projekte koje financira Hrvatska zaklada za znanost, osvrće se na problematiku mladih u sustavu rektorica Vican, o čemu smo već pisali u kontekstu nesigurnih radnih uvjeta i disproporcionalno malih plaća.
Osvrće se na kraju rektorica Vican i na zakonski zahtjev za standardizacijom kvalifikacija. Jedini je to, kaže, ispravan temelj za proizvodnju vrsnih kvalifikacija. Pita se stoga, zaključno, kome li to odgovara da ih nema.
