Max Weber umro je od španjolske gripe, a ja (skoro) od sociologije: Moje iskustvo prenošenja ispita
Jeste li stvarno imali pravo fakultetsko iskustvo ako niste barem jednom morali prenijeti ispit na sljedeću godinu? Meni se to dogodilo samo jednom i iako mi je drago što sam iskusila i taj dio studentskog života, još mi je draže što sam ga iskusila samo jednom.
Foto: Pixabay
Na početku druge godine studija napravila sam početničku pogrešku i upisala izborni predmet samo zato što mi je zvučao zanimljivo. Zanimao me predmet Sociologija hrvatskog društva koji se održavao u drugom semestru, ali je uvjet za upisati ga bio odslušati Uvod u sociologiju u prvome. Većina mog društva na faksu također je htjela uzeti iste predmete pa se to činio kao odličan izbor. Sociologija mi je bila jedan od omiljenih predmeta u srednjoj školi i zaključila sam da se mogu malo podsjetiti na ono što mi je nekad bilo zanimljivo. Zvuči odlično? Nije bilo.
Početnička greška
Već na uvodom predavanju nam je bilo jasno da stvari možda neće teći glatko, jer su ponavljači činili gotovo pola dvorane i nisu izgledali kao da im je svejedno. Međusobno smo se pogledavali, a svima je jedna misao bila iznad glave kao u stripu: Hoće li ovo biti kao Uvod u političku znanost: pojmovi?
Taj kolegij s prve godine politologije izborni je za novinare i nažalost je ujedno i predmet na kojem su neki izgubili pravo studiranja. Moja prijateljica jedva ga je prošla pred komisijom i rekla da ga je upisala jer ju je po nazivu podsjetio na politiku i gospodarstvo u srednjoj školi, što nam je svima bio jedan od najlakših predmeta. Suosjećala sam s mukama svojih kolega, ali sam arogantno mislila da se meni tako nešto nikad ne bi moglo dogoditi, jer ja predmet koji se zove Uvod u političku znanost: pojmovi nikad ne bih mogla smatrati laganim ni zanimljivim. No, Uvod u sociologiju zvučao mi je posve bezazleno. Početnička greška! Učite na mom primjeru i nikad ne upisujte izborni predmet bez da se prvo dobro ne raspitate o njemu.
Šok i nevjerica
Naravno, pala sam prvi kolokvij što nije bilo osobito iznenađenje s obzirom na količinu gradiva. Na prvom ispitnom roku sam odrađivala još nekoliko ispita pa se niti jednom nisam uspjela posvetiti onoliko koliko je stvarno trebalo. Ostale sam ispite uspjela položiti i bila sam znatno opuštenija jer sam se mogla fokusirati na gradivo iz sociologije. Bila sam uvjerena da ću rasturiti drugi rok jer se ni za jedan ispit do tada nisam toliko pripremala. Na ispitu je bilo nekoliko opskurnijih pitanja, ali bila sam zadovoljna time kako sam ga napisala i bila sam sigurna da ću ga se uspješno riješiti.
Nekoliko dana kasnije, rezultati su objavljeni na intranetu. Uslijedio je šok nevjerica: dobila sam samo dva boda od mogućih 40 i pala sam ispit. Bila sam uvjerena da je to nemoguće jer je svako pitanje nosilo pet bodova, a ja sam detaljno odgovorila najmanje na četiri od njih osam. Otišla sam na konzultacije uvjerena da se radi o greški i da sam taj ispit morala proći. Izašla sam s konzultacija još zbunjenija nego prije.
– Ovo vam ne mogu priznati jer ste loše oblikovali odgovor, ovo o Weberu je ništa, ne razumijete gradivo, kratko je rekla profesorica i dodatno iskrižala moje gusto ispisane odgovore na papiru.
Nisam bila jedina koja je bila zbunjena time što teorijski odgovori na teorijska pitanja nisu bili dovoljno dobri. Još nas par kolega bilo je jednako zbunjeno, uključujući ljude za koje znam da su se pripremili i više od mene.
Ljeto s Augusteom i Karlom
Došlo je vrijeme pripreme za ljetni rok što mi je predstavljalo užasnu gnjavažu jer sam se osim za sociologiju morala pripremati i za ostale kolegije koje sam imala u ljetnom semestru. Sad me već bilo strah kako će to sve skupa izgledati jer mi se činilo da o Weberu ne mogu naučiti ništa više od od onog što je pisalo u literaturi. Jeste li znali da se zanimao za okultno, po horoskopu je bio bik, patio je od nesanice, a umro je od španjolske gripe? To nije bilo navedeno u literaturi, ali kad sam se već ‘družila’ s idejama tog čovjeka većinu vremena, bio je red da i saznam malo više o njemu.
