Kolege i studenti oprostili se od preminulog profesora ekonomije: ‘Danas ne bih bila tu gdje jesam’

Ivo Bičanić, ugledni profesor Ekonomskog fakulteta, preminuo je u 71. godini. Od njega su se dirljivim osobnim porukama oprostili poznati stručnjaci i njegovi bivši studenti.

Ivo Bičanić, preminuli profesor s EFZG-a
Foto: Youtube screenshot; tulo1812

U 71. godini života preminuo je Ivo Bićanić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Faks je tom prigodom podijeliio djelićak njegove bogate biografije.

Četrdeset godina predavao na Ekonomiji

Na tom je faksu, odnosno Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj, proveo je dugih četrdeset godina. Tijekom svog života bavio se ponajviše temama iz makroekonomije, teorije rasta i razvoja, ekonomske nejednakosti i političke ekonomije. Posljednjih pet godina proveo je u mirovini.

I prije nego što je postao istaknuti sveučilišni profesor, Bičanić je imao bogat znanstveno-obrazovni put. Nakon što je diplomirao na zagrebačkoj Ekonomiji, odlazi na magisterij na prestižno Sveučilište u Oxfordu. Na doktorski se studij vraća na svoj alma mater Ekonomski faks, gdje poslije mnogo godina predaje. No, u svojoj karijeri predaje i na Oxfordu, na Woodrow Wilson International Center for Scholars u Washingtonu, na Srednjoeuropskom Sveučilištu (CEU) u Budimpešti te na Sveučilištu u Zürichu.

Publicirao je veliki broj znanstvenih i stručnih radova, koji su proizašli djelomično i iz međunarodnih istraživačkih projekata koje je vodio. Bio je vrstan prevoditelj klasičnih i suvremenih ekonomskih djela s engleskog jezika. Tijekom svoje karijere kao sveučilišni profesor često je komentirao aktualna politička zbivanja u zemlji i inozemstvu u hrvatskim dnevnim i tjednim tiskovinama, na konferencijama, okruglim stolovima i promocijama knjiga. Svoje bogato međunarodno iskustvo i znanje prenosio je generacijama svojih studenata.

https://www.facebook.com/EkonomskifakultetZagreb/posts/4937341772952252

‘Takav je bio, legenda’

Od preminulog su se profesora pozdravili neki domaći mlađi poduzetnici i istaknuti ekonomski stručnjaci. Vuk Vuković, široj javnosti poznat po svome angažmanu u Udruzi Glas poduzetnika, tužnu je vijest objavio uz poruku da je preminuo najbolji ekonomist i profesor kojeg je imao prilike slušati.

– Uvijek osebujan, britak, često sarkastičan, izuzetnog znanja, uvijek lucidan, i dosta često, s punim pravom, u sukobu s kolegama koji mu nisu do koljena. Baš zbog toga omiljen medju svojim studentima. Pamtit ću ga kao profesora koji me naučio makroekonomiju i teorije rasta, kao osobu koja mi je dala savjet da što prije idem van studirat, da ne gubim vrijeme dalje na faksu, sa svojom čuvenom pričom da u Hrvatskoj uspjevaju samo ‘mali kostelići i mali vlašići’, dakle ljudi koji se dignu sami i uz pomoć obitelji, a ne zahvaljući sustavu koji stvara mediokritete – to ga je uvijek frustriralo u Hrvatskoj, napisao je Vuković.

Bičanić je upravo bio profesor koji mu je dao preporuke za London School of Economics (LSE) i Sveučilište u Oxfordu. Podijelio je i crticu vezanu za to.

– Kad sam otišao na LSE, Bićanić mi je rekao da moram odraditi malo ‘industrijske špijunaže’ da mu dostavim predavanja iz par predmeta s LSE-a. Kad sam mu ih poslao samo se razočarao rekavši – ‘kome da ja ovo ovdje predajem? Znate, kolega Vuk, nemrete uliti litru vode u čašu od dva deci, tak da ja nemam koristi od ovoga. Lijepo od vas kaj ste mi ovo poslali, ali nemam tu kaj’. Takav je bio Ivo Bićanić. Legenda. Počivao u miru, dragi profesore, napisao je vuković.

https://www.facebook.com/vuk.vukovic.ois/posts/10158181994687601

‘Hvala profesore na svemu’

Iva Tomić iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) također se osvrnula na tužnu vijest.

– Zvuči kao klišej, ali ja danas sigurno ne bih bila tu gdje jesam da nije bilo profesora Bićanića. Iako dolazimo iz različitih svjetova, upravo mi je on pomogao pronaći moj profesionalni put. A i prvi (ako ne i jedini) me na faksu ponukao da bez zadrške postavljam pitanja i izrazim svoje mišljenje. Iako se nismo baš uvijek oko svega složili, uvijek je bilo zadovoljstvo razgovarati s njim. I čitati njegove (provokativne) tekstove, stoji u njenoj objavi.

I sad kad se više ne bavi znanošću, piše, profesor bi joj se redovito javio, s nekom novom idejom š čime bi se HUP mogao baviti, ili tražio komentar na neki svoj tekst. Ili bi samo, kaže, javio da ju je vidio na televiziji.

– Ono na čemu ću mu najviše biti zahvalna je to što me povezao s divnim ljudima od kojih će mi neki, vjerujem, biti prijatelji za cijeli život. Hvala profesore na svemu, zaključila je Tomić.

https://www.facebook.com/tomiciva/posts/10157894672211841