Krenula je još jedna sezona kolokvija, provjerili smo kako se polažu: ‘Prestresno ih je imati online’
Nakon godinu dana od samog početka pandemije, počela je još jedna sezona kolokvija. I ovaj put, kolokviji se većinom pišu u online obliku. Sada to više nisu ‘eksperimenti’, već dobro uvježbani ‘protokoli’. Točno se zna kako, što i kada treba napraviti. Ili ipak nije sve tako bajno u svijetu online nastave?
Otkako je počela ova pandemija, obrazovanje je jako pogođeno. S jedne strane, dobili smo priliku za digitalizacijom kakvu nismo mogli ni očekivati, ali s druge strane – zaista nismo spremni za to. Većina profesora se tek sada upoznala s novom tehnologijom, a najgore je to što nemamo tehnologiju koja bi omogućila glatko odrađivanje nastave.
Programi koji nisu dovoljno jaki da bi podnijeli stotine studenata istovremeno na predavanju, internetska veza koja puca (u najgorem trenutku) i računala koja su prespora – zvuči kao starter pack za online nastavu prosječnog studenta/učenika. No, sve se to da nekako podnijeti, dok ne uđu u igru kolokviji i ispiti.
Postoji nekoliko stvari koje su problematične kod online kolokvija. Prva je ta da je uopće upitno koliko su te ocjene vjerodostojne. Nažalost, većina ljudi se odlučuje snalaziti na razno razne načine koji često ne uključuju i učenje. Drugi problem jest taj da se može dogoditi milijun neočekivanih problema koji će utjecati na vašu ocjenu, a da ne ovise o vama. Dosta stresno, zar ne?
– Ovakav oblik pisanja kolokvija predstavlja mi jako veliki stres jer često nešto na što ja ne mogu utjecati, utječe na moje rezultate. Naime, najviše strahujem od iznenadnog pucanja internetske veze, (već mi se to jednom dogodilo…) a budući da sam jako brzopleta, i nemogućnost povratka na prethodno pitanje stvara mi veliki pritisak i mogućnost da pogriješim zbog gluposti. Dok se na primjer pisanjem kolokvija u dvorani možemo vratiti na pitanje koliko god puta želimo. Mislim da se na ovakav način ne može procijeniti realno znanje studenta i da će ono doći na vidjelo tek kada krene “pravi” faks, odnosno uživo. Isto tako, mislim da ovaj način nije pravedan, ali na kraju krajeva studenti koji uče i koji zaista imaju znanje su oni koji će se diferencirati od onih studenata koji su se provukli na osnovu drugih. Pravo znanje i rezultati svakoga od nas pokazat će se tek kada se sve vrati u normalu, rekla nam je Tajana (19) s Ekonomskog fakulteta.
Kako to točno izgleda?
Sličnog mišljenja je i naša sljedeća sugovornica, koja nam je i nešto detaljnije opisala kako točno izgleda proces pisanja online kolokvija. Potrebno je imati i mobitel i računalo, stabilnu internetsku vezu i funkcionirajuće kamere.
– Sezona kolokvija mi je krenula prije mjesec dana. Online nastava mi oduzme puno vremena i izmori me buljiti u ekran cijelo jutro pa baš i nemam volje za učenjem. Puno mi je lakše sad nego u drugom semestru jer sam sad upoznata s kolegijima i kako općenito sve funkcionira na fakultetu. Kolokviji su mi bili uživo, a samo jedan online. Nisu nam još ništa rekli, ali se nadam da će nam nastaviti biti uživo jer je prestresno imati online kolokvij. Najveći propust online kolokvija je što se stvarno može lagano varati, iako moramo imati mobitel da nas snima, a najveći bi plus možda bilo to što smo kod kuće u poznatom okruženju. Online kolokvije pišemo na računalima, a sa strane nam je mobitel spojen na Zoom i tako nas profesorica prati. Smatram da oni ne mogu procijeniti realno znanje studenata jer su većinom kratka pitanja (nešto slično kvizu), mišljenje je Tamare (18) s Učiteljskog fakulteta.
