Kada menza dosadi: Koje su ‘specijalitete’ studenti otkrili jednom kad su otišli na faks?
Još malo i počinje nova akademska godina. Ako niste brucoš, ta vijest vas sasvim sigurno ne raduje. Ali ako jeste… Vjerujemo da brojite dane do onog trenutka kad ćete prvi put otići na predavanje. I kad ćete prvi put sjesti u menzu.
Hrana, foto: Pexels; Ella Olsson
Menza je sasvim sigurno omiljeno mjesto svakog studenta. Kad živite doma s roditeljima, rijetko kad razmišljate o tome koliko puta dnevno morate jesti, i uopće o tome da ustvari morate jesti. I onda odete na studij i shvatite da morate razmišljati unaprijed, morate planirati svoje obroke.
Bili ti obroci i čips ili smoki, opet morate ih na vrijeme kupiti u dućanu. Inače ćete biti gladni. No, na svu sreću, ako živite u blizini neke menze, uvijek imate opciju s kojom se možete spasiti. Iako se često govori o menzama s negativnom konotacijom, menze su odlične. Postoji one s boljom i gorom ponudom, ali bilo gdje se možete pošteno najesti za deset kuna. I to je nešto.
Ipak, nakon što prođe prva faza zaljubljenosti u menzu, shvatit ćete da vam nekad treba predah. Ne često, ali nekad je lijepo pojesti nešto što nije iz menze. I što onda? Vjerojatno ćete otkriti neko novo jelo koje će vas u potpunosti oduševiti. Tako to inače ide, rekli su nam studenti.
– Sada sam na petoj godini faksa, i napokon sam malo stabilizirala prehranu – otprilike pet puta tjedno ručak kuham doma, a dva puta naručujem izvana. Na prvoj godini, pak, nisam znala pripremiti ništa osim zaleđene pizze i zaleđenog pohanog sira, tako da se definitivno vidi napredak. Nedavno sam otkrila friganu pizzu – jest da je kalorijska bomba ali vrijedi svake kalorije, po mom mišljenju. Slična je pizza bureku kojeg također jako volim (kontroverzno, znam) ali bolja. Inače je jelo tipično za južnu Italiju, pa mora da je dolje još i finija nego ovdje na sjeveru. Malo je skuplja od obične pizze, šest eura za normalnu Margheritu, a devet za friganu. Mislim da je još dug put ispred mene prije nego što uspijem doma napraviti svoju friganu pizzu. Nisam još nikad radila ni običnu pizzu bez nadgledanja od strane neke kulinarski sposobnije osobe. Iako, imam cimericu s Juga pa bih možda mogla pokušati uz njenu asistenciju, objasnila nam je Matea (23) koja studira strojarstvo u Italiji.
Cimeri su zlatni
Imati cimere koji znaju nešto kvalitetno napraviti je veliki plus. Osim što je tlaka kada morate kuhati samo za jednoga, još je bolje to što postoji velika šansa da će oni skuhati nešto za vas. Ili vam barem otkriti neko novo jelo.
– Većinom ne doručkujem – ručam u menzi, i pazim da je obilan i kvalitetan ručak koliko je to moguće. Za večeru nešto brzinski pripremim, poput juhe, tjestenine, sendviča i sl. Nisam strahovala od gladovanja na faksu jer sam bila spremna na promjenu navika i prehrane stoga sam se brzo prilagodila. Izbirljiva sam što se hrane tiče pa mi je jedini problem što mi moj izbor fine hrane iz menze brzo dosadi jer se svodi na svega nekoliko jela, ali onda si kuham par dana dok se ne zaželim menze. Stanujem u domu i prijatelj je jednu večer jeo noodles sa sirnim namazom, na prvu kombinacija koje se nikad ne bih sjetila, i tako sam iduću večer probala i ja. Recept se proširio domom i to je postala redovna večera! Sastojke možemo kupiti u domskoj trgovini, a obrok je gotov za par minuta, i još je uz to i vrlo ukusan, pohvalila nam se Laura (20) koja studira Medicinu.
Noodles su vrlo popularan izbor među studentima, a nije ni teško shvatiti zašto. Ipak, da je u pitanju najbolje jelo na svijetu – nije. Vjerojatno bi vam i vaša majka rekla da ako želite to jesti, barem si napravite tjesteninu. To je naravno, možda i najpopularnije jelo među studentima. U svakom obliku, bez diskriminacije.
Tjestenina nam je omiljena
– Od gladi nisam strahovala nikad jer jedem skoro sve pa mi ni prehrana u menzi ne predstavlja neki preveliki problem, iako je kvaliteta te hrane često upitna. Cimerica i ja smo otkrile carbonaru. Oduševljene smo obje jer je prefino i prejednostavno za spremiti, a i zasitno. Inače kuham često, znam podosta toga pripremiti (uključujući carbonaru) i uvijek volim eksperimentirati s hranom i isprobavati nove namirnice i nova jela. Ako hoćeš napraviti svoju, popržiš malo špeka i češnjaka. Skuhaš tjesteninu, dodaš poprženi špek i češnjak, zaliješ promućkanim jajem i na kraju dodaš sira. Sve skupa promiješaš i to je to, rekla nam je Lucija (20) s PBF-a.
No, koliko često studenti uopće kuhaju? Imaju li uopće uvjete za to? I zašto su nam kriteriji za ukusnu hranu tako niski?
– Inače obožavam kuhati, i volim isprobavati nove recepte, ali nažalost, u domu često nije baš praktično kuhati neka kompliciranija jela. I kao studenti, nemamo baš vremena kuhati ručak predugo, tako da većinom kuham samo vikendom i pripremam jednostavnija jela primjerena studentskom budžetu. Smatram da menze većinu studenata na prvu oduševe, ali s vremenom jelovnik može postati monoton. Nakon toga zahtijeva malo prilagodbe na takvu ishranu, ali uz predavanja, učenje, i malo lijenosti, vrlo brzo nam postane dobro bilo što što je toplo i kuhano, iskrena je Laura (20).