Ljetni rok je prošao kao i posljednji zimski. Pitanja su bila ponovljena s prošlog roka, i bila sam uvjerena da ću ovaj put rasturiti i da ću sigurno proći. Nema šanse da me ovaj put ruši, razmišljala sam dok sam predavala ispit. Pala sam i taj put, ovaj put sa sedam bodova. Tri boda su mi nedostajala do prolaza i moja frustracija ovim predmetom i vlastitim životnim izborima bila je sve veća. Usput, sjećate se da sam na početku spomenula da sam Uvod u sociologiju upisala jer je bio uvjet za drugi kolegij? Sociologiju hrvatskog društva položila sam već na kolokvijima i bila sretna što je za taj predmet uvjet bio samo odslušati Uvod u sociologiju, ne nužno i proći ga.
Sjećam se da sam provela cijelo ljeto u znaku sociologije. Izležavanje doma dok je vani 30 stupnjeva mi je, umjesto gledanja repriza istih serija po tko zna koji put, prošlo uz Augustea Comtea, Karla Marxa, Antonija Gramscija i Herberta Spencera. O pozitivizmu sam razmišljala dok sam radila na blagajni jednog našeg supermarketa. Prilikom posjete baki i djedu bratiću sam objašnjavala bazu i nadgradnju. Do jesenskog roka mi se već činilo da bih mogla doktorirati sociologiju, a kamoli proći jedan ispit.
Od padanja ispita se umire
Posljednji sam rok, kako pravila nalažu, morala pisati pred komisijom. Očekivala sam da će pisanje pred komisijom dovesti do nekih pozitivnijih rezultata, ali članovi komisije bili su totalno nezainteresirani i nisu niti pogledali niti jedan od ispita, samo su opušteno ćaskali s našom profesoricom. Profesorica ni ovaj put nije konkretno objasnila što točno ne valja s mojim ispitom, a meni nije preostalo ništa drugo nego prenijeti predmet na sljedeću godinu. U svoj agoniji barem nisam bila sama, jer je i nekoliko mojih prijatelja također moralo prenijeti ispit.
Moji roditelji su naravno histerizirali jer za njih nije bilo nikakve sumnje da je moja budućnost uništena. Nešto kao u onom vicu: ako ne obučeš jaknu kad ideš van, prehladit ćeš se, ako se prehladiš izostat ćeš iz škole, nećeš steći potrebno obrazovanje, radit ćeš loše plaćen posao i umrijet ćeš mlad. Slična priča bila je i kod mene: ako ne položiš predmet iz prve, nećeš završiti faks, nećeš steći potrebno obrazovanje, radit ćeš loše plaćen posao i umrijet ćeš mlada. Samo što je mene umjesto nenošenja jakne trebao ubiti Uvod u sociologiju.
Jedna obična gripa
Na prvi kolokvij iduće godine izašla sam bez posebnih priprema jer sam bila zauzeta drugim predmetima, a do tada sam se već našla u fazi ravnodušnosti. Možete onda zamisliti moje iznenađenje kad sam shvatila da sam prošla prvi kolokvij! Sad je samo trebalo pripremiti se za drugi kolokvij. Možda zbog stresa i pada imuniteta, dan prije drugog kolokvija dobila sam povišenu temperaturu, ali sam čvrsto odlučila dovući se do faksa i napisati taj kolokvij pa makar kasnije završila na hitnoj (bilo je to u vrijeme prije korone, kada je bilo društveno prihvatljivije bolestan se pojavljivati u javnosti).
Sjećam se da sam se osjećala toliko loše da sam jedva držala kemijsku u rukama. Moji odgovori su bili šturi, a mučninu mi je dodatno pojačavalo objašnjavanje Durkheimovog pojma anomije po treći put. Predala sam kolokvij s rukom na ustima i pobjegla na toalet. Kad sam se vratila asistent je izgledao zabrinuto i pitao me jesam li dobro i obavijestio me da sam dobila tri iz kolokvija. Moja reakcija bila je pitanje koje je u dvorani izazvalo salvu smijeha: A jesam li prošla? U svoju obranu, imala sam temperaturu i bila sam prilično traumatizirana stalnim padanjem tog ispita. Vjerujte mi, na mom mjestu i vi bi tako reagirali.
Dok sam provodila sate i sate učeći za taj predmet sanjarila sam o danu kad ću napokon proći taj ispit. U planu sam imala, između ostalog, počastiti se novim tenisicama i zatim se navečer napiti s društvom. Nisam očekivala da ću nakon sretnih vijesti samo otići doma i idućih se tjedan dana liječiti od gripe. Srećom, ne španjolske od koje je nastradao Max Weber. U pitanju je bila sasvim obična gripa i sasvim obična studentska drama.
