Menza iz najgore noćne more: Studentima na meniju sirovi ćevapi, staklo u hrani i konzerve s isteklim rokom trajanja
Sirovi ćevapi, riblje konzerve s plijesni nastalom zbog isteklog roka trajanja i staklo u hrani – na sve to u svojoj su menzi u Slavonskom Brodu naišli tamošnji studenti. Menza se nalazi u prostorijama Studentskog centra, ali pružatelj usluge privatni je ugostitelj s kojim su o stanju u restoranu razgovarali u više navrata, a svoje nezadovoljstvo potkrijepili i mini-istraživanjem. No, stanje se već mjesecima ne mijenja. Ministarstvo s kojim privatni pružatelj usluge potpisuje ugovor o pružanju usluge prehrane studenata o svemu šuti. Pružatelj usluge, ugostitelj s višegodišnjim iskustvom, naglašava i kao izvor problema vidi neravnopravnost privatnika i studentskih centara i poručuje – Ministarstvu je podnio zamolbu za prekidom ugovora o pružanju usluge, čime bi slavonskobrodski studenti mogli ostati i bez ovakvog studentskog restorana.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Studenti u Slavonskom Brodu imaju pravo na subvencioniranu prehranu u jednoj studentskoj menzi u privatnom vlasništvu, kao i jednom restoranu koji je u vlasništvu istog davatelja usluga, a gdje je moguće hraniti se preko x-ice. Već mjesecima u menzi u sklopu Studentskog centra Slavonski Brod, koji prostor iznajmljuje privatnom davatelju usluga, Anti Jukiću, nalaze na brojne propuste.
Prvi je problem vezan uz raznolikost ponude koju Pravilnikom propisuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a na koju se pružatelj usluge obavezuje potpisivanjem ugovora o pružanju usluge prehrane studenata. Naime, Pravilnikom je točno propisan broj različitih menija koji moraju biti ponuđeni po obroku, kao i na tjednoj bazi.
– Davatelj usluge obvezan je dnevno tijekom trajanja ručka odnosno večere ponuditi barem tri meni obroka po obroku od kojih je jedan vegetarijanski. Broj ponuđenih različitih meni obroka u tjednu ne smije biti manji od 15, stoji u Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na pokriće troškova prehrane studenata.
Neraznolikost, sirova hrana i (ne)higijena djelatnika
Iz Studentskog zbora Strojarskog fakulteta Slavonski Brod tvrde, pružatelj usluge u njihovoj menzi ovaj uvjet ne ispunjava.
Problemi koji se javljaju su da nema u izboru više jela već većinom bude jedan meni u ponudi što rezultira time da pojedini studenti kojima se taj specifični meni ne svidi, potraže alternativu u obližnjim trgovinama brze hrane. U jako velikom broju u ponudi od mesa je svinjetina, a rijetko piletina i vegetarijanski meniji. Na samom početku našeg djelovanja kao zbora, napravili smo anketu da studenti samo izaberu koje menije bi htjeli jesti, a koje ne. U anketi je sudjelovalo oko 260 studenata i rezultate ankete proslijedili smo davatelju usluga, ali on nije ništa učinio po tom pitanju. Nismo mi ništa izmišljali menije već smo u anketi ponudili menije koje je Ministarstvo javno objavilo na svojim stranicama, menije koji se inače mogu pronaći u ponudi studentskih restorana. Nakon naše ankete nastavilo se dalje s menijima koji velikom broju studenata nisu odgovarali, a sve u cilju vlasnika da što manje potroši, smatra Almir Rebronja, predsjednik Zbora.
No, to niti približno nije njihov jedini problem. Kako nam kažu studenti, često se dogodi da hrana nije kuhana, što može predstavljati ozbiljnu ugrozu njihova zdravlja.
– Hrana često bude nejestiva u smislu da je nekad prezačinjena, da nije dovoljno termički obrađena, a zna se i pronaći crvi u salati i strana tijela, poput stakla. U ponudi od salata uvijek je samo jedna na izbor, a što se tiče deserta bude ili komad voća ili desertna čokoladica koja u trgovini košta manje od 1 kune, mi ju plaćamo 1,4 kuna, a što je najsmješnije ta čokoladica nije propisana pravilnikom Ministarstva, dodaje Rebronja.
Treći problem je i (ne)higijena zaposlenika studentskog restorana, koju primjećuju nezadovoljni studenti.
– Svakodnevno se može vidjeti da zaposlenici ne nose radne kape i rukavice za vrijeme pripreme hrane. Njihovi telefoni se nalaze u blizini radnih mjesta u kuhinji tako da nakon tipkanja samo nastave raditi na pripremi. Mlađi zaposlenici znaju izaći iz kuhinje u prostor gdje su stolovi i družiti se sa svojim kolegama i zatim se vratiti u prostor kuhinje bez da su prethodno oprali ruke, pojašnjava nam predsjednik Studentskog zbora.
