Korona je dosta promijenila studente, otkrivamo – uče li još uvijek u knjižnicama?
Učenje za ispite je zaista velik problem. U osnovnoj i srednjoj školi je učenje ipak nešto drugačije, pa rijetko kada morate pripremiti ispit od nekoliko stotina stranica. Na fakultetu su pak rijetkost ispiti koje možete spremiti u tek dva do tri dana intenzivnog učenja. I upravo zato je jako teško održavati koncentraciju.
Foto: Pixabay
Upornost je jedna vrlo poželjna osobina na fakultetu. Može biti problematična ako ste uporni u stvarima u kojima jednostavno ne ide, ali na fakultetu najbolje prolaze upravo takvi – oni koji zapnu kada bi većina odustala. Studiranje nije utrka na sto metara već maraton.
I tijekom semestra je teško preživjeti sve uspone i padove, ali rokovi su nova razina. Uvijek je na kraju najteže, pa tako i u ovom slučaju. Jedina motivacija vam je što prije završiti sa svime, ali ni to nije dovoljno. Stoga se većina ljudi često uputi u knjižnice kako bi se mogli što više skoncentrirati na učenje.
Bolje rečeno, to je nešto što se prije radilo, u ‘starom normalnom’. Trenutno je stanje takvo da noćenje u knjižnici nije poželjno, a većina studenata ni nije u mjestu studiranja. Sasvim je normalno da se onda povuče pitanje – gdje sada uče ti studenti? Jesu li se uspjeli prilagoditi novim uvjetima? Naravno, pitali smo ih.
– Inače uvijek učim u knjižnici, najčešće rotiram između dvije najveće na mom kampusu. Kad sam kući lako gubim koncentraciju i jednom kad ustanem od radnog stola, jako mi je teško vratiti se. Osim toga, sesije skrolanja po naslovnici traju duže kad nema nikoga tko bi mogao vidjeti moju sramotu. Volim biti okružena drugim ljudima koji svi marljivo uče, to mi daje motivaciju da i sama tako radim. Najdraža stvar kod učenja u knjižnici je što je sa mnom uvijek bila moja cimerica i ujedno kolegica, pa smo jedna drugu motivirale em za uopće izaći iz kuće i otići u biblioteku, em u knjižnici za učenje. Osim toga, pauze su bile puno bolje kad su uključivale kavu s aparata i šetnju po kampusu, prisjeća se Matea (22) koja studira strojarstvo u Italiji.
Problemi s ukućanima
Studiranje iz udobnosti vlastite sobe je sve osim studiranja. U potpunosti se gubi onaj studentski doživljaj – od spontanih razgovora s cimerima, pa do neprospavanih noći prije ispita. Velik dio uspješnih rokova se krije i u društvu. Ako imate nekoga u blizini tko vas razumije sasvim sigurno vam je lakše. Obitelj, koliko god se trudila, najčešće ne može shvatiti studentski očaj. Da ne spominjemo to koliko su loši jer odvlače pažnju s učenja.
– Sada učim od kuće već skoro godinu dana (u Italiji su fakultete zatvorili krajem veljače) i još uvijek se nisam naviknula. Provodim jednaku količinu vremena “za knjigom”, odnosno šest do osam sati, ali to vrijeme jednostavno nije tako korisno utrošeno. Gubim puno vremena na mobitelu, ustanem za ići na wc pa se zapričam s ukućanima i odlučim ne vratiti se učenju do ručka i slično. imala sam sreće da sam prijašnji i ovaj semestar imala relativno lagane predmete koje sam uspjela riješiti. Ali na primjer, prije nekoliko godina sam imala predmet za koji sam tri mjeseca svaki dan u tjednu učila osam sati. Da sam sad imala tako neki, nema šanse da bih ga uspjela spremiti. Inače, skinula sam aplikaciju Offtime i stavila da mi dva puta dnevno po četiri sata blokira Instagram i Reddit (aplikacije na kojima trošim najviše vremena). Puno mi pomažu i noise cancelling slušalice. Shvatila sam da mi je bolje ustajati što ranije, idealno sam u osam već za radnim stolom, tako uspijem ući u đir učenja prije nego što krene cirkus u kući, prepričala nam je Matea (22).
Najbolji savjet za organizaciju života kod kuće jest taj da organizirate život – napravite si raspored i poštujte ga kao da niste doma i kao da vas kauč i krevet ne prizivaju da legnete i odmorite. Bonus bodovi ako se uspijete presvući iz pidžame.
