Jesu li stereotipi istiniti i zašto ne: Studenti pobili stereotipe o svojim fakultetima
Stereotipi su vrlo zanimljiva stvar kada ih proučavate, no ne toliko zanimljiva kada netko formira svoje mišljenje o vama, bazirajući se na nekim stereotipima. Naučili smo da većina stereotipa nije istinita, no znači li to da će oni samo odjednom nestati? Naravno da ne.
foto: pixabay
Postoje razni fakulteti i mali milijun različitih smjerova, pa samim time i milijun različitih studenata i studentica, no isto tako postoji određen broj stereotipa. Ljudski mozak je ustvari vrlo praktičan, pa tako potrebu za svrstavanjem ljudi u određene kategorije rješava kroz stereotipe.
Iako znamo da su stereotipi zaista u većini slučajeva pogrešni, a vrlo često se i baziraju na osobnim iskustvima između pojedinaca, teško je zaustaviti se i zaista ne pasti pod utjecaj nekog stereotipa. Tako nam je puno lakše zamišljati studente jednog fakulteta kao uniformiranu masu gdje se svi jednako ponašaju, oblače i razmišljaju.
U stvarnosti je život puno kompliciraniji pa je nemoguće pronaći i dvije osobe koje su jednake u nečemu, a kamoli tako velike grupe ljudi. Vrlo često ti stereotipi navode na skroz kriv put, pa mislite o ljudima stvari koje su u potpunosti pogrešne. U želji da danas raskrinkamo nekoliko stereotipa, razgovarali smo s nekoliko studenata koji su s nama ubili sve stereotipe o njihovim fakultetima.
Privatni fakulteti
– Čuo sam i čujem da privatne fakultete (pa tako i Libertas) upisuju ‘bogatunčići’ i da se lako prolazi po sistemu ‘platio sam školarinu’. Nadalje, čuo sam da takve fakultete upisuju oni koji ne znaju ‘što će sa sobom, pa eto hajdemo malo studirati’ ili ‘propalice’ ali to nikako nije istina jer tamo ima puno kvalitetnih i marljivih studenata koji su u srednjim školama bili super učenici. Također, ipak ga ne upisuju samo ‘bogatunčići’ već i ‘obični građani’. Smatram da onaj tko ne radi i ne uči i na privatnim fakultetima će jedva prolaziti. Također sam mišljenja da su studenti privatnih fakulteta jednako vrijedni kao i na državnim, te da niti nama nije lako doći do položenog ispita to jest diplome i potrebno je potruditi se, rekao nam je Ivan s Libertasa.
Stereotipi o studentima privatnih fakulteta su itekako poznati svima, no ako poznajete barem jednu osobu koja zaista i studira na privatnom fakultetu, vjerojatno znate da stvarnost ne odgovara stereotipu, kako je i naš sugovornik objasnio.
Još jedan širom rasprostranjen stereotip jest onaj o studentima Filozofskog fakulteta… No je li on istinit?
– Za fakultet koji pohađam sam čuo jako puno stereotipa. Jedan od najčešćih je bio da se radi o politički lijevo orijentiranom fakultetu. Ono što je u ovom slučaju najzanimljivije je da sam u mnogo segmenata dobio i potvrdnu informaciju (slušajući neke razgovore, stavove ili recimo kada se u hodniku prodaju knjige “crvene” tematike). Drugi stereotip je o načinu odijevanja tipičnog filozofa, a radi se o svakojakim kombinacijama i na prvi pogled staroj odjeći. Svaki od stereotipa ima određeni segment koji je istinit, ali naravno ne treba uzimati zdravo za gotovo, mišljenje je Frana s Filozofskog.
Osnova za stereotip
Nekad se dogodi da se stereotipi poklapaju s istinom, no upravo zato oni i postoje. Zato što su u nekim slučajevima istiniti, pa uvijek postoji nekakva osnova za samu ideju. Čak je i Fran priznao da u neke stereotipe o drugim studentima ipak vjeruje.
– Stereotip o drugim fakultetima u koji vjerujem je o ferovcima i sličnim fakultetima, a to je da su introvertni i nedruštveni što sam mnogo puta čuo, a i imao sam i priliku osjetiti u domskom životu, iskustvo je Frana.
S druge strane, postoje i oni stereotipi koji ne bi mogli biti dalje od istine, a jedan od takvih je i onaj o Ekonomskom fakultetu, kaže nam naša sljedeća sugovornica.
– Jedan od najprisutnijih stereotipa o mom faksu je da je taj faks “lagan” i da ga upisuju “oni koji nisu znali sto žele ili koji nisu upali na željene fakultete”. To definitivno nije istina. Vjerujem da postoji dio ljudi koji su to upisali jer se još uvijek traže, a ekonomija je veliko područje, ali isto tako mnogo studenata zaista zanima to i željeli bi se zaposliti u tim granama. Ono što mi posebno smeta je što zaista ljudi misle da je uspjeh na tom fakultetu garantiran jer je “lagano”. Zbog programa i mnoštvo literature i informacija nimalo nije lako polagati određene kolegije, objasnila nam je Barbara (19) s EFZG-a.
