Kako je država generacije maturanata dovela u zabludu s fakultetskim kvotama?
Često se smatra da je uspješnost fakulteta mjerljiva prema broju upisanih studenata, odnosno prema tome koliko mjesta ostane prazno. Ova metrika postala je standard za visoka učilišta u komunikaciji s javnošću, a mediji, zbog nedostatka drugih pokazatelja, dodatno naglašavaju tu istu metriku.
Zabluda maturanata | ilustracija: srednja.hr
Međutim, s obzirom na to da su kvote na fakultetima uglavnom proizvoljne, a postotak odustajanja (dropout rate) na pojedinim fakultetima doseže i do 50 posto, jasno je da se fokusiramo na pogrešnu stvar.
Desetljeće izlika o alatu koji bi mjerio zapošljivost studenata
Zašto je to problem? Srednja.hr postoji 13 godina, a barem 10 godina, još od doba SDP-ove Vlade slušam priče i obećanja o alatu koji samo što nije, još jedan natječaj ili nešto treće nas koči. U zadnjih godinu dana to je navodno, moš’ si mislit, GDPR. Zamislite, problem je što se izmjenjuju statistički podaci među državnim tijelima.
Zamislite alat u kojem možete vidjeti postotak završenosti studija na nekom fakultetu, početnu i medijalnu plaću nakon zapošljavanja, te najvažnije – je li ta plaća ostvarena u struci za koju se student školovao.
Zamislite kako bi takav alat utjecao na cjelokupni obrazovni sustav, otvorio oči maturantima i otkrio stvarno stanje nekih studijskih programa. Kad smo već kod toga, zašto isti alat ne bi postojao i nakon završetka srednjoškolskih programa? Možda se u odgovorima na ova pitanja nalazi razlog zašto i dalje nemamo ovaj alat.
Država protiv države
Najapsurdniji dio u cijeloj ovoj priči je što nitko osim države ne može napraviti ovaj projekt i nitko ne sprječava državu u tome, osim države same.
Podaci o završenosti škola i studija postoje u Agenciji za znanost i resornom ministarstvu.
Podaci o plaćama i pripadajućem obrazovanju postoje u Zavodu za mirovinsko osiguranje.
Ako ih nemaju i ne mogu ih povezati već preko desetljeće, država ima ozbiljan problem.
Argument koji se s vremena na vrijeme pojavi u javnom prostoru je kako ljudi ne studiraju zbog plaće, nego zbog drugih razloga. Taj argument je posve točan i on stoji, ali isto tako on nije prepreka ovom projektu. Štoviše, ako će netko nešto studirati, znat će točno što može ili ne može očekivati poslije školovanja i prema tome donijeti vlastitu odluku.
P.S. Znate ono kad ljudi dođu na burzu pa kažu svoju stručnu spremu, npr. završili digitalni marketing pa im ovi kažu da napišu ‘ekonomist’? Zato ne možemo imati lijepe stvari.
*komentar je stav autora i ne održava stav redakcije