U tijeku radnog vremena hrane – nema
Menza je preko tjedna otvorena od 7:30 do 19:30, no, tvrde studenti, prvi topli i kuhani obrok počinje tek oko 11 ili 12 sati. Još jedan od problema na koji nailaze jest da hrane u ponudi uopće nema i prije no što menza zatvori svoja vrata.
Iako se vodi da radi do 19:30, redovno hrane prestaje biti i prije 19 sati, a već tada zaposlenici spremaju kako bi što prije završili s poslom. Subotom menza radi od 11 do 18 sati, a nedjeljom od 11 do 15 sati. Iako je otvorena od 11 sati, prvi kuhani obrok je tek oko 12 sati. Zna se dogoditi da za vrijeme radnog vremena dođe do nedostatka menija stoga se studenti moraju strpjeti se da naprave nešto novo, dakle znaju raditi po principu kad se jedno pojede onda tek kreću raditi novo, očajni su studenti.
Njihova borba za boljom kvalitetom prehrane studenata, kažu nam u Studentskom zboru, traje već godinama. Članovi današnjeg sastava Zbora, koji je počeo djelovati s početkom ove akademske godine, još su prije izbora sudjelovali u borbi za boljitkom kao samostalni studenti.
– Prvo smo pisali peticiju Ministarstvu koju nismo poslali već nas je vlasnik molio da ne šaljemo da će napraviti promjene. Iako je napravio promjenu i zadovoljio naše zahtjeve, to sve je trajalo dva do tri tjedna kada se vratilo na staro. Nakon toga smo radili anketu o izboru menija koji studenti žele jesti ali ona nikad nije zaživjela već je vlasnik nastavio s menijima koji su njemu najisplativiji. Kroz 2017. godinu nebrojeno puta smo išli na sastanak s vlasnikom gdje smo se žalili na kvalitetu, a gdje bi on rekao da će ju poboljšati. Nakon svakog sastanka promjene bi u menzi trajale manje od jednog tjedna i zatim bi se sve vratilo na staro, kaže Rebronja i dodaje, Studentski centar i njegov ravnatelj Angelo Denis Delhusa obaviješteni su o ovim problemima.
Ravnatelju SC-a poslali smo upit o ovim problemima, kao i Ministarstvu znanosti i obrazovanja s kojim pružatelj usluge potpisuje ugovor, ali odgovore do zaključenja teksta nismo dobili.
Pružatelj usluge: Studentski centri i privatni dobavljači neravnopravni su
Rječit je zato bio sam pružatelj usluge, Ante Jukić, na čiji račun studenti nižu ove optužbe i s kojim su se više puta sastajali. U dva telefonska razgovora i pismenim putem, Jukić nam je pojasnio svoje 30-godišnje iskustvo u upravljanju restoranima, a kako naglašava, njegovi ostali restorani posluju uredno i dobro. Kako nam kaže, upravo je na njegovo inzistiranje studentski restoran renoviran, te je osobno uložio puno truda kako bi studenti na vrijeme imali gdje jesti.
– Sve ovo sam činio u nadi da će u međuvremenu doći do povratka na stari način financiranja pa bi novi restoran, moje iskustvo i stari način obračuna stvorili vrlo dobre uvjete za poboljšanje prehrane i sanitarnih uvjeta u restoranu. Nažalost, dva sastanka u Ministarstvu znanosti i obrazovanja na inzistiranje svih privatnih dobavljača Studentske prehrane nisu urodila plodom. O primjedbama studenata i o problemima u prehrani koji su objektivni i subjektivni sastajao sam se sa studentima nekoliko puta. Koliko sam mogao tj. koliko su mi financijske mogućnosti i Pravilnik o prehrani Ministarstva znanosti i obrazovanja za studente dopuštali, toliko sam se trudio činiti promjene, međutim i na moju i na njihovu žalost u tome pravcu se vrlo malo moglo napraviti. Za sve subjektivne greške koje su se dogodile i koje se događaju, sve sam pokušao da to promijenim. Ne kažem da grešaka nije bilo, ali da sam ih uspio i otkloniti sve 100% mislim da ne bi napravile veliki pomak u kvaliteti hrane, kaže nam Jukić.
Na više sastanaka sa studentima, kaže, objasnio im je kako je došlo do velikih financijskih, a onda i razlika u kvaliteti između studentskih centara koji su pod sveučilištima i restorana koji su u najmu privatnih dobavljača.
