Kad nema novca, prvo se uzima od studenata povećanjem školarina
Država za hrvatske studente izdvaja najmanje novca iz proračuna, a sustav linearnog naplaćivanja školarina nije pravilo u Europi, već iznimka. U istraživanju koje je proveo Institut za razvoj obrazovanja može se vidjeti da susjedna Slovenija, ali i Madžarska izdvaja više novca za svoj javni sustav visokog obrazovanja.
Iako je hrvatski životni standard puno niži od njemačkog, školarine su nam itekako razvijene, i to u visinu. Hrvatski životni standard je za gotovo pedeset posto niži od onog u Njemačkoj, no svejedno se maksimalni iznosi školarina za visoko obrazovanje penju i do 1270 eura, dok je to u Njemačkoj do tisuću eura.
Hrvati iz državnog proračuna izdvajaju najmanje za svoje studente
Za visoko obrazovanje u Lijepoj našoj se izdvaja 0,81 posto bruto društvenog proizvoda, što je ponovno na samom europskom dnu i ispod europskog prosjeka koji je 1,14 posto.
Rezultati su to istraživanja Karin Doolan ‘Hrvatski sustav financiranja visokog
obrazovanja u europskom kontekstu‘ gdje je naš sustav uspoređivan s njemačkim, švedskim, austrijskim, slovenskim i mađarskim sustavom financiranja visokog obrazovanja.
Za svoje studente i buduću radnu snagu ipak najviše izdvajaju Šveđani, i to čak 1,77 posto BDP-a. Iza njih slijede Austrijanci, Slovenci, Nijemci te Mađari i na začelju su Hrvati s 0,81 posto BDP-a izdvajanja za visoko obrazovanje.
Rezultate cijelog istraživanja možete pogledati ovdje.
Kad ponestane novca, prvo se uzima studentima
Iako nepoznat u Europi, sustav linearnog modela plaćanja školarina, to jest plaćanje prema prikupljenim ECTS bodovima poseban je slučaj i nije pravilo u europskim sustavima.
– Linearni sustav školarina hrvatska je izmišljotina. Vrlo je diskutabilno što se oslobađanje od školarina temelji na akademskim postignućima, a ne vodi se računa o socijalnom statusu, objasnio je Ninoslav Šćukanec, direktor Instituta za razvoj obrazovanja.
Dodaje kako osim što u visoko obrazovanja ulaže država iz proračuna, veliki problem u Hrvatskoj je što nema izdvajanja za visoko obrazovanje iz privatnog sektora, pa kad ponestane novca, ‘rupe’ se popunjavaju naplatom školarina studentima.
