Magistar FFZG-a podsjeća na trenutke koji su rektora Borasa doveli u nedodirljiv položaj
Karlo Jurak, magistar filozofije i lingvistike te donedavni student FFZG-a osvrnuo se na ponovni izbor Damira Borasa na rektorsku poziciju koja će potrajati do 2022. godine. U osvrtu, koji prenosimo uz autorovu dozvolu, podsjeća na trenutke koji su Borasa doveli u ovako nedodirljivi položaj. Prenosimo njegov osvrt u cijelosti.
Sad kad je Boras ponovno izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, u atmosferi koja jako podsjeća na bonapartovski obrazac (dakle, “boraspartovski”), ali u onoj kasnijoj fazi kada je moć već toliko skoncentrirana da se podređivanje svih drugih oblika vlasti jednoj izvršnoj vlasti ne čini na formalno-proceduralnoj razini kao suspenzija demokracije (makar to ona jest u potpunosti), valja podsjetiti na neke stvari koje su Borasa legitimirale i, u konačnici, dovele ga u ovako nedodirljiv položaj:
– dijelovi studentskog pokreta 2009. godine među kojima je Boras svojom slatkorječivošću i prividno benignom pojavnošću stekao simpatije, a tako onda i kao dekan Filozofskog fakulteta glasove na Vijeću
– dijelovi nastavničkog kadra na FF-u koji su u njemu vidjeli kompromisnu osobu kojoj je odbojan tehnokratski habitus njegovih oponenata (naročito izraženo 2011. u fronti protiv Fucshovih zakona, koja je spojila one stvarno “dobromisleće”, ali i ljude bliske Borasu), a slična je fronta postojala i u otporu Jovanovićevoj politici
– dijelovi nastavničkog i studentskog kadra koji su bili u poziciji odlučivanja, Boras im nije bio previše simpatičan, ali uvijek “manje zlo” – na tom valu se izrodio i njegov nasljednik na mjestu dekana FF-a notorni V. Previšić
– grupacije akademske zajednice kojima odgovara radi vlastitih interesa “status quo ante” (povezuju se od HAZU-a do klerikalnih struktura)
– pseudoljevičarski pozeri koji su se raspršili uzduž dijela studentskog tijela te dijela nastavničkog kadra raznih odsjeka, a čije se djelovanje svelo na akademske sinekure kao proizvod upitnih sadržaja s jedne strane te s druge strane na besadržajno parolašenje Sve to ima svoja imena, ali ona su mrska. Kao što možemo vidjeti, ovo se čini kao međusobno dosta apartne, nepovezane grupacije, čak i suprotstavljene, no tako je to kad ih poveže ime jedne osobe. Mnoge se zablude i greške, čak i nezlonamjerno počinjene, ipak, neovisno o tome, kasnije kažnjavaju situacijom koju danas imamo na Sveučilištu, a koja budućih četiri godine može biti samo gora.
