Najnovija od velikog broja akcija kojim se Sveučilište u Splitu pokušava (pretjerano?) približiti potencijalnim studentima promotivni je video “Sveučilište u Splitu – Vaš pravi odabir!” kojim se srednjoškolcima objašnjava zašto bi trebali upisati neki od fakulteta splitskog sveučilišta. Jedini je problem što video uopće ne odgovara na pitanje što je tako posebno u vezi sa splitskim sveučilištem. Odnosno, ako i odgovara, čini to ukazujući na aspekte studiranja u Splitu koji bi trebali biti od sekundarne važnosti, a ne temelj na kojem Sveučilište gradi svoju reputaciju.
U trominutnom videu, objavljenom prije dva dana, vidimo mnogo što, ali ponajmanje studiranja. Tek je prvih 40-ak sekunda posvećeno rijetkim kadrovima s fakulteta i podacima o tome što se u Splitu može studirati, no i ti su podaci krajnje općeniti i neupotrebljivi. Težište je videa na narativu o studentu koji dolazi u Split, prijavljuje se u Studentski dom “dr. Franjo Tuđman” i u Sveučilišnoj se knjižnici zaljubljuje u još jednu studenticu Sveučilišta. Video kulminira njihovom večerom uz pitoreskan pogled i svirku saksofonista na kojoj je mladić zaprosi. Sve je popraćeno vedutama Splita iz ptičje perspektive – našla se tu Riva, Bačvice, Marjan, čak i Galerija Ivana Meštrovića, moguće samo zbog impresivnog pročelja.
Potpuno promašeni video u kojem se studente poziva da splitsko sveučilište upišu zbog svega osim zbog programa koje nudi ukazuje na ne tako pozitivan smjer u kojem se splitsko sveučilište odabralo profilirati.
Jedva dva inserta tehnološki naprednih strojeva
Naime, Sveučilište se čak i pretjerano pokušava približiti potencijalnim studentima na različite načine, različitim medijima. No, u tome najčešće podbacuje. Prisjetimo se samo tragično neduhovitog uskrsavanja izbornika Dene povodom održavanja Europskog sveučilišnog prvenstva. Niz videa u kojima nekadašnja zvijezda Gitak TV-a glumi izbornika sveučilišnih timova bez imalo znanja o sportu lijep je pokazatelj da Sveučilište pokušava biti moderno i atraktivno, a zapravo samo plasira populistične, nenadahnute poluproizvode. No, populističke akcije tu ne staju. Prisjetimo se samo i vrtoglavog iznosa od nekoliko desetaka tisuća kuna koji je Studentski zbor Sveučilišta izdvojio za jednu jedinu noć – brucošijadu, na kojoj onda, tobože, nisu znali ni tko će pjevati pa se, sasvim slučajno, zaorio i turbofolk.
Sveučilište time šalje veoma negativnu poruku – nije važna izvrsnost, važan je samo novac. Porazno je kad najbolje hrvatsko sveučilište prema ljestvici Times Higher Education ne nalazi potrebnim spomenuti podatak o svom pozitivnom plasmanu. Tužno je da od tobože nebrojenih projekata i golemog studentskog aktivizma koji Sveučilište potiče vidimo doslovce dva inserta tehnološki naprednih strojeva. Podsjetimo se da za realizaciju svojih programa studenti na natječajima godišnje na raspolaganju imaju milijunske iznose, no ništa od toga splitskom sveučilištu nije važno – važno je samo da u Splitu ima više od 300 sunčanih dana godišnje i da se Rivom treba prošetati frajerski se šepureći ukrašen Ray Ban naočalama.
Sveučilišta se pretvaraju u tvrtke, a znanje postaje poluproizvod
Boljka isticanja turizma umjesto kvalitetnih studija prati i sveučilišne pokušaje približavanja stranim studentima. Sveučilište, naime, potiče otvaranje studija na engleskom jeziku za strance koji bi se, dakako, plaćali. Takva se inicijativa nameće i fakultetima koji nemaju adekvatan prostor, dovoljno kadra, a ni dovoljno kvalitetne programe koji bi se, prema ideji Sveučilišta, trebali samo prevesti i prodati nekome za četveroznamenkasti broj eura po semestru. Zanimljivo je i za koje je studente Sveučilište zainteresirano. S obzirom na to da na njemu djeluje Centar za hrvatske studije u svijetu, veoma su im atraktivne mlađe generacije hrvatskih iseljenika koje bi dolazile u Hrvatsku povezati se s korijenima i usput u slobodno vrijeme povremeno ići na nastavu.
Sve to ukazuje na globalni problem prodiranja neoliberalnog kapitalizma na sveučilišta. Sveučilišta se pretvaraju u tvrtke, znanje se kvantificira pa imperativ postaje proizvodnja što većeg broja, kako smo već rekli, poluproizvoda, a ne istinska znanstvena predanost i kvalitetan rad i istraživanja koji se ne vrednuju po količini, nego po relevantnosti, inovativnosti, predanosti i snazi argumentacije. Sveučilište se udaljava od uloge obrazovne institucije i sve više postaje turistički ured, ali i broker za nekretnine.
Studentuša se uopće ne pojavljuje u videu
Naime, prije dvije godine Studentski zbor Sveučilišta je sa 70.000 kuna sudjelovao u kupnji zgrade vrijedne 300.000 kuna (?!). Riječ je o zgradi kojoj je nadjenuto ime Studentuša, čiji je cilj trebao biti na jednom mjestu povezati splitske sveučilišne udruge i Studentski zbor Sveučilišta u Splitu. No, kako je prošle godine Sveučilište u Splitu kupilo još jednu zgradu u blizini Kampusa gdje će biti smješteni Rektorat i Filozofski fakultet u Splitu, Studentski zbor zatražio je za sebe prostoriju u zgradi Rektorata kako bi bio bliži studentima jer većina splitskih studenata uistinu je koncentrirana u blizini Kampusa. Postavlja se pitanje komu ili čemu služi Studentuša ako je iz nje iselio Studentski zbor, ključno tijelo za rad svih udruga. K tome, ako Studentskom zboru lokacija Studentuše ne odgovara jer je, doista, udaljena 40-ak minuta vožnje autobusom od Kampusa, zašto bi takva lokacija odgovarala splitskim udrugama kojima je publika jednako potrebna? Najbolji dokaz koliko je Studentuša, a zajedno s njom i aktivizam, Sveučilištu bitna jest to što se u videu uopće ne pojavljuje.
Konačno, nemoguće se ne osvrnuti na porazni tradicionalizam u videu koji bi trebao simbolizirati modernizacijske tendencije Sveučilišta. Umjesto da istakne sve prednosti Sveučilišta u Splitu, koje postoje jer da ih nema, ne bi bilo najbolje rangirano hrvatsko sveučilište, uradak promovira ideološke stavove uprave Sveučilišta. Studiranje je, za Sveučilište u Splitu, izlika za zabavu, ali najvažnije je ipak pronaći heteroseksualnu pravu ljubav i zaručiti se blještavim prstenom za koji smo uštedjeli radeći preko Student servisa.
Sveučilište u Splitu – sunce, more, klubovi, brak. Oh, da, i malo studiranja.
*Komentar je stav autorice