Ljubav u vrijeme korone: ‘Upoznali smo se u najstrožem lockdownu i uglavnom se ‘smucali’ po ulicama, parkovima…’
Zatvoreni kafići, klubovi, fakulteti, dućani, kina, škole… Pandemija koja traje već godinu dana (sada već i službeno…) je u potpunosti promijenila naše načine života, i to praktički preko noći. Polako se stvari vraćaju u ‘normalu’, no prije nešto više od godinu dana, bilo bi nam nemoguće zamisliti život kakav vodimo danas – hladni i udaljeni, ograničeni u društvenim kontaktima.
Foto: pixabay
Pandemija koja i dalje hara je utjecala na sve: ekonomiju, industriju glazbe i zabave, obrazovanje, sport, ali i na međuljudske odnose. Kada su u pitanju ostali problemi, ljudi se barem mogu osloniti jedni na druge. No, ne i sada. Upravo su sada ta ‘oslanjanja’ problematični, jer riječ je o situaciji gdje jedni drugima predstavljamo opasnost. Kako u takvoj situaciji pronaći ljubav svog života?
Problem s ovom situacijom jest ta što vrijeme ide. Već je prošlo godinu dana, i to je izgubljenih godinu dana. Maturanti neće ponovno biti maturanti, brucoši neće imati priliku ponovno polagati prve ispite. Vrijeme ide, a stvari samo nekako stoje. Vrijeme kada bi trebali sklapati prijateljstva i imati prve ljubavi, mnogima je sada oduzeto. Ili ipak nije?
Na svu sreću, ovu pandemiju proživljavamo sada, kada imamo internet, sedamsto različitih društvenih mreža i možemo se družiti čak i kad si nismo blizu. Osim za druženja sa starim prijateljima, možemo tako doći i do novih. Upravo tako se ima osjećaj da su stvari ipak donekle normalne, a najljepše je kad se iz svega rodi mlada ljubav. No, kako točno izgleda kada se nova veza rodi u ovakvim uvjetima? Pričali smo s nekolicinom studentica koje su nam prepričale vlastita iskustva!
Upoznavanje putem interneta
– Partnera sam upoznala preko Tindera, u najstrožem lockdownu u proljeće 2020. Jednostavno smo oboje iz dosade swipeali i brzo se dogovorili da se vidimo vani u parku i upoznamo. Uglavnom smo se ‘smucali’ po ulicama grada s biciklima, roštiljali u parkovima, obilazili okolicu grada vlakom ili biciklima i upoznavali prirodu oko nas, što inače vjerojatno baš i ne bismo, bar ne tako “rano”. Ako smo htjeli nešto popiti, jednostavno bi uzeli piće koje želimo i čaše, dekicu i sjeli negdje vani uz more ili jezero i pijuckali uz glazbu na zvučniku. Čak ni nakon otvaranja kafića nismo pretjerano iste posjećivali, ne iz straha, nego iz činjenice da nam je baš bilo super druženje vani. Najbolje mi je bilo to kada smo uzeli čaše na stalku i fino vino i pili ga na klupicama pokriveni s dekom. Baš iskreno, slatko i neponovljivo, opisala nam je Helena.
Tinder je, naravno, doživio ogroman priljev novih korisnika u posljednjih godinu dana, a čini se da se i kod nas ‘normaliziraju’ takva upoznavanja. Naša sljedeća sugovornica je također svojeg partnera upoznala putem ove društvene mreže, ali također su izbjegavali ‘online’ druženja.
I šetnje su super
– U Splitu sam provela zadnje vrijeme iako mi je fakultet u Zagrebu. Zato što sam apsolventska godina i mogla sam riješiti neke ispite online, a za neke sam morala u Zagreb. Partnera sam upoznala sasvim slučajno: preko Tindera, iako u tom trenutku nisam tražila partnera na Tinderu, već jednog prijatelja koji nije htio priznati da koristi Tinder. Lajkala sam samo mog sadašnjeg partnera zato što je imao sliku s curicom koja ima Downov sindrom. Živimo jako blizu pa nam nije bio problem viđati se. Jedino što smo mogli je šetati, ali nama je bilo super. Online druženja nam gotovo i nisu trebala jer smo se viđali svakodnevno. Mislim da je u globalu sad teže pronaći nekoga jer su ljudi ograničeni što se tiče kretanja i za to su online aplikacije super, objasnila nam je Mila (23) koja studira agronomiju.
I dok su dosadašnja iskustva bila nova u potpunosti, ovo vrijeme je nekima pomoglo i da shvate što im je cijelo vrijeme bilo pred nosom, no oni su samo ignorirali. Znate, nekoliko filmskih scenarija se ostvarilo, a između ostalog i onaj naše sljedeće sugovornice.
– Ukratko, moj dragi i ja znali smo se i prije (preko zajedničkih poznanstava), i on mi se javio dan prije ispita. To je bio baš težak ispit koji sam pripremala dugo i uz završno ponavljanje odlučila sam se malo opustiti i popričati s njim, točnije razmijeniti koju poruku. Dan nakon prošla sam ispit, a on me zezao da je on taj koji mi je donio sreću. I tako smo nastavili komunicirati i družiti se, dok kroz par mjeseci naša prijateljska druženja nisu prešla na višu razinu. Međutim, to nije sve – nakon nekog vremena on je otišao raditi na sezonu u Švicarsku i tad nam je online komunikacija zapravo bila jedini način da se čujemo. Pričali smo često i kad smo mogli, i evo nas ponovno ovdje – uspješno! Mislim da smo svi definitivno suzili krugove ljudi kojima smo okruženi, i da nema više klasičnih mjesta za dejtanje – kafići, klubovi i slično, ali ljubav se desi usput, ne možeš baš odrediti ”idem u klub naći si dečka”, tako da i dalje ima mogućnosti za spontano zaljubljivanje; bilo to na faksu, poslu, ulici, u trgovini… Naravno da je teže, ali ne treba gubiti nadu niti tu opciju skroz otpisati, mišljenje je Marije (21) s VEF-a.
