Legendarni KSET odlazi iz kotlovnice: Sedmero voditelja kluba za srednja.hr priča o njegovoj povijesti
Stiže još jedan listopad, po gotovo svemu u Zagrebu nalik na bilo kojem dosadašnjem. Temperatura je u osjetnom padu, lišće je već požutjelo, a većina studenata vratila se u grad. No, ovaj listopad bit će malo drugačiji u Unskoj 3, na lokaciji koja je već desetljećima žarište alternativne zagrebačke scene. Kultno studentsko okupljalište, Klub studenata elektrotehnike (KSET), nakon niza godina zatvorio je vrata kotlovnice. Privremeno, ponavljaju to svojim vjernim članovima, dok ne završi obnova Fakulteta elektrotehnike i računalstva (FER). A onda će i ovo postati još samo jedna od crtica u bogatoj prošlosti ovog legendarnog kluba, nalik onima koje su se događale proteklih pedesetak godina. Sedmero bivših voditelja KSET-a za srednja.hr prisjeća se povijesnih trenutaka koji su Klub doveli do onog što danas jest – ključno utočište zagrebačkih studenata.
Brucošijada FER-a ’90.-ih | foto: Fotografska sekcija KSET-a
– U akademskoj godini 1965./66., otvoren je novi kompleks Elektrotehničkog fakulteta koji se sastojao od tri zgrade, redom imenova od juga prema sjeveru: A, B i C. U prizemlju A zgrade, … bila je kantina… Nasuprot kantine, u istom hodniku, svoje prostorije imao je Studentski savez. Redom su tu bili šah sekcija, foto sekcija, Fakultetski odbor Saveza studenata (FOSS) s dvije prostorije: za predsjednika i za sastanke, te prostorije za tiskanje ETF-ovog omladinskog časopisa Naš list. U podrumu C zgrade, nebodera, postojale su dramska i pjevačka sekcija, plesne aktivnosti i folklor koji je zamro početkom sedamdesetih, stolni tenis i druge. Na 13. katu je prostorije imao klub radioamatera… Uz razne proslave bile su tu i disco večeri u režiji, koga drugog nego disco sekcije. ORZ sekcija (Odmor, razonoda i zabava) od početka sedamdesetih organizirala je skijanja i izlete, a 1976. u tome im se priključio i planinarski aktiv… Održavale su se tečajevi fotografije i izložbe, a kino sekcija imala je projekcije filmova srijedom u 14 sati, u tada jednoj od dvije najveće dvorane na ETF-u, B4, ulomak je to iz Monografije Kluba studenata elektrotehnike (KSET) i početak priče o čuvenom utočištu zagrebačkih studenata.
Ovaj legendarni studentski klub nakon više desetljeća postojanja napušta kotlovnicu FER-a u Unskoj 3. Samo privremeno, jer zgrade fakulteta odlaze u obnovu. KSET nikada nije bio prostor već ljudi; ondje su sazrijevale generacije studenata i zajednički gradile kultno okupljalište zagrebačke alternativne scene – glasila je tako poruka ksetovaca uoči ciklusa oproštajnih koncerata koji su se održali početkom rujna. Nakon toga je kotlovnica i službeno zatvorila svoja vrata. Da ova poruka nije samo mrtvo slovo na papiru, da se to vidjeti iz što usmenih, što pismenih predaja o KSET-u, od kraja sedamdesetih, kada započinje čitava priča, pa sve do danas. Za srednja.hr prisjeća je se sedmero bivših voditelja KSET-a.
Studentima koji su dolazili iz drugih gradova KSET je bio prvi dom
Ratko Vuković voditelj KSET-a bio je 1977./1978. Već sedamdesetih, kada se klub u kotlovnici otvori, u Zagrebu bilo dosta sadržaja. Plesnjaci su se tada organizirali u Studentskom centru u Zagrebu, mladi su rado odlazili i u Saloon, Kulušić i druge klubove i kafiće, a postojali su i zavičajni klubovi kakvi se viđaju i danas.
