Lopovi opet haraju studentskim domovima: ‘Ukradeno mi je pet litara domaćeg vina’
Velik dio studentskog života se odvija u studentskim domovima, pa čak i ako vi sami niste jedan od stanara. Jednostavno, u pitanju su izolirana mjesta na kojima ima puno studenata – kako bi to moglo biti loše? Nažalost, čini se da domski duh opada zato što je u posljednje vrijeme, upravo u studentskim domovima sve više krađa.
Kada ste student, vrlo je vjerojatno da sve što imate sa sobom, u svojoj studentskoj sobi, u svojoj torbi, u svojem novčaniku, u svojem džepu… da je upravo to sve što i imate. Da jedan dan recimo ostanete bez novčanika, vrlo moguće ste ostali bez mjesečnog budžeta.
Studenti jednostavno nisu u najboljoj mogućoj financijskoj situaciji – stereotip siromašnog studenta je ipak donekle utemeljen na istini. Stoga svaka krađa učinjena nekom studentu je još gora, što materijalno, ali i moralno. Pogotovo kada se dogodi u studentskom domu, gdje su velike šanse da je i sam počinitelj student, koji onda zna koliko to boli.
Studenti se sve češće žale u grupama
Ako ste učlanjeni u studentske grupe na Fejsu, onda ste vjerojatno i vi sami zamijetili da u posljednje vrijeme postoji alarmantno visok broj objava koje se tiču upravo krađe – krađa vina, krađa robe, nakita, uzeti novci s bankomata, pa čak i ukradena iksica. Sve su to stvari koje su donedavno bile ‘ono što se ne dira’. Ali, ne više.
– Ukradeno mi je pet litara domaćeg vina. Bila je to noć sa subote na nedjelju, oko jedan ujutro. Vesela ekipa je samo čekala kada će se ugasiti svijetlo u sobi, pa da s prozora uzme vino. Ne znam tko je to bio, ali sigurno netko kome je nedostajalo pića za after nakon izlaska. I nisam prijavio krađu, zato što ne želim nikome stvoriti probleme – iako je meni ukradeno vino. A i moguće je da su dečki koji su to napravili, tada bili pod utjecajem alkohola, rekao nam je student građevine.
Kada je u pitanju krađa vina, sve je jasno – boli. Koliko god bio dobar i jak after koji su dečki pokušavali nastaviti, sasvim sigurno taj cilj ne opravdava sredstvo, a to je oduzimanje nečijeg tuđeg aftera. Držanje stvari na prozoru je u studentskim sobama bez hladnjaka sasvim normalna pojava, i do sada su vrane bile najveća opasnost. Ali, ima i krađa unutar samih paviljona.
Sve se vraća, sve se plaća
– Ukradena mi je nova crna dolčevita. Sušila se na sušilu ispred sobe. Rekla bih da ju je uzela neka od cura s kata kojoj se očito jako svidjela. Sumnjam da bi netko dolazio iz drugih paviljona krast nošenu odjeću, iako ni ta opcija nije isključena. Krađu nisam prijavila nikome. Smatram da su zaštitari prezauzeti pregledavanjem ključeva na ulazu u dom da bi se bavili ozbiljnim stvarima poput krađe… Iskreno, nisam sigurna što se po tom pitanju može napraviti. Koliko znam, kamera u krilima paviljona nema, tako da teško da će se krivci pronaći. Domskim kleptomanima bih samo poručila: sve se vraća, sve se plaća, zaključila je Mateja s Učiteljskog.
Zaista je istina da se kad-tad sve vrati, pa će vjerojatno nekako nastradati i oni koji kradu. Krađa odjeće je pogotovo jadna, zato što svi znamo da stvari nemaju samo materijalnu vrijednost, već i onu nematerijalnu – majica u kojoj ste bili na prvom dejtu, traperice s prvog položenog ispita, kaput u kojem ste se razbili na nekoj brucošijadi… I onda da vam to netko oduzme?
Domske krađe su vrlo vjerojatno najjadnija stvar koja se može dogoditi, zato što to znači da su se i studenti okrenuli jedni protiv drugih. Studentska solidarnost je od pamtivijeka bila jedna od stvari zbog kojih se zaista isplatilo studirati i sve trpjeti. No, što sada kada ni toga više nema? Kako ponovno uvesti red u domove?
– Nažalost, krađe među studentima su sve veći i veći problem. Od čaša i kuhinjskog pribora u kuhinjama, pa do donjeg rublja, jakni i majica sa sušila… Mislim da bi se uprava trebala time više pozabaviti – ukradene stvari su vlasnici kupili svojim novcem, a kamere bi svakako pomogle u tome. Mislim da bi se time trebala pozabaviti i policija te zakonski odrediti kaznu kradljivcima. Takvo ponašanje je neprimjereno za bilo kojeg studenta, jer ipak smo mi akademski građani te bi trebali biti uzor ostalima, a ne poticati druge na takve primitivne podvige, mišljenje je studenta građevine.