Još jedan udar na studente: Ukinut jedini kiosk koji je postojao na pustom kampusu Borongaj
Početkom nove akademske godine studenti kampusa Borongaj primijetili su novitet u svojemu mjestu studiranja. Osim uobičajeno loše situacije s hrvatskim Oxfordom, kako su nazivali Kampus, od ove je akademske godine ukinut jedini kiosk koji je tamo postojao. Osim tog kioska, studenti imaju samo kafić i menzu u vlasništvu SC-a, koji rade relativno kratko dok studenti znaju po cijeli dan biti na predavanjima. Kiosk je također bio u vlasništvu SC-a pa smo ih odlučili upitati zašto je došlo do ove, za studente posebno negativne odluke. Oni nam kažu kako je kiosk jednostavno poslovao u minusu te da je njegovo zatvaranje jedna od nužnih sanacijskih mjera.
Donekle uređeni dio kampusa Borongaj| Foto: Duje Kovačević, srednja.hr
Kampus Borongaj svečano je otvoren prije 10 godina, a do dana današnjeg promijenio se samo na gore. Na Kampusu je smješteno nekoliko tisuća studenata, a sadržaja gotovo pa i nema. Menza i kafić Studentskog centra rade do 16h, odnosno 15h, a petkom i kraće. Osim toga, studenti su imali jedan SC-ov kiosk na kojem su mogli kupiti osnovne stvari poput kave, grickalica i cigareta. Međutim, od ove akademske godine nemaju ni to.
‘Kiosk je, uz menzu i kafić, bio jedini dokaz da ne studiramo na pustom otoku’
Menza i kafić jedini su preostali sadržaji hrvatskog Oxforda. Pretenciozni je to naziv za ono što je kampus Borongaj trebao biti, a danas je ništa drugo doli ostatka jugoslavenske vojarne. Studenti koji tamo provode dane to osjećaju i nisu baš zadovoljni. Posljednji potez ukidanja kioska nimalo im se nije svidio.
– Ukidanje kioska na kampusu Borongaj definitivno je loš potez. Taj kiosk je, uz menzu i kafić, bio jedini dokaz da ne studiramo na pustom otoku van svake civilizacije, rekla nam je Marta, studentica Hrvatskih studija koji su smješteni na Borongaju.
Kiosk je nužno potreban studentima na Kampusu, kaže nam, upravo zbog njegove lokacije. Borongajski kampus nalazi se relativno daleko od svega pa tako i trgovina, a studenti su ponekad na predavanjima po cijele dane. Ta predavanja nerijetko su razlomljena kratkim pauzama u kojima studenti ne stignu otići van kampusa da bi nešto kupili. Stoga, mišljenja je naša sugovornica, potrebno je osigurati barem nešto unutar Kampusa u zamjenu za normalnu trgovinu u blizini.
‘Kiosk je nužan jer studenti s invaliditetom ne mogu baš tako lako otići do trgovine van Kampusa’
Fakulteti koji se nalaze unutar borongajskog kampusa dosta su dobro prilagođeni korisnicima s invaliditetom ili drugim tjelesnim poteškoćama. Ukidanje ovog kioska jedna je od mjera koje negativno utječu na kvalitetu studiranja i života korisnika kampusa, a posebice spomenutih studenata, smatraju neki.
– Smatram da je kiosk nužan i zbog studenata s invaliditetom ili drugim tjelesnim poteškoćama. Studenti s invaliditetom ne mogu baš tako lako otići do prve trgovine koja se nalazi izvan Kampusa, a ova je bila idealna zbog blizine i pristupačnosti, kaže nam Matea, studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji se također nalazi na Kampusu.
Nezadovoljstvo stiže i od studenata trećeg fakulteta smještenog na Kampusu, Fakulteta prometnih znanosti. Jedan od njih nam kaže kako je kiosk bio prva pomoć u studentskom životu.
– Mislim da je zatvaranje kioska na kampusu Borongaj loša stvar, čak i ako je neprofitabilan jer su studenti tako uglavnom kupovali čokoladice, flaširana pića, kavu i cigarete. Smatram da je zbog same lokacije Kampusa i nedostupnosti trgovina kiosk bio prva pomoć u studentskom životu. Studenti su mogli u pauzama među predavanjima otrčati i kupiti što im je potrebno, kazao nam je Filip, student Fakulteta prometnih znanosti.
Studentski centar kaže da je kiosk ukinut zbog poslovanja u minusu i učestalih provala
Kiosk je bio u vlasništvu, odnosno vodio ga je Studentski centar u Zagrebu. Iz SC-a nam pak kažu da su ga zatvorili iz niza razloga koji se tiču poslovanja u minusu i učestalih provala i krađa.
– Ukupan promet kioska (239.976.63 kuna) uz prosječnu maržu od cca 12% , ni blizu nije mogao pokriti troškove poslovanja (325.694,40 kuna). Dakle, radi se o 300.000,00 kuna nepokrivenih troškova. U 2016.g. imali smo 10 provala a u 5 navrata izišla je policija jer je šteta prelazila 1000,00 kuna. Osim toga Tehnička služba Studentskog centra svaki bi puta slala ekipu majstora na osposobljavanju kioska za rad, što je prouzročilo dodatne troškove, kazali su nam iz Studentskog centra.
Usto napominju i kako su oni ustanova u sanaciji te sukladno mjerama provedbe sanacije imaju zabranu novih zapošljavanja, osim na posebno odobrena mjesta po suglasnosti Sanacijskog vijeća, te su prisiljeni migrirati zaposlenike iz neodrživih poslovnih jedinica u one koje su imale potrebu za djelatnicima.
– Odluku o prestanku rada kioska donio je Sanacijski upravitelj sukladno mjerama sanacije, uz suglasnost Sanacijskog vijeća, a u skladu gore navedenim rezultatima analize poslovanja. U rujnu 2017.g. Studentski centar raspisao je natječaj za najam ovog prostora (kioska) no međutim nitko se nije javio, zaključuju iz SC-a.
Dodatno smo im poslali upit o tome planiraju li ponovno raspisati natječaj s obzirom na to da se nitko nije javio, no do objave ovog teksta nismo dobili odgovor. Kada odgovor stigne, naknadno ćemo ga objaviti.