– Kada se KSET usporedi s prethodnima, usudio bih se reći da je to je bio prvi klub kao multidisciplinarni, koji nisu posjećivali samo zavičajni studenti, to je bio kao dnevni boravak s jutarnjim i večernjim aktivnostima – prvi klub takvog karaktera. Ima tu i demografska komponenta koja je važna, a to je vjerojatna činjenica da su pola članstva činili studenti koji nisu bili iz Zagreba. Ta mjesta gdje se ljudi okupljaju u Zagrebu bila su nova, različita naspram zavičajnih klubova gdje nisu imali samo kolege iz svoje domaće regije. Dakle, za ljude u Zagrebu to je bio nekakav drugi ili treći dom. Ljudima iz provincije je to bio prvi dom, gdje su provodili vrijeme i prijepodne i poslijepodne. Funkciju Kluba treba gledati i iz tog aspekta. Taj fenomen je studentima bio važan. Zato su se ljudi toliko i trudili oko KSET-a, on je bio meeting point u doba kada moderne tehnologije za brzu komunikaciju nije bilo. A ono možda i najvažnije, vodili su ga studenti istog profila – zajednički interesi i potrebu koje su imali uz studiranje. Nije bilo drugog prostora sličnog KSET-u u Gradu Zagrebu osim već spomenutih zavičajnih klubova sa svojim homogenih skupina, prisjeća se Vuković.
‘U KSET-u se moglo raditi sve svojim rukama da se prilagodi potrebama studenata’
Aktivnosti su, kao što je vidljivo u uvodnom ulomku iz Monografije KSET-a, bile razne. Ujutro bi studenti igrali šah, a kao interesantan detalj Vuković ističe činjenicu da se u tim počecima kluba ondje nije mogla popiti kava. Svaka je sekcija neki dan u rasporedu imala svoj program, a četvrtkom, subotom i nedjeljom na rasporedu su bili plesnjaci.
– Kad se KSET preselio u kotlovnicu, došlo je i do frikcije među ljudima uslijed političke emancipacije od tadašnje omladinske organizacije. Klub je bio neovisan, imao je svoje Predsjedništvo koje je funkcioniralo samostalno. Voditelju sekcija su bili u Predsjedništvu Kluba sa mnom te smo zajedno vodili Klub, navodi Vuković.
Članovi kluba imali su ključnu ulogu u njegovu profiliranju, dodaje, cijenile su se njihove inicijative. Mogli su posjetiti sastanke predsjedništva Kluba i sudjelovati u raspravi i to u vrijeme kada su ostali klubovi imali zatvorenije ponude.
– U KSET-u se moglo raditi sve svojim rukama da se prilagodi potrebama studenata. Ta otvorenost sastanaka Predsjedništva bila je kontra sustavu u kojem smo se nalazili, s obzirom na to da su sastanci SSOH (Saveza socijalističke omladine Hrvatske) bili zatvoreni. Kao voditelj kluba, smatrao sam se koordinatorom rasprava i sastanaka. Taj način vođenja Kluba bio je bitan jer je poslao poruku članovima da mogu sudjelovati i da mogu biti dio KSET-a što tada na području Zagreba nije postojalo, kaže Vuković.
KSET ’80-ih | foto: Fotografska sekcija KSET-a
Ratne godine bile su velika prekretnica
Najturbulentnije razdoblje za KSET svakako su bile ratne godine. Vigor Maštruko, voditelj KSET-a i predsjednik SS ETF-a 1993./1994., priča nam kako je Klub tada bio jako blizu trajnog gašenja
– 1991. se nije dogodio samo rat, nego i razdoblje tranzicije iz socijalizma u demokraciju. S obzirom na to da je osnivač KSET-a bio SSOH (Savez Socijalističke Omladine Hrvatske), stvari su se radikalno promijenile. KSET je morao biti preregistriran kao udruga građana, a i zakonski uvjeti su se prilično promijenili, jednostavno nije bilo moguće funkcionirati kao ranije. Pod tim podrazumijevam i potrebu da se radi komercijalno – nije se moglo više oslanjati na ‘strukture’ koje će pokriti sve potrebe. Stav ljudi (pa i članova KSET-a) se dosta promijenio – u situaciji ekonomske turbulencije, nije se više moglo računati na dragovoljni rad članova kao prije, prisjeća se Maštruko.
‘Negdje u rano proljeće 1992. je vjerojatno dosegnuto dno’
S time da su ujesen 1990. stvari su još dosta dobro funkcionirale, veli. Te je godine brucošijada bila izuzetno uspješna, što je potaknulo tadašnje vodstvo da u proljeće 1991. organizira koncert pod nazivom ‘Pozdrav proljeću’.