Možda se iz dosadašnjih odgovora to nije dalo zaključiti, ali stres kod online kolokvija nije prisutan samo zbog online komponente – ipak su to i dalje kolokviji. Glavni stres je onaj da nećete znati odgovore na pitanja.
– Svi kolokviji na mom faksu su online i to nam je rečeno još na početku semestra. Odmah smo dobili sve datume, a profesori su čak bili razumni i fleksibilni pa smo neke i premjestili. Profesori na mom faksu nam stvarno izlaze u susret s gradivom i prilagodbama, tako da na to nemam zamjerki. Najveći minus po meni, kod online kolokvija je sav taj dodatni stres koji dolazi uz standardni stres od nedovoljnog znanja. Inače kad idem na kolokvij, uvijek sam pod stresom da će baš biti oni mali dijelovi gradiva koje sam preskočila. Sada kod online kolokvija, dodatni stres mi stvara moja nestabilna internetska veza i konstantni rizik da ću biti izbačena iz sustava ili da ću obrazac za odgovore slučajno ugasiti. Mislim da online kolokviji ne mogu procijeniti realno znanje studenata, jer uvijek ima onih koji su snalažljiviji, i uspiju na razne načine proći bolje od onih koji se stvarno za ispit spreme kako treba. No ovo je svakako prolazna faza i nadam se da će se stvari do idućeg semestra vratiti u normalu, ispričala nam je Petra (20) s EFZG-a.
Želja za povratkom u normalu je jača no ikada, raste iz dana u dan. A već godinu dana smo u ovakvom čudnom stanju. No, ovaj semestar, pa i akademska godina, polako se bliži kraju. Ima li sada uopće smisla vraćati se u dvorane, kada bi to i bilo moguće?
Povratak na ‘staro normalno’
– Predavanja i vježbe imamo online, a kolokvije i ispite pišemo uživo na fakultetu – tako je skoro od početka akademske godine. Mislim da online kolokviji nikako ne mogu procijeniti realno znanje studenata. Neki dan smo dobili objavu od fakulteta da do kraja akademske godine idemo online. Nisam presretna s ovim načinom nastave kao ni većina studenata vjerujem, ali ja tu ništa ne mogu učiniti ni promijeniti, već se jednostavno prilagoditi. Ako nismo do sada bili u dvoranama, odnosno normalno na faksu, mislim da ne trebamo ni do kraja, jer smo se sad već skroz navikli i neka tako ostane do kraja jer epidemiološka situacija nije baš najbolja. Gradivo je donekle prilagođeno uvjetima u kojima se svi nalazimo tako da mislim da su nam profesori izašli u susret koliko su mogli, iako i oni stalno naglašavaju kako nisu najsretniji s ovim načinom rada odnosno nastave, rekla nam je Tihana (19) s Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
Rijetko tko je sretan s ovim načinom radom, zato što se čini da oduzima one slatke stvari kod studiranja: interakcija s kolegama, odlasci na kave, predavanja pod teškim mamurlukom…Dobro, ima i nekih pozitivnih stvari. Ili?
– Ne mogu prosuditi što mislim o online nastavi. Olakšava mi milijun stvari, poput jutarnjeg n(e)spremanja, slušanja predavanja iz kreveta u pidžami i opuštenijeg tempa. Ne gubim vrijeme na odlaske/dolaske do faksa, i ponekad mogu i druge stvari raditi usporedno. Na početku mi je cijeli ovaj pristup online faksa bio zanimljiv – drago mi je da sam kući i da mogu iz druge države obavljati sve obveze za faks. Ali s obzirom na to da cijela ova situacija traje već godinu dana, mislim da nam je svima već dosadilo i da smo se svi zaželjeli studentskog života, menze i kavi između predavanja, priznala nam je Petra (20).
Vjerujemo da naša sugovornica nije jedina koja se toga zaželjela. Ostaje jedino nada da ćemo se na jesen vratiti u fakultetske dvorane i obližnje kafiće.
