Kratka horor priča: Prva selidba iz perspektive brucoša
Zamislite ovo. Brucoš ste i po prvi put odlazite na fakultet. Osim toga, selite u drugi grad. Daleko od roditelja, obitelji, i vjerojatno dobrog dijela prijatelja. Vjerojatno ne znate ni kako točno izgleda vaš smještaj, a još manje kako doći od njega do fakulteta. Nastava počinje kroz koji dan i ne znate više ni svoje ime, ali sada je vrijeme i za selidbu. Tako je, slijedi još jedna kratka horor priča.
foto: Pixabay
Faks počinje u ponedjeljak, danas je petak. Došli ste useliti koji dan ranije kako biste se mogli priviknuti na novi krevet i novi život koji sada počinje. No prije svih lijepih stvari koje će se tek dogoditi, treba preživjeti i sam proces selidbe. Razmišljajući, vjerojatno se pitate je li vam veći stres sama selidba, ili odlazak na fakultet.
Ovisno o tome koliko vam treba do novog mjesta života, proces selidbe će biti više ili manje stresan. Realno, čim morate seliti je dovoljno stresno, no veći je stres naravno ako se prvo morate voziti jedno sedam sati do tamo, ili ako ste na novoj adresi već za dva sata. Treba preživjeti i vožnju u punom autu, što stvari koje nosite sa sobom, što obitelji koja vas ispraćuje na studij, kao da u najmanju ruku selite na drugi kontinent.
Prije vrlo stresne vožnje, prvo je bilo potrebno proći kroz vrlo stresan proces pakiranja. Osim toga što morate spakirati svoju odjeću i obuću (što se i inače radi kad se ide na put), potrebno je spakirati i sve ostale stvari, pa i one o kojima ne razmišljate tako često. Tu dolazi do problema zato što ako o nečemu ne razmišljate često, šanse su da se toga nećete sjetiti pri jednoj od najstresnijih situacija ikad.
Stres oko pakiranja počinje već mjesec dana prije početka fakulteta, no sve eskalira u tjednu kada je vrijeme selidbe. Naravno, u tom trenutku shvatite da nemate dovoljno ručnika i plahta, ili da je možda potrebno kupiti još čarapa i donjeg rublja, ili možda da nemate jastuk? Sve su to stvari koje je potrebno riješiti prije samog trenutka selidbe, a vrijeme samo prolazi.
Kako sve spakirati?
Čak i kada ste nabavili sve stvari (niste, sigurno ste nešto zaboravili), postavlja se pitanje, kako to sve prenijeti? Nakon puno muke i panike i traženja svakakvih platnenih vreća, kofera i sličnih stvari, ipak ste se odlučili sve pobacati u velike plastične vreće… Zauzima najmanje prostora i najbrže je za pakiranje.
No vratimo se u sadašnjost. Stresna vožnja je još uvijek u tijeku. Stres je prisutan zbog nekoliko razloga, a jedan od njih je i doslovno sama vožnja. Voziti u gradu koji ne poznajete dobro, odnosno u gradu u kojem ne vozite na dnevnoj bazi, vrlo se je lagano pogubiti. Dovoljno je jedno pogrešno skretanje i mogli biste pošteno zaglibiti.
Na svu sreću, stresna vožnja je gotova i napokon se nalazite pred svojim novim domom. Dobro, možda je čudno sada reći da je to vaš dom, ali kroz koji mjesec će postati čudno NE reći da je to vaš dom. Gledate i razmišljate o tome što vas čeka, dok ostatak vaše obitelji samo paničari – bilo da je riječ o potrazi za parkirnim mjestom, organiziranjem toga tko će što nositi, ili jednostavno ‘normalno’ obiteljsko svađanje.
Napokon tu!
Nakon svega, napokon dolazite do svoje sobe, odnosno stana ako ste sreće. Prvi put stavljate ključ u bravu i ulazite. I zatim šok i vjeverica. Odjednom shvaćate da ste donijeli više stvari nego što uopće može stati u ovaj mali sobičak… Stvari koje donosite iz auta samo ima sve više i više i čini vam se da se te stvari samo množe i stvaraju ni od kud. A također isto tako znate da još uvijek nemate sve što vam je potrebno i da ćete morati kupiti još mali milijun stvari.
Jednom kada ste napokon prenijeli sve stvari iz auta u sobu, najradije biste ostali tamo i sve lijepo posložili i uredili, no to nije opcija. Vrijeme za šetnju i druženje s obitelji, koja vas ne pušta na miru. Znate da im je teško, no zaista ste već umorni i samo želite ostati u sobi. Ali dobro znate da to nije opcija, pa samo prihvaćate odlazak u šetnju.
Nakon kratkog druženja koje je potrajalo cijelu vječnost, napokon dolazite u svoju sobu. U sobi je apsolutan kaos. Sva sreća pa ste sami, no uskoro nećete biti. Polako krećete raspremati sve stvari, iako imate snage samo za leći u krevet i spavati dvadeset sati u komadu. Nakon kratkog raspremanja (pravljenje puta od kreveta do vrata), krećete se spremati za krevet. I tada shvaćate što ste zaboravili. Četkicu za zube…