– Stvari su kako-tako funkcionirale u jesen 1991., još su išli večernji programi, ali kako je počeo rat bili su sve manje posjećeni, a bilo je i nekoliko incidenata s agresivnim posjetiteljima. Mislim da je s krajem 1991. sve stalo. U 1992. nisu više išli programi, članstvo se osulo, čak je minimum održavanja postao upitan, primjerice, WC-i su bili potopljeni. Općenito je atmosfera u Klubu bila prilično loša. Negdje u rano proljeće 1992. je vjerojatno dosegnuto dno. Klub zatvoren za javnost, možda je ostalo 30-ak članova koji su bili ponešto aktivni. Kasnije će mi tadašnji dekan Slavko Krajcar reći da su Klub dijelili tjedni od potpunog i trajnog zatvaranja, priča Maštruko.
Tada je inicijativu preuzeo Boris Iljadica sa željom da pokuša oživiti Klub. Maštruko je ušao u Savjet, gdje je, kaže, atmosfera i dalje bila prilično napeta.
– Krenuli smo prilagoditi Statut, u njemu donekle razdvojiti tadašnji SS ETF i KSET. Nakon dva-tri mjeseca u kojima se nije puno promijenilo, par starijih članova Kluba su zatražili potpunu promjenu i odlazak svih ‘starih članova’ iz Savjeta, a ja sam preuzeo vodstvo Kluba i Udruge, pod uvjetom da složim potpuno novi Savjet. Tako je i napravljeno. Krenuli smo polako u obnovu djelovanja, najprije fizički i tehnički urediti Klub da se u njemu može raditi, potom reaktivaciju ‘jutarnjih programa’ i privlačenje novog članstva. Svi tadašnji voditelji sekcija su zaista potegnuli, došlo je i dosta ‘svježe krvi’ u vidu novih članova. Dobili smo i potporu Fakulteta, ali bez dozvole za ikakve večernje programe. Klub je nakon par mjeseci sređivanja otvoren, radilo se od 9 do 15 sati, ali samo za članove Udruge, tj. za studente tadašnjeg ETF-a. Nominalno – i studenti s drugih fakulteta su se mogli registrirati kao ‘vanjski članovi’. Sekcije su živnule i svaka je imala neki svoj projekt ili inicijativu, prepričava Maštruko.
Brucošijada se ponovno vratila 1992.
Ponovno je, 1992. organizirana Brucošijada. Bila je vrlo uspješna, a iz Kluba su ponovno osvojili povjerenje fakulteta te su se vratila večernja zbivanja. U nešto lakšem formatu, zatvorenog tipa, poput druženja studenata i asistenata. Godinu kasnije krenuli su i dnevni koncerti.
– Mislim da smo početkom 1993. počeli i s ‘Rock inkubatorom’, odnosno dnevnim koncertima – mladi bendovi su imali šansu svirati u javnosti, a koncerti su počinjali u podne. To je bio još jedan dobar iskorak, i u smislu posjećenosti, i reputacije, i provlačenja novih članova. Klub u proljeće preuzima Alan Miletić – Mrva, koji je uspio uskoro dobiti dozvolu za obnovu večernjih programa.
Fenomen koncerata usred dana zabilježen je i u Monografiji KSET-a i spada u legende koje se prepričavaju i danas. Kako se da iščitati iz Monografije, Klub bi se zamračio u popodnevnim satima i tako se stvorila atmosfera za održavanje večernjeg programa kroz dan. To je bilo dosta uspješno jer tih ratnih godina u Zagrebu nije bilo puno mjesta gdje se moglo izaći na nešto više osim kave ili piva.
Imena dviju legendi dugo će se pamtiti
Kad smo pripremali pitanja za ovaj članak, željeli smo dobiti odgovor i na ono postoje li neke legende iz povijesti KSET-a o kojima se i danas govori. Nedvojbeno su to, doznajemo – Mate Škugor i Antonio Pešut (Banderasa), organizatori večernjih programa u devedesetima i ranim dvijetisućitima.
