Zašto Boras ne da mira Filozofskom fakultetu? Stvar je vrlo jednostavna

Predvodnik našeg najvećeg društveno-humanističkog fakulteta je stručnjak za janjeće paštete. Jer to nismo mi, to niste vi, to su oni. Vjerojatno baš zato što nije naš, ni vaš, već je, eto, njihov. Ali zapamtite. I mutna, mračna, neizvjesna budućnost, puna zapleta, spletki, osobnih obračuna, neznanja, nesposobnosti, taštine i osvetoljubivosti. Ta budućnost ne pripada ni nama, ni vama. Ona u svojoj raskošnoj punini pripada samo i isključivo – njima.

Damir Boras, rektor zagrebačkog sveučilišta
foto: srednja.hr

“Filozofski fakultet neće imati svog dekana dok god bude imao kičmu”. Dosta je dobro to sročio zagrebački profesor Neven Jovanović nakon što ga je Senat jučer opet odbio kao dekanskog kandidata Filozofskog. Nakon svega, s tom se tvrdnjom teško ne složiti.

Mi, vi, oni

Borasu je ovo drugi put zaredom u manje od godinu dana da odbija kandidate za dekana Filozofskog. Kandidate koje su legitimno, većinom glasova podržali profesori tog fakulteta. Prošle je godine profesoru Nevenu Jovanoviću posebno zamjerio što se u središte svog programa usudio staviti studente. Zamislite, fokusirati se na studente. Kao dekan. Fakulteta. Gdje studiraju studenti. Ove mu je godine, kad se ponovno kandidirao, zamjerio “radikalističke, pa i militantne izjave” te “politički prosvjedni marš”.

Nije to prvi put da Borasu smeta “političko” djelovanje profesora na zagrebačkom sveučilištu. Svojedobno je govorio i da je to protustatutarno. No, to očito nije mislio kad je na čelo Filozofskog, nakon smjene dekanice, postavio svog bliskog prorektora Miljenka Šimpragu, koji je neko vrijeme bio potpredsjednik HSLS-a. A nije mu politika smetala ni kad je za svog bliskog suradnika izabrao sad već poznatog i moćnog prorektora Antu Čovića, inače ministra znanosti i tehnologije s početka devedesetih. Na pameti mu nisu bila, kako je znao reći, statutarno nedozvoljena politička ponašanja ni kada je na čelo novoosnovanog Fakulteta hrvatskih studija za dekana imenovao Pavu Barišića, notornog bivšeg ministra znanosti i obrazovanja kojega svi pamte po nesretnom plagijatu ili, kako je premijer to tada pravdao, “omašci”, “jednoj fusnoti” koja se (nije) potkrala u njegovu znanstvenu radu.

Dekanskoj kandidatkinji Renati Geld zamjerio je rektor dosta toga, a u oči upada opaska zbog njenog dvanaestominutnog gostavanja na televiziji. U tom je gostovanju komentirala javno dostupan dekanski program protukandidata te nešto rekla o sebi, što je, kaže Boras, naštetilo ugledu Filozofskog fakulteta i proceduri izbora za dekana te institucije. No, to mu nije smetalo ovog, prošlog, pretprošlog ni svakog prijašnjeg ponedjeljka kod njegovog bliskog prorektora Šimprage koji ne da javno nastupa, već vodi i uređuje emisiju na Z1 televiziji. Ni u jednom od tih slučajeva rektoru nije smetala politika, politička pozadina, političko djelovanje. Nije mu smetao govor, kritziranje, javno istupanje u medijima. Zato što to nismo mi, to niste vi, to su oni.

Naši, vaši, njihovi

Nakon što je proljetos prvi puta odbio njihovog kandidata za dekana, Jovanovića, profesori Filozofskog po običaju su izabrali privremenog čelnika. Dok se, jel, ne održe izbori. No, Boras je to skroz izignorirao. Ta se točka nikada nije našla na dnevnom redu Senata. Došlo je ljeto i rektor je ko iz vedra neba suspendirao dekanicu, a istom odlukom svog prorektora Miljenka Šimpragu postavio na čelo faksa.

Svog prorektora koji, naglasimo, dolazi s Veterinarskog fakulteta, stručnjak je za kakvoću janjećih pašteta, a o društvenim i humanističkim znanostima koje Filozofski pomno izučava stoljećima zna otprilike koliko i autor ovih redaka o kvantnoj mehanici. Uz njega je imenovao i pomno probrane prodekane, koje nitko na fakultetu za tu funkciju nije odabrao. Jedan od tih namještenika nije organizirao jesenske upise na studije, iako je na faksu ostalo mjesta. Drugi vrli namjesnik dosta se neuspješno kandidirao za dekana. Neuspješno jer je dio svojeg programa malo prepisao od jedne bivše kandidatkinje, sada državne tajnice.  No, to ništa, ni tada ni sada, rektoru nije bilo bitno. Jer to nisu naši, to nisu vaši, to su, jel, njihovi ljudi.

Nama, vama, njima

I sada je nakon višestrukih pokušaja, što višesatno neprekidnih, što prekinutih sjednica, dvoje demokratski, legitimno izabranih kandidata za dekana Filozofskog rektor odlučio odbiti. Na više je stranica raspisao svoje razloge koji se uglavnom daju svesti na to da ne prihvaća nikoga tko nije po njegovoj mjeri. A po njegovoj je mjeri onaj tko se, gledajući u budućnost ipak konstantno obračunava s prošlošću, s grijesima prethodnih uprava, njihovim navodno protustatutarnim i protuzakonitim odlukama. Onaj tko smijenjenoj i osramoćenoj dekanici ne da mira iako je od njenog razrješenja prošlo više od pola godine.

Takvog kandidata i takav program rektor zapravo želi. Nekoga tko mu jede iz ruke. Tko neće postavljati pitanja. Tko neće imati mišljenje. Tko neće misliti. A dok se ta osoba trajno ne izabere poslužit će i stručnjak za janjeće paštete. Možda se on na toj poziciji već i nalazi zato što jede rektoru iz ruke. Zato što ne postavlja pitanja, nema mišljenje, zato što ne misli. A možda se on tu našao zbog svojih ingenioznih sposobnosti, zbog svoje nevjerojatne karizme i komunikacijskog šarma. Možda se tu našao, jednostavno, jer nitko drugi nije prihvatio tako nezavidan zadatak.

Možda se na toj poziciji, i sada, nakon svih odbijenica i stranica, svih e-mail sjednica, nalazi da kupi vrijeme (pro)rektoru. Možda da se preko njega malo privatno razračunaju s onima koji su im stali na žulj. Možda da sveučilišnim vlastodršcima, njihovim poslušnicima i uslužnicima osigura mirnu luku. Možda zato što ima prevelik ego. Možda zato da u nekom udžbeniku povijesti stoji njegovo ime.

Možda. No, samo jedno je sigurno. Predvodnik najvećeg društveno-humanističkog fakulteta u Hrvatskoj je stručnjak za janjeće paštete. Jer to nismo mi, to niste vi, to su oni. Vjerojatno baš zato što nije naš, ni vaš, već je, eto, njihov. Ali zapamtite. I mutna, mračna, neizvjesna budućnost, puna zapleta, spletki, osobnih obračuna, neznanja, nesposobnosti, taštine i osvetoljubivosti. Ta budućnost ne pripada ni nama, ni vama. Ona u svojoj raskošnoj punini pripada samo i isključivo – njima.

*Komentar je stav autora