Kakav je status mladih u znanosti i visokom obrazovanju? ‘S ovakvom plaćom ne možeš dići kredit’
Asistenti koji rade na sveučilištima naglasili su kako je najveći problem mladih ljudi u sustavu znanosti i obrazovanja to što su plaće u industriji u njihovom području veće nego one u sustavu što nekima nije dovoljno ni da dignu kredit za stan. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja zbog toga je organizirao okrugli stol pod nazivom ‘Status, plaće, napredovanje i sigurnost radnih mjesta mladih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja’. U raspravi su sudjelovali dekani, asistenti, poslijedoktorandi i ravnatelji raznih instituta.
Foto: Unsplash
‘Status, plaće, napredovanje i sigurnost radnih mjesta mladih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja’ naziv je panela koji se održao u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Na panelu je sudjelovalo osmero govornika, od dekana i ravnatelja instituta pa do asistenata i poslijedoktoranada. Raspravljali su o prednosti i manama rada u sustavu, o zakonskom okviru koji bi trebao privući i zadržati najbolje mlade u sustavu, ali i o trenutnim plaćama koje bi trebale motivirati mlade za zapošljavanje u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
Asistentica na Institutu za društvena istraživanja Anamaria Klasić ispričala je kako je mladima u sustavu teško raditi iz više razloga, ali kao glavni je navela primanja i nesigurnost. Dodala je i kako je nekim doktorandima, ovisno o tome iz kojeg su područja doktorirali, lakše se probiti na tržištu rada.
– Moja plaća je oko 1.100 eura. Ako to usporedimo s prosjekom Zagreba koji je preko 1.300 eura mjesečno, vidite da je to dosta manje, čak je manje od hrvatskog državnog prosjeka. Ja sam imala kolegu koji je radio u znanosti i nije mogao dići kredit i ja sam bila sretna kad je izašao iz sustava i konačno mogao dići kredit za stan sa svojom plaćom koju je dobio u industriji. Uz to, doktorat u društveno-humanističkim znanostima nije prepoznat kao vrijedan na tržištu rada. Ja vjerujem za sebe da moje znanje može doprinijeti društvu i privredi, ali ne vjerujem da će poslodavci to prepoznati jer ipak osobu s doktoratom moraju više plaćati, rekla je Klasić na panelu.
Podsjetimo, asistenti na fakultetima u Hrvatskoj, prema podacima za srpanj ove godine, prosječno zarade 1.140 eura mjesečno, odnosno medijalno 1.115 eura. Govore nam to podaci o plaćama za srpanj 2023. koje nam je ustupilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a koje detaljnije možete pogledatiu tablici ispod.
Izvor: MZO
‘Izvrsne osobe ulaze u sustav, ali mi ih ne možemo zadržati’
Na izjavu asistentice Klasić na panelu nadovezao se asistent na Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo Igor Kvasić koji je rekao kako njihove plaće nisu toliko male da se ne može s njima živjeti, ali da postoji veliki nesrazmjer s plaćama u industriji. Upravo zbog toga mladi iz sustava odlaze u privredu, a dekanica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Jasmina Lovrić ispričala je kako u vrijeme kada je ona bila asistentica stvari nisu bile bitno drugačije.
– Ja sam bila asistent na Sveučilištu u Kanadi i isto nije bilo tako bajno. Imala sam vrlo malu stipendiju i preživljavala iz dana u dan. Povratkom u Hrvatsku, možda neki najveći nedostatak u sustavu je bila infrastruktura i mogu reći da sam svoj mandat dekanice posvetila unaprjeđenju infrastrukture. Ali, sva infrastruktura i oprema ništa ne znači ako mi nemam dovoljno mladih ljudi u sustavu. Mi smo mala institucija, imamo 10 asistenata zaposlenih na teret MZO-a i 11 viših asistenata. Sve ostale zapošljavamo preko znanstveno-istraživačkih projekata. To su sve izvrsne osobe koje ulaze u sustav, ali koje mi ne možemo zadržati jer nakon četiri godine projekta moraju otići iz sustava, objasnila je dekanica Lovrić.
‘Naš problem je taj da nema pozicije na koju ti ljudi mogu otići’
Dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Vedran Bilas je iz perspektive svog faksa govorio kako žele da se mladi ljudi jave na radna mjesta i natječaje te da je situacija u IT sektoru nešto bolja nego u drugim područjima po tom pitanju. Istaknuo je kako doktorand ima manju plaću od kolega koji rade u industriji, ali da je prednost doktorskog studija ta što se, kada se završi, puno brže napreduje od onih koji nemaju doktorat.
– To je razlog zašto netko prihvaća ovaj težak život, niska primanja, duge radne dane, nedostatak vikenda i tako dalje. Naš problem, rekao bih danas da je bitno manji nego prije pet ili 10 godina, je taj da nema pozicije na koju ti ljudi mogu otići. I onda oni prirodno gledaju na to što zovemo sustav kao na mjesto gdje oni pripadaju, dali su sve od sebe za to i onda moraju negdje van, a ne znaju gdje. Ono što je kod nas još dodatna tema je to da smo mi zapravo svi siromašni kada usporedimo našu kupovnu moć s našim susjedima. I mi smo integrirani sad u taj zajednički dio tržišta s kojima se trebamo nosit, a za to nismo pripremljeni, naveo je dekan FER-a.
Podsjetimo, ovaj panel samo je jedan u nizu aktivnosti u sklopu inicijative Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja da se unaprijedi materijalni položaj radnih mjesta u sustavu. Sindikat znanosti traži unaprjeđenje pozicije asistenta, zadržavanje motivirajućih karijernih perspektiva u sustavu, očuvanje društvenog položaja najviših radnih mjesta u sustavu te primjeren rast najnižih plaća te rast plaća zaposlenika u stručnim službama. Nedavno je ovaj Sindikat održao i prosvjedni skup s ciljem povećanja plaća.
Na panelu su još sudjelovali ravnatelj Instituta Ruđer Bošković David Matthew Smith, poslijedoktorandica sa Zavoda za molekularnu medicinu Josipa Skelin Ilić, asistent na Zavodu za analitiku i kontrolu lijekova Zvonimir Mlinarić i asistentica na Institutu za društvena istraživanja Anamaria Klasić, a panel je moderirao ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, Boris Jokić. Cijelu panel raspravu možete pogledati u videu niže.