– U trenu kad se Mate okrenuo alternativnim programima, na repertoaru se našlo doslovno svega: od noisa, eksperimentalne elektronike, americane, indie koncerata do avangardnog jazza. Posljedica tog bila je da se u KSET-u, kao i puno puta do tada, počinje događati nešto posve novo za naše prostore. S vremenom su se ti koncerti ljudima uvukli pod kožu odgojivši generacije današnjih zaljubljenika. Kroz sljedećih pet godina KSET postaje nezaobilazno mjesto na karti europskih underground jazz klubova, a izraz ‘Matini koncerti’ prerasta okvire Kluba, još je jedan od citata iz Monografije.
Antonio Pešut – Banderas je, pak, pokrenuo Jam Sessione, već na samom početku sedamdesetih.
– Kombinacija dotad ‘šugavog’ ponedjeljka i tada toliko rijetkog alternativnog zvuka uživo privukla je mlade željne kvalitetnih koncertnih zbivanja koji postaju neotuđiv dio Banderasovih programa, navodi se u Monografiji.
Bliski susreti s inspekcijama sredinom ’90-ih
U svojoj dugoj povijesti KSET je imao problema i s inspekcijama, vrlo često zbog buke koju su prijavljivali stanari okolnih zgrada. Marin Luetić, voditelj KSET-a 1995./1996. godine, pokušao nam je odgovoriti na pitanje koja je od tih prijava bila najteža i kako se klub ‘oporavljao’ nakon njih.
Prisjeća se jedne iz 1995. Radilo se, kaže, o potencijalnom financijskom i pravnom ‘uništenju’ Kluba. On je tada tek postao predsjednikom SS FER-a i, po dužnosti, voditeljem KSET-a. Bio je, sam nam tako kaže, potpuno ‘zelen’. Dobra posjećenost kluba te godine rezultirala je i dobrom financijskom situacijom. Studente je to veselilo, mogli su novac uložiti u rad sekcija, a povećalo se i zanimanje za rad u KSET-u. Sve učestalije pritužbe susjeda i vezani posjeti policije kulminirali su krajem travnja ’95.
– Na Fan clubu posvećenom The Poguesima, a na poziv utjecajnih nezadovoljnih susjeda, u inspekcijski nadzor došla je tadašnja načelnica Turističke inspekcije grada Zagreba osobno. Tijekom vrlo neugodnog nadzora, Klub je klasificiran kao ‘klasični’ ugostiteljski objekt, što, prema našem uvjerenju, nije bio. Također se prijetilo zatvaranjem Kluba i sudskim tužbama, čak i meni osobno kao odgovornoj osobi Saveza Studenata FER-a, udruge građana u okviru koje je djelovao KSET. Posebno su tražene bile ‘knjige šanka’, u kojima se bilježio promet prodanih pića, koje su trebale pokazati svu težinu našeg prekršaja. Srećom uz pomoć jednog knjigovodstvenog servisa, situacija se riješila, što nam je uvaženo kao (mala) olakotna okolnost, pa smo izbjegli kataklizmički scenarij. Fakultet nam je cijelo vrijeme pružao moralnu i materijalnu potporu, što nam je puno značilo, prepričava Luetić.
KSET Caffe ’90-ih | foto: Fotografska sekcija KSET-a
‘Već sam bio diplomirao, kada sam dobio poziv na sud’
KSET-u je nakon tog bliskog susreta s načelnicom Turističke inspekcije bila zabranjena ugostiteljska djelatnost, dok se ne regulira kao ugostiteljski objekt, sukladno propisima. Za studente je to zapravo značilo zatvaranje KSET-a kakvog su znali. Prvi puta u dvadesetogodišnjoj povijesti, ne računajući povremena kraća zatvaranja tijekom nekih radova.
