Mislav je 2017. bio među najmaturantima. Onda je upisao Medicinski i sve godine prošao s 5,0
Prošlo je skoro sedam godina otkako je Mislav Mokos završio V. gimnaziju u Zagrebu i briljirao na maturi. Te 2017. godine Ministarstvo ga je nagradilo za izvrstan uspjeh na maturi. I tu nije stao, upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, a onda je svih šest godina prošao s besprijekornim, 5,0 prosjekom. Ocjene mu, govori danas mladi liječnik za srednja.hr, nikada nisu bile ključni prioritet. Najbitnije je, kaže, steći znanje i vještine koje bi trebao imati dobar liječnik.
Mislav Mokos | foto: privatna arhiva/Unsplash
Svako ljeto, tamo nakon što završi državna matura, Ministarstvo već godinama nagrađuje najbolje maturante, one koji su briljirali na obveznim ispitima. Jedno od imena koje se našlo na popisu dobitnika prve nagrade u 2017. godini je Mislav Mokos. Još je na dodjeli otkrio kako je upisao Medicinski fakultet u Zagrebu (MEF), a tada je malotko očekivao da će se skoro sedam godina kasnije dogoditi svojevrsna repriza Mislavova uspjeha.
Važno je da vrijeme provedeno u učenju bude kvalitetno iskorišteno
Naime, ovih dana našao se i među dobitnicima Nagrade Zaklade akademika Drage Perovića koju MEF dodjeljuje najboljim diplomiranim studentima. Mislav je diplomirao u srpnju 2023., a svih šest godina studija medicine završio je s 5,0. Ovaj specijalizant dermatovenerologije u KBC Sestre milosrdnice za srednja.hr govori kako mu je to pošlo za rukom.
– Smatram da je osim ogromnog truda, rada i odricanja, izuzetno važno znati kako dobro organizirati vlastito vrijeme. Svi studenti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu moraju uložiti veliku većinu svog vremena u učenje, ali ono što čini razliku među pojedinim studentima nije samo količina vremena provedenog ‘iznad knjige’, nego i kvaliteta tog vremena, kaže nam mladi liječnik.
Dan jednog izvrsnog studenta medicine nije lako prepričati jer nisu svi dani unificirani. To ovisi o tome koje predmete studenti u nekom trenutku slušaju. Bilo je razdoblja, prisjeća se Mislav, kada bi praktički cijeli dan boravili na fakultetu ili klinici. Ali kada je nastava trajala kraće, našlo bi se vremena za dodatne aktivnosti.
– Ista stvar vrijedi i za učenje; pojedini predmeti zahtijevaju višemjesečne pripreme za završni ispit, dok je za neke manje predmete potrebno uložiti znatno manje vremena za pripremu. Osim toga, mislim da sam sigurno učio više nego prosječan student, ali nisam bio jedan od onih koji je bio spreman učiti po cijelu noć. Definitivno je bilo puno kolega koji su učili više od mene, kaže Mislav.
‘Ocjene mi nikada nisu predstavljale prioritet’
Teško mu je, dodaje, izdvojiti kolegij koji bi ocijenio najtežim. No relativno dugo trebalo mu je za pripremu ispita iz anatomije, infektologije i kirurgije. A koliko mu je bilo bitno da baš sve kolegije prođe s odličnim?
– Ocjene mi nikada nisu predstavljale prioritet. Mislim da je najbitnije steći znanje i vještine koje bi trebao imati dobar liječnik, kaže Mislav.
Među stručnom javnosti često se povuče rasprava bi li trebalo ukinuti klasične ocjene od jedan do pet i zamijeniti ih nekim drugim sustavom ocjenjivanja. Mislav ističe da sustav obrazovanja mora objektivizirati uspjeh pojedinog studenta i prikazati ga unutar okvira cjelokupnog uspjeha jedne generacije studenata pa mu je jasna potreba za ocjenjivanjem.
– Ipak, smatram da postoje i bolji načini kako bi se ta potreba mogla zadovoljiti, kaže mladi liječnik.
Ovisno o godini studija, na pojedinim je godinama imao osjetno više slobodnog vremena nego na drugima. Najviše ga je koristio na druženje s prijateljima ili na slobodne aktivnosti, u Mislavovu slučaju to je bilo učenje stranih jezika i sport ili studentske razmjene.
