Kratka horor priča: Nesanica za vrijeme ispitnih rokova
Polako kreće vrijeme kolokvija i ispitnih rokova. Prije svega panika, pa onda stres i na kraju strah – tako bismo nekako mogli opisati ovo mučno razdoblje za studente. Iako rokovi još nisu službeno počeli, jesu. Predrokovi, kolokviji i predaja seminara su dio svakodnevice, a vjerojatno nemate ni snage za pojaviti se na predavanjima – pa bila ona i online. Samo razmišljate o trenutku kad ćete napokon leći u krevet na kraju dana i naspavati se.
foto: Unsplash
Dan vam je počeo ujutro, rano ujutro. Niste se naspavali, možda ste uspjeli pet sati u komadu. Ne bi to bilo problematično da se ista stvar nije dogodila i jučer, i prekjučer, i zapravo cijeli ovaj tjedan, a danas je petak. Sada slijedi vikend pa bi čovjek mislio da ćete se možda uspjeti naspavati, zar ne? Ne. Sutra se morate ponovno rano ujutro probuditi.
Možda ćete uspjeti spavati više od pet sati, no nećete doći do onih dvanaest koji su vam trenutno nužno potrebni. Neki od simptoma neispavanosti su glavobolja, umor, želja za slatkišima, ali i nesanica. Vi naravno patite od svih simptoma, ali ne i od nesanice, zar ne?
Napokon ste se istuširali i obukli čistu pidžamu. Sretni i zadovoljni idete u krevet. Trenutak kada legnete, kao da se svemir odjednom posloži. Niste bili ni svjesni svih bolova koje ste imali, to stanje vam je postalo normalno. Sada vam je tek jasno koliko ste dan proveli u grču i koliko vam je trebao odmor, predah. Potrebno je zaustaviti se.
Ležite u krevetu i skrolate po mobitelu. Sjetite se da je potrebno namjestiti budilicu za sutra. Istina, namještate budilicu za podne, ali i dalje – ne možete si dopustiti da se probudite poslije toga. Piše vam da imate još osam sati i dvadeset dvije minute do alarma. Čovjek bi očekivao više kada spavate do podne, ali dobro. Svakako je bolje od ovotjedne situacije kada vam je prosjek bio ispod pet sati.
Nakon nekih desetak minuta, shvaćate da je vrijeme za spustiti mobitel i napokon ići spavati. Željeli biste svakako imati barem tih standardnih osam sati, da vam se tijelo donekle odmori. Stavljate mobitel na noćni ormarić pokraj kreveta i stavljate ga na punjač. Gasite zvuk i okrećete se na drugu stranu. Toplo ste ušuškani u krevetu i sada je vrijeme za spavanje. Zatvarate oči.
Razmišljate o tome kako morate zaspati. Vrijeme prolazi. I dalje ste budni. Možda se samo morate malo bolje namjestiti, onda će vam biti lakše zaspati. Ne, nije to. Čak ste namjestili ponovno jastuk, no nema poboljšanja. I dalje ne možete zaspati. Nije vam jasno u čemu je problem – umorni ste, u krevetu ste i spremni ste za spavanje. Gdje je zapelo?
Vrijeme prolazi, vi ste i dalje budni. Ne želite uzeti mobitel zato što će vas to samo razbuditi, no i sad ste praktički skroz budni. Ali ne, nećete uzeti mobitel. Barem ne još… Krećete razmišljati o tome koje su sve poznate metode koje mogu pomoći kada imate problema sa spavanjem. Odmah vam na pamet pada ona najpoznatija – brojati ovce.
Poznata je to metoda kojom se vjerojatno u stvarnosti ne koristi nitko, no na rubu ste i zaista biste voljeli spavati. Možda to zaista pomogne? Krećete dakle brojati ovce. Hmm, je li ih sada potrebno zamišljati? Brojite tako ovce i dođete do 139. I dalje ste u potpunosti budni te vam ovo nije nikako pomoglo.
Ne znate koliko je vremena prošlo otkako ste ugasili mobitel, no sasvim sigurno je puno prošlo. Gotovo pa sigurno nećete doći do planiranih osam sati sna, a čini vam se da su upitni i onih sedam. Ništa, uzimate mobitel, barem da vidite koliko je sati. I kad već ovo vrijeme provodite u krevetu, buljeći u tamu, mogli biste barem listati kakvu skriptu. To vas ionako uvijek uspava.
Uzimate mobitel i otvarate pdf skripte. Usput vidite i koliko je sati – skoro sat vremena se prevrćete u krevetu. Koliko ste samo divnih stvari mogli raditi u tih sat vremena. Od gledanja YT videa pa do listanja dosadnih skripti. Rokovi su, nemate vremena za samo ležati i ne raditi ništa, pa jedva pronalazite sate za spavanje!
Listate pdf te dosadne skripte, no ne ide. Ni ovo vam ne pomaže da se uspavate. Čini vam se da ste budniji no ikad, budniji nego što ste bili jutros na onom kolokviju koji ste pisali. Minute prolaze i prolaze i ubrzo već pola sata buljite u ekran. A trebali biste spavati. Shvaćate da ovo nije rješenje i ponovno gasite mobitel i vraćate ga na punjač.
Ponovno se okrećete na drugu stranu i zatvarate oči, u nadi da ćete zaspati. Ne ide. Zar opet slijedi prevrtanje?
Nekoliko sati nakon se budite. Umorni ste i glava vas boli, opet se niste uspjeli naspavati. Kad ste uopće sinoć zaspali? Samo se sjećate da ste se jako dugo prevrtali i mučili s time da zaspete. Kako je uopće moguće imati problema s time da zaespete, kada ste užasno umorni? Aha, paragraf dva.