Za razliku od dosadašnjih primjera, postoje i ‘manje poznati’ fakulteti, odnosno oni o kojima postoji manje stereotipa. Među njima se nalazi i Rudarsko-geološko-naftni fakultet, koji pohađa naša sljedeća sugovornica.
Kopanje nafte
– ‘Radit ćeš na platformi i kopati naftu (inače kaže se crpiti, eksploatirati, nafta se ne kopa lopatom), radit ćeš u rudniku, što ti uopće možeš raditi s tim?’, i tako slično…Naravno da to nije slučaj, veliko je područje u kojem se može zaposliti, od onoga što svi prvo pomisle (INA), do raznoraznih plinara, instituta, vezano općenito za energetiku i učinkovitost, ministarstva i područja zaštite okoliša. Upisala sam ga jer je predstavljao neki izazov, nešto novo s čime se dotad nisam susrela i nije mi žao što sam se odlučila na to. Mislim da stereotipi uglavnom nisu istiniti, ali ih je zabavno čitati i zapravo čuti od drugih jesu li zapravo istiniti ili ne, kaže nam Lucija (23) s RNG-a.
I dok stereotipi o ‘kopanju’ nafte definitivno nisu istiniti, sljedeći primjer koji donosimo ipak nije takav. Radi se o smjeru o kojem ne slušate često, ali svejedno postoje neki stereotipi, koji su ispada djelomično i točni. No samo djelomično, nemojte se previše ponadati!
– S obzirom na to da se radi o smjeru koji nije naročito eksponiran u javnosti (RPOO) nisam čula neke predrasude, ali često čujem komentare tipa ‘nije lako upisati, ali je lako završiti’ ili kako smo sve cure, što je u principu i točno. Na mojoj godini nema niti jedan dečko, iako se na višim i nižim godinama ipak može pronaći pokoji… Što se tiče težine kao i uvijek postoje kolegiji koji su teži i oni koji su lakši što često ima veze više s profesorom nego da samim sadržajem kolegija. A stereotip vezan za upise je djelomično točan, navala na smjer je velika iako se ne radi o tipovima učenika koji upisuju logopediju ili farmaciju, ipak je potreban koliko-toliko dobar prosjek i dooobaaaar prijemni jer ipak je to na kraju odlučujući faktor, rekla nam je Klara (23) s Učiteljskog fakulteta.
Osim prepričavanja stereotipa s kojim se ona susrela, rekla nam je i što općenito misli o stereotipima te postoje li neki koje smatra istinitima za ostale fakultete.
Stereotipi su prenapuhani
– Stereotipima uvijek pristupam s oprezom jer mislim da su definitivno prenapuhani, ali ipak smatram kako su nastali na temelju stvarnih događaja, stoga se može ponekad pronaći mala doza istine. Što se tiče stereotipa o fakultetima ne mogu se sjetiti niti jednog u kojeg vjerujem jer za svaki mogu pronaći bar nekoliko osoba koje su sušta suprotnost stereotipu, ali iznimke potvrđuju pravila, zar ne?, pita se Klara.
Među hrpom stereotipa kojima se ne može vjerovati se tako nalaze i oni o medicinarima. Pričali smo sa studenticom medicine koja nam je tako potvrdila naše sumnje – oni ipak imaju život van faksa.
– Pa jedan od najprisutnijih stereotipa po mom mišljenju što se tiče medicine je da medicinari nigdje ne idu, samo uče i ne rade ništa drugo. Mogu reći da to stvarno nije istina. Da, učimo dosta, ali baš zbog tih silnih obaveza ti treba neka protuteža – zato nema utorka, četvrtka ili petka da izađeš, a da ne sretneš nekog s faksa. Naravno ima i nekih ljudi koji ne izlaze toliko, ali definitivno ima više ljudi koji i izlaze i imaju neke hobije i tome slično, potvrdila nam je Lea (24) s Medicine.
Ne vjerujemo stereotipima
Razgovarali smo tek s nekolicinom studenata i svi su nam potvrdili da stereotipi o njihovim fakultetima nisu istiniti, a vjerojatno bismo dobili isti odgovor kad bismo bilo koga zaustavili na prepad i postavili isto pitanje. Mada, uvijek postoje i ljudi koji upadaju u taj stereotip, iako vjerojatno ne u potpunosti.
Za sam kraj, željeli bismo završiti s jednom pozitivnom misli koju nam je ostavio jedan od sugovornika i sugovornica. Studenti su takva vrsta ljudi koja se svemu smije i ruga, a prije svega vlastitim slabostima. Stoga ne čudi to se ipak stereotipi i generalizacije često spominju….
– Super je stvar što imamo stereotipe i generalizacije do te razine kada ih ne uzimamo osobno i gledamo na njih kao neku uvredu ili osobni napad. Ipak svi imamo prijatelje i ekipu raštrkanu po drugim fakultetima i takva zezancija ponekad dobro dođe u društvu, zaključak je Frana.
Zaključak je to Frana, a i naš. Stereotipi će uvijek postojati, a na nama je da pazimo kako ti isti ne bi utjecali na naše ponašanje. Sve je dobro dok ne završi ružno, pa tako i kad je riječ o šalama koje su jednostavno pretjerane… Sa stereotipima rukovati pažljivo!