Učionice u domovima
– Inače učim u NSK i učionici na Savi. Volim učiti u NSK jer su tamo i drugi ljudi koji uče pa me to potiče. Najbolja stvar u knjižnici su mir, tišina i činjenica da manje pušim, a najgore je što menza ne radi za večeru. U sobi slabo učim jer mi se ne da, a i previše je distrakcija. Doma kad dođem ne učim ništa jer nemam volje. To je ujedno najbolja i najgora stvar kod učenja doma – ne uči se… Sada učim u NSK i u učionicama na Cvjetnom i na Savi, ali u NSK mi idu na živce mjere i nošenje maske pa sada idem rjeđe. Inače mi u očuvanju koncentracije pomažu kava i popodnevno spavanje, otkrio nam je Marko (23) s PBF-a.
Knjižnice su u vrijeme rokova znale biti pune studenata od samog otvaranja rano ujutro, pa do kasnih noćnih sati. Sada je takve stvari praktički nemoguće izvesti, pa su sretnici oni koji imaju luksuz stana, a ne provođenja svog vremena u dva kvadrata studentske sobe. No i dalje, biti sam u stanu…znači hrpa različitih distrakcija. Čini li se i vama da je riječ o receptu za katastrofu?
– Zbog boljeg održavanja koncentracije i bolje produktivnosti, obično mi je praksa bila učiti u knjižnici na kvartu ili eventualno u knjižnici na faksu. Zbog cjelokupne situacije učenje se preselilo u prostor stančića u kojem boravim (sto se i nije pokazalo toliko učinkovitim). Iskreno, ovakvo učenje mi se ne čini kao idealan izbor za dugoročno razdoblje i isto tako ne bi mogla učiti ovako i da je normalna situacija s ispitima. Razlog tomu je sto se ovako uopće ne osjećam kao student. Nemam osjećaj kako polažem bilo kakav ispit. Čini mi se kao bezizlazno tapkanje u mjestu koje ne vodi nigdje. Kao savjete za učenje od doma bi svakako preporučila izradu detaljno, do najsitnijeg detalja, razrađenog plana. Naravno, plan bez truda je ništa pa je potrebno truda i volje za apsolutnim držanjem plana i poštivanjem svakodnevnih zacrtanih ciljeva, mišljenje je Marijane (24) s Ekonomskog fakulteta.
Samokontrola
Problem manjka osjećaja studiranja je prisutan kod svih, a teško je odlučiti kome je gore: studentima koji će na ovaj način završiti studiranje, ili onima koji su ga na ovaj način započeli, pa ni ne znaju kako učenje izgleda? Kojoj god skupini pripadali, sada je vrijeme za učenje. No, što je najveća prepreka učenju?
– Što se tiče očuvanja same koncentracije kod samog učenja. Jedna riječ: mobitel! Budući da tv i inače ne gledam, jedino mi je mobitel bio glavna prepreka. Konstanti zvukovi poruka, obavijesti i kojekakve aplikacije svakako odvuku pažnju i koncentracija vrlo lako oslabi. Počela sam mobitel ostavljati u drugoj prostoriji dok učim i na tako riješila taj problem. Isto tako, jedna od taktika uspješnog učenja u ovim okolnostima je i odlazak roditeljima na selo. Jer što ću drugo raditi doma nego učiti. Kao glavne prednosti učenja u knjižnici svakako smatram cjelokupno okruženje. Brdo knjiga i ljudi koji uče svakako će i mene samu motivirati da se pokrenem i uhvatim knjige. Negativna strana knjižnice, po mom mišljenju bi bilo vrijeme. Jer ako knjižnica radi do 20 sati, a možda bas tad imam volje učiti i duže, učenje se prekida jer moram doma. S druge strane, učenje doma kao glavni nedostatak ima krevet koji uporno gleda u mene i zove me da malo odmorim. Glavna prednost učenja kod kuće mi je obiteljsko ozračje ili tek skuhani ručak, priznala nam je Marijana (24).
Kada ste već doma i ne možete se posvetiti rokovima na način na koji to inače radite, možete barem uživati u nekim pogodnostima – naravno, naglasak je na domaćoj hrani. Mada, skoro da bismo mogli reći da nam fali menza? Nekako je to sve dio jedne cjeline. Nadajmo se da će nam se ‘staro’ normalno vratiti za neke buduće rokove, a do tada – sretno svima!
