Kako je otići na Erasmus u Estoniju? ‘Moj savjet je biti dobar s cimerima’
Kako bi olakšali onima koji se spremaju na Erasmus, na portalu srednja.hr pokrećemo serijal tekstova kroz koji donosimo iskustva studenata koji su se okušali u mobilnosti. Na redu je Petar Ljubotina, student FER-a, koji je bio na Erasmusu u Estoniji.
Foto: Privatna arhiva
Student pete godine automatike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Petar Ljubotina, ljetni je semestar na četvrtoj godini proveo na Erasmusu u Estoniji
Na Sveučilištu Talinn University of Technology studirao je pet mjeseci. Tamo, kako kaže, nije birao stručne kolegije koji bi mu se u potpunosti mogli priznati na matičnom fakultetu, već one koji su mu se činili zanimljivim i koje ne bih mogao upisati u Zagrebu.
Tallinn je odlična lokacija za putovanja
– S obzirom na to da sam studirao na Sveučilištu, bilo je moguće birati kolegije s različitih područja, pa sam slušao ruski, njemački, proizvodnju drvenih kućica i druge, objašnjava Petar.
Tallinn je odabrao jer je odlična lokacija za putovanja. Nalazi se na moru te je tako dobro povezan brodovima s Finskom, Švedskom, Latvijom i ostalima. Međutim, dok je Petar bio tamo, granice su bile zatvorene zbog lockdowna, pa je putovao samo po Estoniji.
– Smještaj je bio u hostelu Acedemic hostel, u kojemu je polovica kapaciteta pretvorena u studentski dom. Hostel se nalazi na kampusu, pa je to idealno mjesto za boravak ako se svakodnevno ide na fakultet. Smještaj je koncipiran tako da dvije dvokrevetne sobe zajedno dijele kupaonici i kuhinju, opisuje Petar.
Foto: Privatna arhiva
Savjet: budite dobri s cimerima
Sobe je dijelio s tri kolege iz Hrvatske, pa mu je iskustvo bilo odlično. Stalno su se družili i svakodnevno su zajedno kuhali, što im je uvelike olakšavalo logistiku oko hrane. U sobama gdje osobe nisu bile tako bliske, znalo se dogoditi da se, primjerice, u hladnjaku nalaze četiri različite boce mlijeka, koje su se svako malo kvarile zbog manjka komunikacije.
– Moj savjet je definitivno biti dobar s cimerima jer to olakšava nabavku hrane i svakodnevno funkcioniranje, poručuje Petar.
Upitali smo Petra da nam usporedi iskustvo studiranja u Estoniji i u Hrvatskoj, no priznao da mu to stvara poteškoće jer je tamo boravio za vrijeme covida kada je sve bilo online. Uživo na fakultetu, ističe, bio je točno dva puta.
‘Estonci su vrlo hladan narod, većinom gledaju svoja posla’
– Generalno, cjelokupni dojam je da su kolegiji lakše. Imao sam projekt na kojem su se rokovi probijali svaki puta, a profesor je molio neke studente da predaju izvještaje i dva mjeseca kasnije. Ispiti su svi bili online i vrlo lagani za proći, što ipak nije bio slučaj u Zagrebu, napominje Petar.
Dotaknuo se i Tallinna, glavnog grada Estonije u kojem je boravio. Petar kaže da je riječ o gradu kojeg ipak 30 posto čine Rusi, a kako su oni slavenski narod, kultura i jezik dosta su slični našoj, što je plus kada je dolazilo do jezične barijere u, primjerice, trgovini.
– Estonci su vrlo hladan narod, većinom gledaju svoja posla. U domu recepcionari nisu pozdravljali kada bi prolazili pored njih, samo bi gledali u računalo. Lokalne studente nažalost nisam upoznao jer je fakultet bio online. Družio sam se najviše sa studentima u domu te sam s dijelom njih i dalje u vrlo dobrim odnosima, rekao je Petar.
Foto: Privatna arhiva
Isplativije je – kuhati
Petar je u klubove izlazio prvih mjesec dana boravka. Svake se srijede išlo na beer pong turnir u Gruuv, na kojem je sudjelovalo većina Erasmus studenata u gradu. Sve je to, doduše, prestalo sredinom veljače, pa su se kasnije druženja nastavila po domovima i stanovima, a uz lijepo vrijeme i vani u šumi.
Kampus sadrži nekoliko restorana, ali oni nisu u obliku menze već nalikuju na običan restoran. Cijena jednog obroka u meniju iznosila je od 5 do 7 eura, a ujutro je moguće kupiti i sendviče za doručak po cijeni od 2 do 3 eura.
– U restoranu sam jeo samo jedanput jer je bilo isplativije kuhati za četvoricu, nego četiri obroka plaćati 20-ak eura dnevno. Cijene osnovnih potrepština u trgovinama, slične su onima u Hrvatskoj, dok je kava, inače bitna sastavnica naše kulture, poprilično skupa. Cijene se kreću od 2,5 eura za espresso, pa na više, govori Petar.
Potrebno je oko 650 eura
Petru je stipendija iznosila 470 eura mjesečno i to mu je bilo dovoljno za sve troškove života osim stanarine, koja je iznosila 180 eura na mjesec. Dio je, dakle, trošio od svoje ušteđevine, a dio su mu pomogli i roditelji. Napominje da treba uzeti u obzir da su tada putovanja bila vrlo jeftina, jer se nije mogla prijeći granica.
– Većina naših putovanja bila su jednodnevna i košta su oko 20 eura. Da smo slučajno imali priliku posjetiti Finsku, Švedsku ili Rusiju, troškovi bi bili dosta veći. Prema mojem iskustvu, za normalan studentski život bez pretjerane štednje, potrebno je oko 650 eura mjesečno, smatra Petar.
Kada se vratio u Zagreb, Petar nije imao problema s priznavanjem kolegija, zahvaljujući susretljivosti FER-a. Kolegije je unaprijed dogovorio sa svojim ECTS koordinatorom, stoga je znao kakva će ga situacija dočekati. Iz tog razloga preporučuje studentima da što više toga dogovore unaprijed, kako bi se izbjegle neugodnosti.
Foto: Privatna arhiva
Estonija je hladna, ali idealna za Erasmus
U sjećanju na Erasmus, najviše će mu ostati ljudi i iskustva koje s njima proživio. Jer, kako kaže, kada provedete skoro pola godine sa stranim ljudima koji dolaze iz potpuno različitih kultura, onda steknete razna iskustva na koje jeste i niste bili spremni.
– Moja preporuka svima je da definitivno idu na bilo kakvu vrstu razmjene u bilo koji grad. Estonija je hladna sjeverna država, i u njoj je stvarno potrebno voljeti niske temperature i noć skoro cijelo vrijeme prvih dva-tri mjeseca. Ako vam to ne predstavlja prepreku, Estonija je idealno mjesto za odlazak na Erasmus, zaključuje Petar.