– U tom su periodu u Klub smjeli dolaziti samo djelatni članovi i obavljati dnevne aktivnosti u okviru sekcija. Mogli smo se ‘u tišini’ družiti, ulazilo se samo kroz Fakultet, vanjska vrata KSET-a bila su zatvorena. Pozitivna posljedica svega toga bila je učvršćivanja zajedništva članova, pa se broj čak i povećao! Da se ne bismo previše opustili, turistička inspekcija poslala nam je i poreznu, koje je, srećom, bila puno ‘humanija’ i razumnija, pa su, uzevši u obzir sve što smo napravili tijekom prethodnog nadzora, KSET-u i fakultetu odrezali samo ‘minimalnu’ kaznu. Uz to, osobno sam zaradio prekršajnu prijavu, no kažnjen sam ‘samo’ formalnim sudskim ukorom. Nisam ni znao za tu pravnu kategoriju. Naivno sam mislio da je time moja pravosudna kalvarija završila, no netko je negdje, valjda po sili zakona, podigao i kaznenu prijavu, vjerojatno jedinu u povijesti KSET-a, za koju nisam ni znao do 1998. godine. Već sam bio diplomirao, kada sam dobio poziv na sud. Srećom, uz moju iskrenost, potporu fakulteta i razumijevanje sutkinje, prijava je odbačena, navodi Luetić.
U to ljeto 1995. ferovci su se intenzivno bacili u pronalazak načina kako ponovno oživjeti onaj Klub kakav su znali. Iščitavali su sve moguće zakone, propise, razgovarali sa stručnjacima. Slamku spasa našli su u rujnu 1995. godine, u netom izglasanom Zakonu o ugostiteljstvu. Jedan od članaka, naime, omogućavao je udrugama da svojim članovima služe bezalkoholne napitke, ali samo po nabavnoj cijeni.
– Šank je, s novom akademskom godinom, proradio, točila se kava i sokovi i to samo onima s članskom iskaznicom. U tu smo svrhu proširili kategorije članstva čime su posjetitelji mogli kupovati piće na šanku. Iskaznice su se strogo nadzirale, jer smo znali da netko samo čeka našu pogrešku, prisjeća se Luetić.
‘Zakon o KSET-u’ ili ‘Zakon o pivi’
Pronašli su i način kako organizirati brucošijadu u studenom 1995., uz vanjskog dobavljača ugostiteljskih usluga. Ispala je ogroman uspjeh, nastavila jednu od najjačih tradicija KSET-a, te je Klubu priskrbila osjetna financijska sredstva kojim ga je bilo moguće ponovno postaviti na noge.
– Svi ovi događaji bez presedana ponukali su nas da, kao pravi legalisti, početkom 1996. godinu pokrenemo inicijativu za ‘Zakon o KSET-u’ ili ‘Zakon o pivi’, kako smo ih od milja zvali, odnosno, formalnije, donošenje novog pravnog okvira za djelovanje studentskih udruga, klubova. To se, uz povezivanje sa studentima drugih fakulteta i udruga, ubrzo pretvorilo u jednu puno širu inicijativu, koja je na kraju rezultirala osnivanjem Studentskog zbora, no to je priča za neki drugi članak, priča Luetić.
Bilo je i Brucošijada izvan fakulteta
Ako netko i prije dolaska na studij u Zagreb nije čuo za KSET, s Klubom se upoznaje već u prvim mjesecima studiranja. Rijetko koji student, naime, nije posjetio legendarnu Brucošijadu FER-a, događaj za koji se iz godine u godinu traži karta više. Prva Brucošijada, tada Elektrotehničkog fakulteta, organizirana je u studenom 1970.
Plan je bio da studenti dožive fakultet na malo drugačiji način, a, kako piše u Monografiji, i da se na fakultet na kojemu su tada prevladavali mladići, privuku djevojke. Brucošijadu su imali i drugi fakulteti, no ova je bila specifične forme – prvo je nastupio bend muzičke sekcije nakon kojeg je uslijedio plesni program u auli, predstava i projekcija u dvoranama, te nastup mađioničara. Prva brucošijada u današnjem obliku, zabilježeno je to u Monografiji, odvila se 1981. godine.
Organizacija Brucošijade nije uvijek tekla glatko – jedno vrijeme, ne tako davno, morala se održavati i izvan fakulteta. Veljko Dragšić, voditelj KSET-a 2008./2009. godine govori nam kako je 2005. izostalo dopuštenje uprave FER-a za održavanje brucošijade na prostorima fakulteta.