Zapravo sada i Vama kažem nepremostivi problem je nastao još 1. siječnja 2017. godine kada je na snagu stupio novi Porezni zakon tj. stopa PDV-a se povećala na 25%. Meni kao dugogodišnjem ugostitelju to i nije možda tako jako velik problem, ta visina PDV-a, da u Pravilniku studentske prehrane ne postoje dvije grupacije – Studentski centri koji nisu u sustavu PDV-a i privatni dobavljači koji su u sustavu PDV-a. Da bi svi studenti plaćali istu participaciju i cijenu, pribjeglo se najjednostavnijoj metodi u kojoj nama koji smo u sustavu PDV-a je skinuta osnovica obroka za 2,06 kn, pa na tako skinutu osnovicu povećan je PDV s 13% na 25% što je i na prvi pogled vidljivo kolika je to velika razlika. Druga važna razlika je što Studentski centri imaju Javnu nabavu po kojoj dobivaju puno niže cijene za svoje namirnice, od nas privatnih dobavljača koji kupujemo namirnice po trenutnim tržišnim cijenama, a za koje znate i sami da su danas jako velike, kaže nam Jukić.
Dodaje, ta razlika u uvjetima rada s i bez PDV-a i nemogućnost javne nabave rezultirala je puno manjim financijama, i tvrdi Jukić, to se onda odrazilo i na kvalitetu same prehrane.
Iako se, valja i to napomenuti, oko sličnih problema u ‘privatnim’ menzama u dugim gradovima, studenti do sada nisu žalili.
Ne želi produljiti ugovor s Ministarstvom
Pružanjem usluge u studentskom restoranu Jukić se više ne planira baviti.
Što se tiče drugog Vašeg pitanja, što ću poduzeti u daljnjem radu i poboljšanju prehrane, nažalost to je sad već prošlost, zato što sam napravio zamolbu Ministarstvu za ne produženje Ugovora kojeg više ni pod kojim uvjetima ne bih sada prihvatio. Svjesno ću odraditi svoj otkazni rok i u znak moje dobre volje dajem na raspolaganje svu moju opremu restoranu Studentski centar na korištenje do kraja studentske godine, kaže Jukić i napominje kako ova odluka nije iznenadna, već je u više navrata najavljivao da će prestati raditi – i ravnatelju, i u Ministarstvu, i studentima.
Posljednji sastanak Jukić je sa studentima održao pred nekoliko dana. Kaže, na sastanku je bio cijeli Studentski zbor na čelu s njihovim predsjednikom, Almirom Rebronjom.
– Ja sam se njima obratio i ponovio toliko već puta ispričanu priču u kojoj su studenti koji se hrane u Studentskom centru pri Sveučilištu u odnosu na studente koji se hrane u restoranima u privatnim najmovima u podređenom položaju, i to po mome mišljenju najmanje 3 kune za isti obrok. Ako i to nije dosta, onda se to namiruje iz gubitka što ja svakako sebi ne mogu dopustiti u svome malom poduzeću. Studenti su na tom sastanku govorili vrlo malo, vjerojatno zato što su vidjeli da sam ja podnio zamolbu za prekid Ugovora s Ministarstvom, kaže Jukić.
Dodaje, studentima se iste večeri za sve svoje subjektivne propuste ispričao i rekao im da se s njima želi rastati iskreno i korektno.
lz ove zadnje rečenice što su oni komentirali vidljivo je gotovo sve. Na sastanku je jedan od studenata kojem ne znam ime, a inače mi se uvijek činio korektan dečko rekao, da li sad slučajno ili ne jednu veliku istinu. ‘Mi se g. Ante NE LJUTIMO na Vas. Mi želimo na neki način ovo iskoristiti tako da se i kod nas otvori restoran u sklopu Sveučilišta’, kako oni kažu državni Restoran. Što potvrđuje moju stalnu tvrdnju da se taj problem može samo tako i riješiti, znači ili priključenjem Centru u sustavu bez PDV-a i Javnoj nabavi ili povratak na stari obračun PDV-a nama privatnim dobavljačima, što državi ne mijenja ništa, osim što onemogućuje da privatna tvrtka pruža tako kvalitetan obrok kao i državna tvrtka. Ja sam njima poslije te rečenice odgovorio da smo to mogli napraviti puno jednostavnije, brže, kvalitetnije i korektnije, s obzirom da i vi sami znate da ja nisam toliko jako zainteresiran za rad u Studentskom centru. Stoga mislim da je iz ovoga svega vidljivo gdje je ključ problema, zaključuje Jukić.
Kao što smo spomenuli iz Ministarstva se o ovom problemu slavonskobrodskih studenata još uvijek nisu oglasili, a čim pristigne odgovor na naš upit, pravovremeno ćemo o tome izvijestiti.
