Kad pomiješaš dvije plavuše s naočalama: Moje iskustvo upoznavanja novih ljudi na faksu
Kad tek krenete na faks sve se čini novim, nepoznatim i sve je pomalo zastrašujuće. Novost je i hrpa novih ljudi s kojima ćete iduće tri godine provoditi puno vremena, pisati seminare, tresti se prije ispita, odlaziti u menzu i proživljavati sve druge čari studentskog života. Neki od tih ljudi postat će vam najbolji prijatelji, a neke uopće nećete podnositi.
Foto: Priscilla Du Preez, Unsplash
Nisam nikad bila osoba koja s lakoćom upoznaje nove ljude. Iskustvo dolaska na faks činilo mi se zastrašujuće na više načina, a glavni je bio taj što sam jedina iz svoje srednje škole upisala svoj smjer na fakultetu i nisam poznavala nikoga. Gomila nepoznatih lica na jednom mjestu nije se činila kao najugodnija situacija.
Kad sam došla na faks osjećala sam se jako usamljeno, ne samo da nisam poznavala nikog, nego i zato što mi se činilo da svi ostali već poznaju nekoga. Većina se studenata prvih dana držala zajedno s ljudima koje su poznavali iz srednje škole, pa makar i površno. Vaša škola je ponekad imala tjelesni na našem igralištu i znam te iz viđenja? Od danas smo najbolji prijatelji! Nije da sam ih mogla kriviti. I sama bih se ponašala tako da sam imala prilike. Ali nisam i bilo je vrijeme da izađem iz svoje zone komfora i počnem upoznavati nove ljude.
Jedna od prednosti manjeg faksa kao što je Fakultet političkih znanosti je što svaki dan susrećete ista lica i lakše je sprijateljiti se s ljudima s kojima svakodnevno odlazite na ista predavanja i seminare. Naravno, vjerojatno nećete postati najbolji prijatelji s osobom s kojom ste odradili prvi seminar, ali kako se kaže, prvi mačići se ionako bacaju u vodu.
Prvi grupni seminar se baca u vodu
Moj prvi ‘mačić’ bila je seminarska grupa iz komunikologije. Izabrani smo za izradu prezentacije jer su nam prezimena počinjala istim slovom. Već na prvoj kavi bilo je jasno da su isti faks i početno slovo prezimena jedino što nam je zajedničko, ali bilo je lijepo napokon moći s nekim podijeliti dojmove o faksu, zastrašujućoj profesorici komunikologije i našem prvom seminarskom radu. Danas je jedina uspomena na to kratko druženje grupa na Messengeru u koju je posljednji put upisana poruka 24. studenog 2014. godine.
Kao najbolja prilika za upoznavanje novih ljudi pokazali su se oni opskurniji kolegiji koje je pohađalo svega nekoliko ljudi. Jedan od njih je bio francuski, kojeg sam upisala samo zato jer mi se nije opet slušao već prežvakani engleski. Čekanje na dolazak profesorice ispred male predavaonice na četvrtom katu bilo je vrijeme i mjesto kad su nastala prijateljstva koja traju i danas, a neka su nastala i zabunom.
Francuski spaja ljude
Na jednom od prvih sati francuskog upoznala sam Ivanu, britku curu plave kose s naočalama s kojom sam odlazila na na cigaretu u dvorištu faksa. Ona je većinu vremena pljuvala po fakultetu s kojeg se prebacila na novinarstvo i udijelila mi nekoliko mudrih savjeta za lakše snalaženje u studentskom životu: sad si na faksu, prepuštena si sama sebi.
Na jednoj od pauza za pušenje u dvorištu fakulteta upoznala sam Ivanu, curu plave kose s naočalama (ovo zapamtite jer je bitno za priču). Primijetile smo se međusobno na francuskom i počele pričati dok smo pušile i dok je ona pljuvala po svom bivšem fakultetu. Sjećam se njezinih mudrih riječi koje su manje više bile: sad si na faksu, prepuštena si sama sebi. Ovdje više nikoga nije briga za tebe. Bilo je to zastrašujuće čuti jer smo kroz osnovnu i srednju školu navikli da nas netko vodi za ruku i govori nam što trebamo raditi, ali je bilo i oslobađajuće. Kasnije sam shvatila, nakon mnogo više vremena provedenog na faksu, da je to što nas puštaju na miru zapravo odlična stvar.
Od zabune do prijateljstva
Nakon dva razgovora i par cigareta s Ivanom osjećala sam se ohrabreno i idući put kad sam ju zatekla kako sjedi i čeka početak francuskog odmah sam joj prišla i počela razgovarati s njom kao da se znamo već godinama. Pričale smo nekoliko minuta i onda sam čula nečiji glas s leđa kako me pozdravlja. S užasom sam shvatila da plavokosa cura s naočalama s kojom pričam već neko vrijeme nije Ivana, već Petra, njoj jako slična cura koja također s nama ide na francuski.
Iako sam htjela propasti u zemlju srama, Petra uopće nije primijetila moju zabunu, samo je pomislila da sam ja jedna od onih otvorenih ljudi koji mogu prići bilo kome i započeti razgovor. To nije moglo biti dalje od istine, ali moja zabuna rezultirala je time da mi je Petra postala prva prijateljica na faksu i jedna od najboljih prijateljica koje sam stekla u životu.
Upoznavanje novih ljudi na fakultetu može biti zastrašujuće, osobito ako ste pomalo sramežljivi i nemate društvo iz srednje kao podršku. Mogu vam se dogoditi i totalno sramotne situacije kada pomiješate dvoje ljudi ili nekome pogrešno zapamtite ime, ali to nije smak svijeta. Svima je sve novo i drugima je vjerojatno jednako teško kao i vama, tako da slobodno probijte led i počnite pričati s kolegama. Nikad ne znate koja zabuna može biti početak novog prijateljstva.
Portal srednja.hr započeo je s projektom Brucoš 101 koji će vas upoznati sa čarima studentskog života. Naučit ćete sve o glavnim konceptima studiranja, a dobit ćete i najvažnije informacije o maturi i upisu na visoka učilišta. O svemu tome moći ćete čuti i na video konferenciji na našem YouTube kanalu koja se održava 27. svibnja s početkom u 10 sati. Pretplatite se na naš newsletter kako biste primali specijalizirane vijesti iz svijeta obrazovanja te kako biste dobili podsjetnik o održavanju konferencije.
