Kako odijevanje nastavnika utječe na komunikaciju s učenicima? Ana je diplomirala na ovoj zanimljivoj temi
‘Odijevanje nastavnika kao oblik neverbalne komunikacije u razredu’ – tema je to, ni manje ni više jednog diplomskog rada. Ovih dana posebno zanimljiva jer se puno govorilo o kodeksima odijevanja u našim školama, koje su neke donijele početkom nove školske godine. Da bi mogla istražiti što druga strana, nastavnici, misle o utjecaju njihovog odijevanja na učenike, zaključila je Ana Jurić, donedavna studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Ana je za svoj rad dobila čistu peticu.
Obožava promatrati ljude, kako kroz objektiv fotoaparata, tako i one koji prolaze pored nje dok sjedi u kafiću. Proučava kakve su volje, kakvi su im pokreti, razmišlja o tome kakve se osobnosti kriju iza onoga što vidi, započinje svoju priču Ana Jurić, donedavna studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
Ova promatranja dovela su je do zaključka da vanjski izgled osobe uistinu utječe na to kakve percepcije u svojoj glavi stvara o drugima. A onda je shvatila da slično rade i drugi pa se upustila u istraživanje ove teme. To je zapravo, na neki način, bila uvertira u ono što je kasnije postalo njenim diplomskim radom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Manje od jedne sekunde potrebno je da se stvori prvi dojam o ljudima
Odlučila je, naime, istražiti kakvo je mišljenje nastavnika o utjecaju njihova odijevanja na učenike, a svoj rad nazvala je ‘Odijevanje nastavnika kao oblik neverbalne komunikacije u razredu’.
– Postoji velik broj stručnih i znanstvenih radova koji se bave prvim dojmovima i utjecajem odijevanja na stvaranje istih, kako u svakodnevnom životu, tako i u školskom okruženju, pa sam svojim radom htjela obuhvatiti dosadašnja istraživanja i provesti slična, ali iz neke druge perspektive, priča Ana za srednja.hr.
Ukratko smo je zamolili i da nam prepriča sadržaj svoga rada.
– Ljudi u jako kratkom vremenu, kraćem od jedne sekunde, na temelju vanjskog izgleda stvaraju percepcije o ljudima. Te prve percepcije nazivamo prvim dojmovima. Oni su iznimno važni jer na temelju njih ljudi donose odluke o tome kako će se ponašati prema ljudima, hoće li im vjerovati te kakav će se odnos razviti između njih. To se događa u svim životnim situacijama kada upoznajemo nove ljude, pa tako i u školi. Učenici na temelju odijevanja nastavnika stvaraju percepciju o njima i odlučuju kako će se ponašati prema određenom nastavniku, a samim time i kakav će odnos imati prema predmetu koji taj nastavnik poučava, objašnjava Ana.
Odijevanje nastavnika je neverbalna komunikacija: ‘Ne postoji poželjniji stil’
Dakle, samo odijevanje nastavnika je zapravo neverbalna komunikacija. Istraživanja su, kaže Ana, pokazala da nastavnici koji su neformalno odjeveni, primjerice oni koji nose traperice i običnu kratku majicu šalju učenicima poruku da su dostupni, prijateljski nastrojeni, pravedni, empatični, fleksibilni i entuzijastični. S druge strane, formalno odjevene nastavnike učenici su procijenili kao kompetentnije, organiziranije, obrazovanije i poticajnije.
– Ne postoji poželjniji stil odijevanja za nastavnike, nego svaki nastavnik treba odlučiti kakvu sliku o sebi želi projicirati učenicima i koristiti ove informacije kako bi to lakše izveo, navodi Ana.
Metoda istraživanja bio je intervju, a Ana je razgovarala s ukupno 12 nastavnika, od kojih šest predaje u osnovnoj, šest u srednjoj školi. Sugovornici su bili svjesni da njihovo odijevanje utječe na učenike na puno različitih načina, kaže Ana, a izdvojili su da svojim odijevanjem otkrivaju svoju osobnost, odnos prema radu i očekivanja od učenika. Stava su i da njihovo odijevanje utječe na odijevanje učenika, ali i na njihov odnos s učenicima.
