Kako je to uopće dozvoljeno: Studentima koji rade kao dostavljači plaća ispod minimalne satnice
Velik broj studenata si ne može priuštiti taj luksuz da ne rade, već da njihovo zaista bude samo da studiraju – moraju uz faks i raditi. Kada radite kao student, velike su šanse da vas vaš poslodavac izrabljuje, barem na neki način. Jeste li se ikada zapitali kako je onim studentima što vam donose hranu na biciklima?
Ilustracija, foto: Unsplash; Patrick Connor Klopf
Dostavljači hrane koji se voze na biciklima po gradu su postali neizostavan dio svakodnevice – teško da možete hodati gradom bez da sretnete nekoga na bicikli s velikim ruksakom na leđima. Realno, velike su šanse i da će vas netko od njih usput pokositi, ali dobro. Trudimo se svi živjeti u nekakvom miru i skladu.
I ti studenti koji dane provode vozeći bicikle, ne rade to zato što vole voziti bicikl (možda i to?), već zato što pokušavaju zaraditi koju kunu kako bi mogli s njima raditi što žele ili, češće, što moraju. To je sasvim sigurno jedan od trenutno popularnijih studentskih poslova, no kako je zapravo raditi tamo? Razgovarali smo s jednim bivšim dostavljačem.
– Ultra lagan posao. Donedavno je bio dobro plaćen, ali agregator i SC zajedno uzimaju 28% zarade. Dok sam vozio (biciklom) je bilo jako malo napojnica. Naišao sam na par studenata koji su radili kada i ja. Mislim da je to ipak odličan studentski posao zbog ultra fleksibilnog radnog vremena. Ovisi o agregatoru – meni je bilo baš opušteno. Jednostavno se uključi preko aplikacije, može se raditi 10 minuta ili 10 sati. Kao manu bih ipak istaknuo da smatram da nije dovoljno plaćen posao, rekao nam je Kristijan (22) s Agronomskog fakulteta.
Ukratko, kada radite kao dostavljač, vi ustvari niste zaposlenik neke od firmi koje vrše dostavu, već neke treće firme, koja vas zatim isplaćuje. Zvuči komplicirano zato što i je, pogotovo kada u priču dođe i računanje toga koliko će vas platiti.
Minimalna satnica?
Iako postoji određena minimalna studentska satnica, dostava se ne plaća po satu, već po udaljenosti koju ste prešli. Zanimljivo je i to da u ovim slučajevima ne dobijete odmah neto satnicu, već bruto – od koje vam se zatim skidaju postotci za agregatora (treću firmu) i studentski centar.
– Lak posao, ali ovisi od agregatora – neki uzimaju 10%, neki 7%, jer se zapravo radi za tipa koji je povezan s matičnom firmom. Plaćaju te po dostavi 14 kn bruto do 1.5 km zračne udaljenosti. I onda ti od toga moraš platiti doprinose, pa meni ostane na kraju oko 10 kn. Po meni SC previše uzima (18%) i agregator ti još uzme 10%. Najviše narudžba bude oko ručka, tad je okej zarada. Ako se radi osam sati, bude ispod minimalne satnice, otkrio nam je Kristijan (22).
Pronaći posao kao takav je teško, a pogotovo ako vam je potrebno da bude i fleksibilan. Kao student, ne možete si dopustiti da propuštate predavanja (barem ne redovito), a morate računati i na to da ćete u vrijeme rokova morati izdvojiti više vremena za faks. Dodajte u sve to i želju za odmorom koju većina studenta osjeća i zaista ćete teško uspjeti pronaći nešto što vam odgovara.
Po tom pitanju, ovaj posao zaista djeluje kao idealan. Pogotovo zato što ne postoji potreba za dogovaranjem jako unaprijed, pa se ne morate ni tu obvezivati. Ali, kao i uvijek, postoji jedno veliko ali – di su pare? Koliko god posao bio idealan, ako ste plaćeni manje od minimalne studentske satnice, vjerojatno nešto ne valja.
Problem je u tome što će uvijek biti ljudi koji će radije uzeti i nešto sramotno malo nego ništa. Nažalost, vrlo često zato što si ne mogu dopustiti luksuz biranja. Tržište je takvo da ga formira ponuda i potražnja, pa dokle god postoji potražnja, bit će i ovakvih poslova u ponudi.