– KSET-ovci, prilagodljivi kako jesu, su krenuli u traženje alternativnog prostora, a koji su pronašli prve godine u prostorima dvorane Pauk koja je dio studentskog doma Stjepan Radić, a kasnije, 2007. u prostorima Studentskog centra na adresi Savska cesta 25. Premještanje brucošijade je bio popriličan tehničko-organizacijski izazov, ali niti jedne godine izbivanja s fakulteta brucoši FER-a nisu ostali uskraćeni za kvalitetnu brucošijadu liste aktualnih bendova. Posjećenost i atmosfera su bile izvrsne, poput Mambo Kurtovog rezanja električkih orgulja motornom pilom ili povratničkog nastupa Marine Perazić. Brucošijada u prostorima FER-a je ipak jedinstven događaj, jer omogućuje studentima da na jednu noć u godini tulumare po hodnicima i aulama Fakulteta na kojem ostatak godine slušaju predavanja i polažu ispite. Brucošijada se vratila na FER 2010. godine gdje se održava i danas, prisjeća se Dragšić.
Pandemija je sa sobom donijela nove turbulencije
Novo turbulentno razdoblje za KSET odvijalo se proteklih nekoliko godina. Kao i svi klubovi i, uostalom, svi javni prostori na kojima se okuplja veći broj ljudi, i KSET se morao prilagoditi pandemijskim mjerama. Ena Džanko, voditeljica KSET-a i predsjednica udruge 2021./2022. godine govori nam da su članovi i u tom razdoblju radili upravo ono što je Klub stvorilo legendu kakva jest – smišljali nove i kreativne načine za provodi slobodno vrijeme u okvirima koji su tad bili dozvoljeni.
– Sjećam se tih par mjeseci prije zabrane okupljanja, konstantno smo brainstormali ideje za sve aspekte funkcioniranja Kluba, od manjih radova sekcija pa do Večernjeg programa i većih događaja poput Brucošijade. Svakakve lude ideje nisu stale ni poslije pandemije. Konkretno što se djelovanja sekcija tiče, neke su se našle pred ogromnim izazovom, poput Glazbene i Disco sekcije, kojima je Večernji program bio fokus djelovanja. Nedostatak koncerata i partija sigurno je utjecao na cjelokupno iskustvo kao i prijenos tehničkog znanja. Ipak, Planinarska i Biciklistička sekcija koje su se zasnivale na vanjskim druženjima i avanturama, dobile su veći interes i čak motivaciju za češćim aktivnostima, kako bi održali neki vid druženja. Ja sam u tom periodu prvotno bila voditelj Dramske sekcije, pa nam je čak bilo i lijepo imati klub češće slobodan za probe kao i organizirati predstave za manji broj ljudi, navodi Džanko.
‘Pokušali organizirati vjenčanje kako bismo uspjeli održati Brucošijadu 2021.’
Ipak, čežnja za druženjima u starom obliku nije nestala. Online putem u tom su razdoblju bile organizirane školice i sastanci, a sekcije su djelovale u malim skupinama.
– Sve se to doimalo zaista tužno i osjetilo se pad želje i volje za radom. Nema što se nije izmišljalo, Večernji program smo uspjeli kratko održati u programu 100po100. Organizirali smo mini verzije partija i pravili lažne ‘službene’ događaje, kako bi članovi zadržali taj osjećaj odgovornosti. Veće projekte smo prilagodili koliko smo mogli, pa se tada uveo i novi koncept Job Faira i njegovih sadržaja. Vjerojatno je najveća ludost već dobro poznata, da smo pokušali organizirati vjenčanje kako bismo uspjeli održati našu Brucošijadu 2021. godine, što na kraju ipak nije bilo potrebno, ali se vjenčanje interno i dogodilo, prisjeća se Džanko ovog recentnog događaja.
Kada je postalo jasno da će se pandemija oduljiti, pojavio se i strah da će se zagubiti prava uloga kluba. Već pred kraj pandemije, kada je Džanko postala voditeljicom, rodio se program Optimizam i renesansa u sklopu kojeg su sekcije i članovi imali za zadatak raditi interne manje događaje bilo kakvog tipa uz mentora, kako bi se osigurao prijenos znanja te da budu spremni kada kotlovnica ponovno krene u pogon.
