Mateo prvi u povijesti obranio doktorat iz teorijske fizike u Rijeci: ‘Nisam bio najbolji student’
Mateo Paulišić je s 31 godinom postao prvi u povijesti Sveučilišta u Rijeci koji je obranio doktorat iz područja teorijske fizike. Ispričao nam je što je točno obradio u svojoj doktorskoj disertaciji, ali i kako mu je bilo studirati na zagrebačkom PMF-u. Ondje, otkriva, nije bio najbolji student, no kaže kako se maksimalno trudio i davao sve od sebe koliko je u tom trenutku mogao. Taj mu se trud u konačnici isplatio.
Foto: Mateo Paulišić | Privatna arhiva
Ako vam na pamet prvo padne Sheldon Cooper kada vam netko spomene teorijsku fiziku, onda je vrijeme da saznate da i Hrvatska ima svog teoretičara fizike – 31-godišnjeg Matea Paulišića. On je prvi u povijesti Sveučilišta u Rijeci koji je obranio doktorat iz područja teorijske fizike, a za naš je portal pokušao objasniti čime se bavi njegova doktorska disertacija ‘Simetrije višeg spina i baždarni modeli’.
– Teoretski fizičari su, meni, strašno šarmantni ljudi. Oduševljavaju ih stvari koje su naizgled jednostavne. Na primjer, ova formula ispod je nešto oko čega će se puno mojih kolega složiti da je jedan od najljepših rezultata u povijesti čovječanstva. Ta je formula poznata kao Noetherin teorem, a kaže nam da su simetrije i zakoni očuvanja samo dvije strane iste priče. Na primjer, energija je očuvana jer je svejedno kad počnem izvoditi eksperiment. Malo preciznije – ako je sustav simetričan u vremenu, ima očuvanu energiju. Strašno važno i nezaboravno, govori nam Mateo za formulu koja je prikazana ispod ovog dijela teksta.
‘U istraživanju vezanom uz moj doktorat mi smo se bavili česticama koje nemaju masu, a imaju spin veći od dva’
Kako bi malo boje objasnio što je bio njegov doktorat, Mateo nam je za primjer dao još dvije formule koje, kako kaže, ‘izazivaju trnce’.
– Ove dvije formule nam precizno kažu koje čestice mogu postojati u našem svemiru. Pazite, ovo je užasno važno. Ako neka čestica postoji, spada pod jednu od kategorija opisanih ovim formulama. Te se formule zovu Wignerova klasifikacija. Prva od njih kaže da čestice mogu imati masu, ali ne moraju. Druga formula kaže da mogu imati spin, i kažu koliko taj spin iznosi. Spin vam je nešto poput broja koliko puta mogu nešto okrenuti unutar punog kruga, a da izgleda isto (npr. šalicu kave jednom mogu okrenuti za puni krug pa izgleda isto). U istraživanju vezanom uz moj doktorat mi smo se bavili česticama koje nemaju masu, a imaju spin veći od dva. Te čestice još nismo detektirali. Zašto smo to radili? Zato jer je fora i uzbudljivo, objasnio nam je Mateo uz prikaz dvije formule koje možete vidjeti ispod.
‘Takva su istraživanja jeftine oklade za čovječanstvo, a ako imamo sreće, nekome od nas će se dogoditi važno otkriće’
Kako nam je rekao, istraživanje kojim se bavio u doktoratu je jedan od pokušaja modeliranja nečega što se još nije opazilo u prirodi. No, nadaju se da će vremenom upravo takve ideje i modeli koje trenutno imaju na teorijskoj razini, doprinijeti potpunijem razumijevanju prirode.
– Trenutni eksperimenti nemaju dostupne skale na kojima bi se mogli pojavljivati novi fenomeni, tako da je puno teoretskih istraživanja usmjereno na pronalaženje konzistentnosti ili nekonzistentnosti u svim mogućim modelima koji nam pobuđuju znatiželju. Iz moje perspektive, takva su istraživanja jeftine oklade za čovječanstvo jer nam za rad treba papir, olovka i pristup internetu, a ako imamo sreće, nekome od nas će se dogoditi važno otkriće, istaknuo je Mateo.
‘Sadržaj u školama mi se čini prenatrpan, volio bih vidjeti puno manje obaveznog gradiva, a puno više slobode za kreativnost i razmišljanje’
Otkrio nam je kako je fiziku volio praktički oduvijek te da je uvijek bio znatiželjan oko mnogo stvari. Dodao je i kako je imao puno sreće u osnovnoj školi jer je imao izvrsnu profesoricu Matematike što mu je dalo snažne temelje. Iskustvo i neke nove perspektive je pripisao ljetnim školama u Višnjanu.