– Dotaknuli smo se i dokumenata koji reguliraju odijevanje nastavnika i učenika u školama. Istraživanjem sam otkrila da postoji velika neusuglašenost takvih dokumenata po školama u RH te da postoji čak i neusuglašenost unutar samih škola. Pravilnici su tu ‘reda radi’, ne definiraju jasno što je primjereno, a što nije, pa se očekuje od nastavnika da svatko to sam procijeni. A zna se kako je to s mišljenjima – svatko ima svoje. Neki smatraju da pravila o odijevanju uopće ne trebaju postojati, a neki smatraju da bi bilo najbolje uvesti školske uniforme. Naravno, različitih mišljenja je bilo koliko i ispitanika, kaže Ana.
Anina obrana bila je prava avantura
A nakon što je napisala rad, uslijedila je obrana. I ta avantura bila je poprilično zanimljiva. Naime, Ana se, kako to i priliči za ovaj veliki dan, za obranu dobro pripremila, napisala ‘šalabahtere’ na komunikacijske kartice, onakve kakve obično imaju TV voditelji. Željela je izgledati profesionalno, ali onda je sve krenulo naopako.
– Prvo, zaboravila sam uzeti mobitel koji uvijek nosim sa sobom! Drugo, zgrada faksa nam je trenutno u obnovi, stoga sam obranu imala u nekom drugom prostoru u kojem nije bilo računala. Nije mi bilo ni nakraj pameti da moram nositi laptop sa sobom jer mi nitko nije napomenuo, a bilo mi je nekako logično da tamo imaju svu opremu koja je potrebna. Na svu sreću, jedan od profesora je donio svoj laptop sa sobom, ali… onda se nisam mogla prijaviti na mail ni na Canvu zbog sigurnosne provjere i onog broja koji treba stisnuti na mobitelu. Na kraju smo otvorili prezentaciju preko maila mentorice, prepričava nam Ana.
No, kaže se u svakom zlu neko dobro, pa je slično bilo i u ovom slučaju. Naime, ovi događaji koji su prethodili obrani Anu su istresirali pa onda na samoj prezentaciji nije imala nikakvu tremu. Odgovorila je na sva pitanja i pokupila – čistu peticu!
‘Važno je da nas tema diplomskog rada zanima’
Dio recepta za izradu dobrog diplomskog i kvalitetne obrane zasigurno je činjenica da je Anu ova tema zaista zanimala.
– Važno je da nas tema diplomskog rada zanima, inače će nam biti vrlo teško napisati ga, a ni ovako baš i nije bilo lagano. S neke znanstvene strane, važno je da tema bude originalna i donese novitete od koji će određene društvene skupine imati koristi, poručuje Ana svima onima koji tek trebaju birati temu rada i u konačnici diplomirati te uspješno završiti studij.
Za kraj našu sugovornicu pitamo i gdje se vidi u budućnosti, sada kada je uspješno završila Učiteljski fakultet.
– Da si me to pitala prije dva mjeseca, odgovor bi bio u školi, ali karte su se izmiješale. Otvorile su mi se odlične prilike u marketingu i fotografiji, čime sam se bavila zadnjih nekoliko mjeseci faksa, a za koje sumnjam da bi me čekale i nakon par godina. Zato sam, bez previše razmišljanja, odlučila staviti školu na pauzu i okušati se u ovom području. Iskorištavam zadnje dane studentskih prava i radim preko studentskog servisa u tri manje hrvatske firme u marketingu, fotkam parove, obitelji i manje proslave i radim kao mikro influencer, da ne kažem lokalna digitalna umjetnica, mrzim riječ influencer, haha. Puštam da me život vodi, pa šta bude, veli nam za kraj Ana.