– Sve u svemu, pandemija nam je samo bila jedan novi izazov u nizu, jer rad i ideje koje guraju KSET su zapravo proizvod druženja članova, ne obrnuto. Posljedice se osjete samo kao neke rupe u znanju i iskustvu, eventualno idejama koje nisu zaživjele radi mjera. Potrebno je (bilo) puno više da bi se ‘ubila’ tradicija i spriječilo ljude koji ju čine, kaže Džanko.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Mnogi se rado vraćaju u Klub i godinama nakon završetka faksa
U uvodu smo istaknuli kako su upravo ljudi, a ne prostor, ono što čini KSET. Davno je prestao biti samo klub studenata Elektrotehničkog, odnosno FER-a, a i dandanas KSET rado posjećuju i oni koji su odavno završili fakultet. Potvrđuje nam to i Mladen Geng, voditelj KSET-a i predsjednik Udruge 2012./2013. godine.
– Kad jednom postaneš dio KSET-a i zaista uložiš vrijeme i strast u svoje djelovanje u Klubu, stvoriš tu jednu posebnu vrstu privrženosti prema ljudima iz Kluba, koja traje vječno i ne poznaje granice. Mnogi alumni koji se radi životnih prilika odsele iz Zagreba prilikom svojeg posjeta rodnom kraju obično posjete i Klub. Vole vidjeti kako je napredovao i kakvi ga ljudi vode te što se sve promijenilo. S druge strane, mladi članovi koji su uvijek znatiželjni saznati više o povijesti Kluba uživaju u takvim spontanim razgovorima, navodi Geng.
U prilog tim tezama ide i činjenica da se svakog 16. prosinca, na obljetnicu preseljenja u kotlovnicu, obilježavaju Alumni večeri. Ondje se ne okupljaju samo alumni članovi, nego i nove generacije željne znanja. Na posljednjoj se pričalo o temi nalik ovoj u članku, a poslije toga je održan i KSET caffe na kojem su, prigodno, glazbu puštali alumni članovi Disco sekcije.
– Ista priča je i s posjetiteljima koji nisu bili članovi KSET-a kao volonteri već su samo dolazili na programe koje je nudio. Mnogima je KSET bio mjesto odrastanja, sklapanja i rasklapanja prijateljstava i ljubavi te su ostali povezani s njime i vole pratiti što se nudi te se vratiti poslušati omiljeni bend ili zabaviti na nekom reinkarniranom Disco eventu. Sve to čini KSET jednim ogromnim okupljalištem za razne generacije i predivno je vidjeti da se tradicija toga i dalje održava, smatra Geng.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Još je nepoznato kada će se i gdje održati ovogodišnja Brucošijada
Trenutni voditelj KSET-a i predsjednik Udruge, Antonio Damjanović kaže nam kako KSET još, na žalost, nije osigurao novu lokaciju na kojoj će nastaviti s radom, no intenzivno nastoje riješiti to pitanje.
– U dogovoru s Upravom FER-a, povratak KSET-a na svoju sadašnju lokaciju je neupitan i to će se dogovoriti čim završe radovi na C zgradi Fakulteta te bude sigurno da članovi i posjetitelji mogu obitavati u Klubu, navodi Damjanović.
Nisu potvrđeni niti termin i mjesto održavanja ovogodišnje Brucošijade, no čim će imati tu informaciju, javnost će biti pravovremeno obaviještena.
– Zbog procesa selidbe KSET-a i obnove FER-a, za očekivati je i mogućnost da se Brucošijada ne održi u standardnom periodu i na standardnoj lokaciji, a o tome svakako detalji tek dolaze, navodi Damjanović.
Oni koji su ‘dogurali’ do ovog retka u tekstu i još jednom (ili po prvi puta) prošli kroz dugo i poprilično uzbudljivo putovanje KSET-a, u održavanje ovogodišnje Brucošijade vjerojatno nisu posumnjali niti na tren. Da je selidba i pronalazak privremenog prostora tek manji kamen spoticanja nakon kojeg će KSET ubrzo ponovno stati na noge, potvrđuje i Damjanović.
– Naša sadržajna i turbulentna povijest samo je pokazatelj toga koliko su ovaj Klub i ljudi koji ga čine otporni na prepreke na koje naiđu. Zato je i ovaj izazov koji je pred nama ništa drugo nego velika prilika da poguramo naš Klub još više prema naprijed i da ostane utočište zagrebačkih studenata kakvim je to već 50 godina. KSET nikad nije stao niti će stati, zato se nadam se uskoro ponovo vidimo, u novom prostoru, ali u starom i dobro poznatom ozračju, poručuje Damjanović.