– Školski sustav je toliko važna stvar da mi je skoro neugodno iznositi svoja razmišljanja u kratkim crtama. Ipak, nekoliko svojih misli koje nisu potpuno uobličene mogu podijeliti sa vama. Sadržaj u školama mi se čini prenatrpan, volio bih vidjeti puno manje obaveznog gradiva, a puno više slobode za kreativnost i razmišljanje. Uz to, mislim da nastavnici zaslužuju puno veću materijalnu nagradu za svoj rad. Oni obavljaju jedan plemenit, važan i altruističan posao. Njihov rad sada imat će posljedice u našem društvu za 15 godina, kada učenici postanu odrasli ljudi. Iznimno cijenim i poštujem svaku osobu koja se odluči za rad u školi. Nadam se i da će naše društvo u budućnosti više cijeniti zaposlene u školstvu i shvatiti kako je to jedno prestižno zanimanje, rekao je Mateo.
Dvoumio se između PMF-a i FER-a, ali odluka je ipak pala na PMF
Iako je doktorirao u Rijeci, Mateo je iz Istre nakon srednje škole odlučio studirati na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ali dvoumio se između PMF-a i FER-a.
– Već sam na kraju srednje škole znao da me fizika zanima toliko da želim upisati studij fizike. FER je tada u mojem shvaćanju bila opcija koja bi mi donijela siguran i dobro plaćen posao, ali ipak je prevladala znatiželja pa sam upisao PMF. Danas mi nimalo nije žao i preporučio bih svakome da slijedi svoje interese. Puno mojih prijatelja koji su završili fiziku pa tek naknadno završili u industriji sada zarađuju veoma dobro, a oni koji su ostali u akademiji mogli su dobiti priliku potpuno se posvetiti svojoj znatiželji. Naravno, nije sve ovako crno bijelo, ali ugrubo oslikava stanje stvari, ispričao nam je Mateo.
Foto: Mateo Paulišić | Privatna arhiva
‘Morao sam najprije razmišljati o tome kako taj studij financirati, a tek tada studirati’
Kao student, kaže, bio je dobar, ali nije bio najbolji te da je davao maksimum od sebe koji je u to vrijeme kada je studirao bio realan i moguć, a koji mu se očigledno u konačnici i isplatio.
– Za vrijeme studija sam obavljao i neke studentske poslove, tako da se nekada nisam mogao posvetiti isključivo studiju. Morao sam najprije razmišljati o tome kako taj studij financirati, a tek tada studirati. Imao sam i veliku potporu obitelji. Srećom, bilo je i puno zabavnih trenutaka koje sam proveo sa prijateljima, svirali smo, puno razgovarali, pjevao sam u klapi. Imao sam i dobre prijatelje koji su me znali na vrijeme izvući u izlazak. Mislim da je i to iskustvo strašno važno u vremenu studiranja, čak bih rekao i važnije od samog studiranja. Najvažnije je ipak osamostaliti se, promijeniti sredinu i postati svoj sposoban čovjek, ističe Mateo.
Nakon Zagreba i PMF-a, odabrao je Rijeku za svoj doktorat
Nakon PMF-a u Zagrebu Mateo se odlučio na povratak u rodni kraj gdje je upisao povijest postavši prvi koji je doktorirao u području teorijske fizike u Rijeci.
– Mentor za vrijeme izrade diplomskog rada me povezao sa Predragom Dominisom Presterom iz Rijeke koji je imao priliku dobiti doktoranda. Zaključio sam da je Predrag jako kvalitetna osoba, pa sam se odlučio javiti na natječaj za asistenta u Rijeci. Dodatna prednost je bila što je Rijeka bliže Istri, pa sam bio nešto bliže obitelji i starim prijateljima, izjavio je Mateo.
‘U Rijeci je bilo malo obaveznih predmeta, a veliki fokus na istraživanje i međunarodno iskustvo’
Najveća razlika, kako nam je rekao, kod studiranja u Zagrebu i Rijeci ipak nije do samog načina funkcioniranja sveučilišta, već u – klimi.
– U Zagreb sam stigao sa 19 godina, još uvijek tinejdžer, a otišao sa 25. Neka od najvažnijih životnih iskustava i oblikovanja mene kao osobe su se dogodila u Zagrebu, tako da mi je taj grad ostao veoma drag. Bilo je lako upoznati nove ljude, započeti nove hobije i uživati u samostalnosti. U Rijeku sam stigao nakon diplome, a prva stvar koja me oduševila bio je zrak – čisti, morski zrak i miris lavande. Bio sam navikao na smog i maglu pa mi je promjena mikroklime bila oduševljavajuća. Sam studij u Rijeci je bio pozitivno iskustvo, bilo je malo obaveznih predmeta, a veliki fokus na istraživanje i međunarodno iskustvo, tako da sam dio vremena proveo u Trstu, koji sam zavolio istog trenutka, kaže nam Mateo.
Trenutno vrijeme provodi s obitelji i starim prijateljima, a sudjelovao je i u organizaciji dvije radionice iz čestične fizike za srednjoškolce te se nada da će takve sadržaje organizirati i u budućnosti. Što se tiče poslovnog aspekta, uskoro će ponovno početi raditi na Fakultetu za fiziku u Rijeci.
