[Komentar] Hrvati pogrešno definiraju najbolje studente
Većina studente dijeli na najbolje, dobre i loše, no ne bih se složila s tom klasifikacijom s obzirom koji se parametri pritom uzimaju u obzir. Odlične ocjene vas neće nahraniti, a kako u Hrvatskoj stoje stvari, mnogima i odmažu pri pronalasku posla. Na raskrsnici pred kojom su se našli brojni stanovnici Lijepe naše, a još će ih se mnogo i naći, od dva puta koje čine dobar prosjek i radnog iskustva, bez razmišljanja biram drugo. No koliko imam istomišljenika?
Prije nešto više od pet godina kad sam upisivala fakultet roditelji su mi rekli: ‘Tvoje je samo da učiš i završiš fakultet’. Kad sam na drugoj godini faksa našla posao, prijetili su: ‘Nemoj da ti ocjene trpe zbog rada’, a tako se nastavilo sve do mog diplomiranja. Sad kad se osvrnem oko sebe, vidim da sam puno bolje prošla od kolega s najboljim prosjecima, brojnim nagradama, ali bez sata radnog iskustva.
Više puta se nametne pitanje jesu li ocjene mjerilo znanja i u većini slučajeva čujemo negativan odgovor. Isto tvrde profesori, učenici i studenti, a najbolji po prosjeku nerijetko spadaju u skupinu ljudi koji se najteže zapošljavaju u Hrvatskoj.
Ne može do posla u struci ni uz impresivne reference
Najbolji studenti s brojnim nagradama čekaju u redovima HZZ-a
Iako mnogi smatraju da su najbolji studenti oni koji imaju prosjek 5.0, kite se dekanovim i rektorovim nagradama, realnost je u našoj državi potpuno drugačija.
– Dragi ministre Mornaru, završio sam sve u roku, bio sam jedan od
najboljih studenata na studiju, dobitnik stipendija za izvrsnost i
dobitnik dekanove nagrade, no nikakvog posla za mene ni na vidiku. Možda
bih trebao gladovati ovdje u Hrvatskoj radije nego da odem negdje izvan
Hrvatske gdje me očekuju neusporedivo bolji uvjeti i gdje se moja
znanja i sposobnosti cijene. Kada Hrvatska postane zemlja u kojoj se
napokon cijeni znanje, izvrsnost i trud, a ne rodbinske i ine veze, ja
sam prvi koji će se vratiti ovdje, status je bivšeg mi kolege s fakulteta Ivana Nekića koji mi je zapeo za oko i motivirao me za pisanje ovog teksta.
Tad sam se ponovno sjetila savjeta koje su mi opetovano udjeljivali roditelji, riječi kojih su se naslušali i brojni prijatelji, poznanici, a vjerujem i osobe s kojima nisam došla u kontakt. Potom su mi kroz glavu prošli i dragi ljudi među kojima je dosta prijatelja u strahu da nisu sposobni raditi u struci iako su završili ili su pred završetkom studija, a imali su bolje ocjene od mene. Nije puno drugačije ni s onima koji su prošli razna volontiranja i prakse, ali nisu bili zaposleni.
Shvatila sam da sam jako sretna što nisam bila među ‘najboljim’
studentima, što sam znala prespavati koji kolokvij, predavanje ili
ispit, svejedno završila fakultet u roku, a u trenutku kad sam branila
diplomski rad već tad sam imala skoro tri godine radnog iskustva u
struci. Zalomila mi se koja negativna ocjena kroz srednju školu, znala
sam pasti koji ispit, ali se ne bojim nikakvog zadatka koji trebam ili
bi trebala obaviti na poslu. Ne bih baš rekla da sam loše prošla, niti
da sam bila loš student.
Poslodavci ne mare za ocjene
Da nisam zastranila u razmišljanju dokazali su mi brojni studenti, profesori i ostatak obrazovnog sustava koji su čvrsto stali uz ono da u školi ili na fakultetu ne treba trčati samo za peticama. A potonje su mi nedavno potvrdili neki od najpoželjnijih hrvatskih poslodavaca kada su otkrili koje su idealne osobine zaposlenika.
Ni jednu od navedenih osobina ili vještina ne bih posjedovala samo zato što sam nabubala svu literaturu, položila sve ispite s maksimalnim brojem bodova ili da mi je dekan uručio nagradu jer sam ‘najbolja’ na svom fakultetu.
Definicija najboljeg studenta, po mom mišljenju, znatno je drugačija od uvriježene i nema nikakve veze sa stečenim prosjekom. Ako bih trebala birati između ocjena ili prakse/rada, ponovno bi izabrala zadnje, kao i savjetovala drugima da odluče isto.
Da smo u drugoj državi, s drugačijim obrazovnim sustavom, ali i mentalitetom, vjerujem da te dvije opcije ne bih ni trebala odvajati. No kako stvari stoje u Lijepoj našoj, petica te zaposliti neće, ali iskustvo hoće. Svatko tko je određeno vrijeme tragao za poslom, sigurno se u to i uvjerio.
Slažete li se sa mnom ili, pak, dijelite drugačiji stav?