– Sada svoje slobodno vrijeme najviše provodim s obitelji i prijateljima, ali isto tako koristim svaku priliku za dodatnu edukaciju iz dermatologije, otkriva nam.
Ima li dovoljno praktične nastave na studiju medicine?
Prisjetio se i početaka svog interesa za medicinu. O tome je počeo razmišljati negdje pred kraj gimnazijskog programa, a činilo mu se kao prikladan odabir s obzirom na izraženiji interes prema predmetima Biologija, Kemija i Fizika.
– Sada, iz perspektive liječnika specijalizanta, jasno mi je da sam donio ispravnu odluku jer svaki dan s veseljem dolazim u Kliniku i radim ono što istinski volim. Nažalost, moram priznati da je tijekom fakulteta ponekad bilo teško biti toliko siguran u ispravnost navedene odluke. Naime, na našem fakultetu, posebice na prve tri (pretkliničke) godine, nema puno doticaja s radom u zdravstvenom sustavu i učenje teorije dominira nad stjecanjem praktičnog iskustva. Danas mi je jasno da bez te teorijske podloge nije moguće primijeniti znanje u kliničkoj praksi, ali ponekad sam bio nestrpljiv u iščekivanju kliničkih predmeta, prisjeća se Mislav.
Na naše pitanje imaju li studenti medicine po njegovu mišljenju dovoljno prakse tijekom studija da su spremni nakon fakulteta zaposliti se kao liječnici odgovara – i da i ne.
– Naime, velika većina mladih liječnika nakon diplomiranja započinje s tzv. radom pod nadzorom. To je u biti radni odnos kojega regulira HZZO i omogućuje tek diplomiranim liječnicima da rade pod mentorstvom starijeg liječnika. Naš fakultet nudi i više nego dovoljno praktičnog znanja za ovaj oblik rada. S druge strane, svaki se novodiplomirani liječnik može odmah zaposliti kao primjerice zamjenski liječnik u ordinaciji obiteljske medicine ili kao liječnik u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi. Iako imam prijatelje s godine koji su rekli da im je iznimno drago da su se odlučili za ovu opciju, moram priznati da sam skloniji opciji koja omogućuje višemjesečno stjecanje iskustva pod mentorstvom, kaže Mislav.
Tema njegovog diplomskog rada bila je ‘Stereološka obilježja sjemenskih kanalića neplodnih muškaraca s kromosomskim i genskim oštećenjima’. Histologija mu je, ističe, bila jedan od zanimljivijih predmeta pa se je odlučio za dodatan angažman i pisanje znanstvenog rada na Katedri za histologiju i embriologiju.
Želi ostati u Hrvatskoj
Maturanti nerijetko imaju velike dvojbe oko toga što studirati. Naš sugovornik kaže da mu je teško zamisliti da radi bilo što drugo osim posla koji trenutno radi. No ipak, dodaje – ljudi moraju biti fleksibilni i nema smisla fatalistički vjerovati da je samo jedan studij onaj pravi.
– Ako je čovjek marljiv i uporan, može ostvariti uspješnu karijeru, bez obzira koja ona bila, smatra Mislav.
Otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju, mnogi su liječnici sreću odlučili potražiti u inozemstvu i odselili u drugu zemlju. To nije put kojim planira i Mislav.
– Trenutno mi je cilj steći što više znanja tijekom specijalizacije te za četiri godine uspješno položiti specijalistički ispit i postati specijalist dermatovenerologije, a nakon toga planiram ostati raditi i živjeti u Zagrebu, kaže za kraj mladi liječnik, o čijim ćete uspjesima, nema dvojbe, još imati prilike čitati.
SAVJET ZA MATURANTE
Uskoro započinju prijave studija za maturante, u punom je jeku i prijava ispita pa smo Mislava pitali i što savjetuje učenicima.
– Mislim da je maturantima sada najbitnije da se marljivo pripremaju za ispite državne mature i prijemne ispite. No isto tako, neka ne zanemare zabave i druženje s prijateljima jer, na kraju krajeva, svi zaboravimo pojedine ispite i ocjene, a prijateljstva su dragocjena i ostaju zauvijek.
