Ministarstvo odobrava svako radno mjesto na fakultetima, a ne znaju tko se zapošljava
U posljednjih pet godina na našim javnim institutima i sveučilištima, putem za to pokrenutog projekta, zaposleno je 53 znanstvenika povratnika. Podaci su to koje nam je ustupilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja koji su nam otkrili nešto malo bizarniju priču.
Jako često se u akademskim krugovima priča o vrhunskim znanstvenicima hrvatskog podrijetla koji su većinu svoje karijere ostvarili u inozemstvu. Priča se o njima kao povratnicima koji će se, neki na vrhuncu, a neki na koncu svojih znanstvenih karijera vratiti u domovinu pa s našim studentima i istraživačima podijeliti koji gram mudrosti.
Znanstvenici povratnici
Za takve prilike već gotovo dvadeset godina imamo sredstva iz projekta zapošljavanja znanstvenika povratnika pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja. Sveučilišta i javni instituti mogu zatražiti zaposlenje nekog posebno istaknutog hrvatskog znanstvenika iz inozemstva, a resorno ministarstvo im daje ili ne daje suglasnost.
Pitali smo Ministarstvo koliko je znanstvenika povratnika zaposleno na našim javnim znanstvenim institutima i sveučilištima u posljednjih pet godina. Prema podacima koje su nam ustupili, od 2015. do danas na institutima je zaposleno 17 takvih znanstvenika u svim znanstvenim zvanjima, od suradnika do savjetnika u trajnom zvanju.
Na javnim sveučilištima taj je broj duplo veći s 36 zaposlenih znanstvenika povratnika u posljednjih pet godina. To se odnosi na zaposlenja pri visokim učilištima koja su sastavnice sveučilište, primjerice, fakulteti, ali i drugih znanstveno-akademskih institucija budući da se suglasnosti MZO-a ne odnose samo na znanstveno-nastavna, već i na znanstvena zvanja.
Tko su povratnici?
Zanimalo nas je i tko su ti povratnici, iznimni znanstvenici koje su naše akademske institucije dozvale natrag u domovinu, a onda nam je Ministarstvo otkrilo jednu zaista bizarnu stvar. Ministarstvo, naime, uopće ne raspolaže imenima jer suglasnost ne daju za zaposlenje određene osobe, već za radno mjesto. Drugim riječima, dok resorno ministarstvo daje suglasnost za ova radna mjesta, oni tehnički ne znaju koga točno visoka učilišta zapošljavaju na tim radnim mjestima.
“Na temelju Odluke o kriterijima za odobravanje radnih mjesta znanstvenika-povratnika na javnim sveučilištima i javnim znanstvenim institutima, Ministarstvo znanosti i obrazovanja temeljem zahtjeva javnih sveučilišta i javnih znanstvenih instituta odobrava radna mjesta za zapošljavanje znanstvenika-povratnika, a s obzirom na to da o potrebi zapošljavanja na odgovarajućim radnim mjestima na visokim učilištima i institutima, kako svima, tako i radnim mjestima za zapošljavanje znanstvenika-povratnika, planiranima za buduće razdoblje, odlučuju samostalno sveučilišta, odnosno visoka učilišta u njihovu sastavu te javni znanstveni instituti. Zapošljavanje, odnosno realizacija odobrenih radnih mjesta u nadležnosti je samih sveučilišta, odnosno visokih učilišta u njihovu sastavu te instituta”, stoji u odgovoru Ministarstva našem portalu.
Ne znaju koga zapošljavaju
No, to nije sve. Nisu samo zaposlenici sveučilišta i javnih instituta koji posao dobivaju unutar kvote znanstvenika povratnika nevidljivi Ministarstvu. Resornom su ministarstvu, u trenutku odobravanja radnog mjesta na nekom faksu ili institutu, imena ljudi čije bi zaposlenje trebali amenovati – nepoznata. To je, kažu nam, pitanje sveučilišne autonomije.
“Predmetna pitanja obuhvaćena su autonomijom sveučilišta i akademskom samoupravom, propisanima odredbama članka 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koje između ostaloga, obuhvaćaju izbor čelnika i nastavnika te uređenje unutarnjeg ustroja. Drugim riječima, o potrebnim odgovarajućim radnim mjestima autonomno odlučuju sveučilišta odnosno visoka učilišta u njihovu sastavu, pri čemu treba napomenuti kako su čelnici visokih učilišta odgovorni za vođenje kvalitetne kadrovske politike”, stoji u pojašnjenju Ministarstva.
Ove se godine, krajem svibnja, zbog krize uzrokovane pandemijom koronavirusa uvela nova mjera. Visokoškolske i znanstvene ustanove Ministarstvu moraju prijaviti svako novo zaposlenje ili promjenu te bez suglasnosti čelnika resora praktički nikoga ne mogu zaposliti. No, valja napomenuti da MZO i dalje ne zna tko se zapošljava i plaća iz sredstava državnog proračuna. To saznaju tek kasnije, kada se sklopi ugovor o radu.
“Visoko učilište kao poslodavac, sukladno svim zakonskim i podzakonskim propisima koji reguliraju područje zapošljavanja i radnih odnosa provodi postupak zapošljavanja i sklapanja ugovora za izabranim kandidatom koji u najboljoj mjeri udovoljava svim propisanim uvjetima. Nakon završetka postupka zapošljavanja ustanova je obvezna svakog novoga zaposlenika i svaku promjenu kod postojećih zaposlenika unijeti u Registar zaposlenih u javnoj službi, pri čemu Ministarstvo znanosti i obrazovanja dodatno provjerava da li je sve u skladu s propisima, te i na taj način, kao i temeljem Centralnog obračuna plaća, ima uvid u podatke o svim zaposlenima na ustanovama u sustavu visokog obrazovanja”, zaključuju.