Malo koja stvar donosi toliko nervoze i panike u život pojedinca kao jedna rečenica. Naravno, riječ je o najstrašnijoj rečenici od koje vam se odmah stvara muka u želucu, prolazi vas jeza i pitate se što ste ikome skrivili da vas je snašla ta kleta sudba… ‘Podijelite se u grupe’.
foto: Pixabay
Zamislite ovo. Jedan običan, najobičniji dan. Nije pretjerano sunčano, no nije ni pretjerano sivo. Baš je onako, nekako između. Niti dovoljno ružno da vas deprimira, niti dovoljno lijepo da vam izmami osmijeh na lice.
Dan je počeo tako da ste se probudili i spremili, te ste se ulovili u koštac sa svim svojim obavezama. Dobro, možda ne baš svim obavezama, no pojavili ste se na predavanju i sada ste tu. Nije vam bilo pretjerano teško, no niste imali ni neku preveliku želju za dolaskom na faks. Jednostavno vam je jedan od onih rutinskih dana, onih dana koje sasvim sigurno ne biste prikazali na filmu zato što su pre-obični.
Obični dani nisu loši, oni su samo obični i prosječni. Nekad vas to pomalo smeta, zato što bismo svi voljeli da nam se stalno nešto događa, no nekad nemate uopće problema s time, već uživate u svojem dobro poznatom danu ispunjenom ustaljenim navikama. Danas je jedan od tih dana.
Možda to niste ni znali, no imate zaista osjećaj kao da vam je trebao ovaj odmor, odmor od uzbuđenja. Ionako uskoro slijede kolokviji i seminari i milijun različitih obaveza, za koje trenutno ne znate ni da postoje. Možda one čak trenutno i ne postoje, no bit će izmišljene samo kako bi vaš život bio teži.
Sada, zamislite usred jednog običnog, najobičnijeg dana, dok sjedite na običnom, najobičnijem predavanju, okruženi istim ljudima koji vas okružuju već neko vrijeme (zamišljamo da se ovo ne događa za vrijeme koronavirusa, onda bi to već bilo nečitljivo zbog pretjeranog stresa kroz koji bi čitatelj prošao) i držite kemijsku u ruci. Naravno, s tom kemijskom ste već nekoliko puta pisali i više ne klizi onako da vas oduševljava, no nije niti preteška za pisanje.
Jednostavno, danas je jedan običan dan. Ništa nije pošlo po zlu zato što nije imalo što poći po zlu. Dobro, tramvaj vam je mogao proći pred nosom, no čak se ni to nije dogodilo, a to vam je bio (potencijalno) najstresniji dio dana. Sada sjedite na predavanju i razmišljate o sljedećem potencijalnom stresnom dijelu dana, a to jest odlazak u menzu. Hoće li u menzi biti vaše omiljeno jelo? Hoćete li morati gledati osobu prije vas kako uzima zadnju porciju? Hoćete li završiti s hladnim jelom?
Sve te negativne misli vam se roje u glavi i okupiraju um, a dobro znate da je istina što ljudi kažu – što zračiš, to i privlačiš. Negativa koju odašiljete jednostavno poziva sve ostale negative i na kraju dovodi do toga da se neki loši scenariji zaista i obistine. I danas, u ovom trenutku, dogodilo se ono najgore. Čuli ste rečenicu ‘Podijelite se u grupe’.
Prvo razmišljate je li ovo uopće istina? Je li moguće? Jeste li vi to zaista čuli, ili vam se samo učinilo? Je li moguće, da na ovaj običan, sasvim običan dan, se dogodi možda i najgora moguća stvar, onako ikad? Je li moguće da se vaša najgora noćna mora odjednom pojavila u javi? Je li moguće da ćete vi zaista morati raditi sada nekakav…grupni rad?
Slabo vam je. Osjećate kako vam se temperatura diže, teško vam je doći do daha i odjednom vam dolazi glavobolja (nisu simptomi koronavirusa, ponavljamo, ovo se događa u vrijeme kada pandemija nije aktualna). Slabi ste i umor vas savladava, mislite da ćete se onesvijestiti, no skupljate i posljednji atom snage kako biste to izbjegli. Popili ste malo vode, pogledali na sat i uspjeli ste se donekle sabrati.
Zatim se okrećete da vidite s kim sjedite, odnosno tko je osoba koja vam je najbliža, s kime vi to pripremate grupni rad. I onda… Onda se dogodi ono čega ste se cijelo vrijeme bojali, no niste se to usudili ni pomisliti, jer i sama činjenica da biste to mogli pomisliti je bila prestrašna. No sada se dogodilo.
Naravno, zapala vas je najgora osoba u grupi… Ona osoba koja ništa ne zna, ne želi surađivati i po mogućnosti ima ‘zanimljiv’ zadah (sada biste vjerojatno poželjeli da je koronavirus prisutan i da imate svi maske). Ta osoba vam upućuje smiješak, a vi već dobro znate što slijedi. Crni vam se pred očima i odjednom…