Kod nas su još uvijek zatvoreni kafići i restorani, no u susjednoj Bosni i Hercegovini, to nije slučaj. Naša sljedeća sugovornica nam je tako prepričala njezinu priču, gdje je situacija bila drugačija samo po tome kako su izgledali dejtovi.
Kako izgleda idealan dejt?
– Stalno sam doma jer mi je sve online i ne radim trenutno pa mogu biti doma. Znali smo se cijeli život, ali imamo zajedničke prijatelje pa smo se tako počeli intenzivnije družiti i izlaziti skupa, razgovor po razgovor, tražio je moj broj i tako smo počeli razgovarati više i dopisivati se. Trenutno sam u BiH kod tate – tu su kafići otvoreni pa smo išli na piće većinom ili na večeru, a ponekad se okupimo s cijelim društvom. Meni je svaki dejt bio poseban i predivan. Ne dopisujemo se po cijele dane jer ni jedno ni drugo nismo za to baš, nismo toliko vezani za online odnos. Više volimo uživo se družiti i razgovarati, ali naravno i dopisivanje je jako bitan faktor komunikacije. Ovisi gdje se nalaziš i kakva su ograničenja u pojedinoj zemlji, ali mislim da je puno teže sresti i upoznati nekoga sada, nego prije dok je sve bilo normalno, rekla nam je Ivana (20) sa Zdravstvenog veleučilišta.
Kako u Hrvatskoj dejtovi poput ovih nisu dozvoljeni, pitali smo naše sugovornice kako se one snalaze, a pogotovo kako su se snalazili kada su temperature ipak bile nešto hladnije.
– Dejtovi su nam super, valjda je to taj naš obostrani veseli karakter: puno šetamo, provodimo vrijeme vani. Kad je jako hladno onda smišljamo razne načine zajedničkog druženja; jedno vrijeme smo kartali belu u autu, to nam je bio đir. Nemamo naviku često biti jedno kod drugog doma jer oboje trenutno živimo s roditeljima pa često improviziramo s novim idejama. Malo smo smanjili krug prijatelja za vrijeme baš jake pandemije i pazili s kim se viđamo, no uži krug prijatelja naravno nije zanemaren. McDrive i lokalna pizzerija omogućili su da romantične večere provodimo ”pod vedrim nebom”. Kad malo bolje razmislim, bilo je dana kad nam je bilo jako hladno vani ali eto pretpostavit ću da nas ljubav grije! Sve u svemu stiže proljeće, a i uveli su nam svuda kave za van, treba ih sve degustirati – to znači da nas čeka još puno dejtova, otkrila nam je Marija (21).
Neki nisu baš puno ‘dejtali’
No, bilo je i onih slučajeva gdje dejtova i nije bilo previše. Neki odmah znaju je li to prava stvar ili ne, a jedna od njih je i naša sljedeća sugovornica.
– Partnera sam upoznala na jednom kampu na kojem smo zajedno bili ovo ljeto. Pa u našoj priči nije bilo puno dejtova. Nedugo nakon tog kampa smo prohodali, a nekoliko tjedana nakon sam ja došla na studij u Zagreb. Prije samog upoznavanja i početka veze, nekoliko smo se tjedana dopisivali. Inače nisam pobornik takvih dopisivanja zato što ima svakakvih ljudi na društvenim mrežama, koji baš nemaju najbolje namjere. Mislim da ako postoji nešto između dvoje ljudi, ne znam baš kako bih se izrazila, ali uglavnom – ako postoji nešto između oni će pronaći način da budu zajedno, bila pandemija ili ne. Ne znam je li lakše pronaći partnera sada ili je bilo prije? Mislim da to ovisi od osobe do osobe i situacije u kojoj smo se našli ili upoznali. Iako u posljednje vrijeme nema puno mogućnosti za zajedničke izlaske (pod time smatram kina, kafiće, koncerte i tako dalje), mislim da se mogu pronaći kvalitetne alternative za to primjerice šetnje na otvorenom, mišljenje je Adriane (19), studentice socijalnog rada.
Pravo pitanje u cijeloj ovoj priči jest mogu li online druženja zamijeniti onaj kontakt uživo, pogotovo kada su u pitanju tako intimni odnosi?
– Nismo se zapravo puno družili online, jer nismo bili nešto od dopisivanja i video poziva, jednostavno nam je bilo lakše vidjeti se. Odnos nam je stvoren na povjerenju da nismo glupi i ponašamo se rizično s ljudima s kojima se družimo kada nismo zajedno. Online druženja su ok do neke mjere i imaju rok trajanja, no nikako nije održivo. Apsolutno smatram da je teže sada pronaći partnera jer smo svi ograničeni, teško je povezati osobu i karakter preko par poruka na telefonu, to čak i brzo dosadi jer nemaš fizički kontakt. Lakše je stupiti u kontakt svakako zbog svih digitalnih rješenja, ali je načelno teže stvoriti kvalitetan odnos. Uvijek se nađe načina da se ljudi zabave i nađu alternativu. Bitna je samo volja. Gdje ima volje ima i načina. Gdje nema volje, ima izgovora, poručuje Helena.
