Mladi matematičar iz BiH riješio desetljećima nerješiv problem: Pitali smo ga kako mu je to uspjelo
Nebojša Đurić, viši asistent na Sveučilištu u Banjoj Luci, uspio je riješiti matematički problem kojim su se matematički svjetski stručnjaci bavili zadnjih četrdesetak godina – inverzivni problem Sturm–Liouvilleovog tipa. Ispričao nam je kako mu je to uspjelo zahvaljujući radu, a ne sreći te mladima poručio da ne odustaju od svojih ideja.
Nebojša Đurić | foto: Privatni album
Više od dvije godine trebalo je Nebojši Đuriću (31) da uspješno riješi inverzivni problem Sturm–Liouvilleovog tipa. Tog višeg asistenta na na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjoj Luci zamolili smo da nam, za početak, pojasni čime se to svrstao bok uz bok najvećim svjetskim matematičarima.
– Sturm–Liouvilleove diferencijalne jednadžbe poznate su svim studentima tehničkih fakulteta. Imaju značajnu primjenu prije svega u fizici i elektrotehnici. Postojao je od ranije tim matematičara u Bosni i Hercegovini koji je rješavao ovaj problem, pa sam tako i ja saznao za njega prije četiri godine. Rješavanje ovog problema me je brzo privuklo, a poslije toga sam shvatio da ću posvetiti život rješavanju raznih tipova inverznog problema diferencijalnih operatora, kaže Đurić.
‘Odbacio sam nametnute ideje…’
Ističe da do rješenja nije došao slučajno, već napornim radom.
– Neki matematičari misle da sam imao sreće, ali ja znam da nije tako. Prije svega, morao sam steći puno znanja da bih mogao uopće rješavati ovakve probleme, no naporno učiti nije mi bio problem. Također, odbacio sam nametnute ideje za rješavanje ovog problema, jer sam shvatio da nisu dobre. Razvijao sam nove ideje koje sam odlučno branio do kraja. To je bio jako hrabar potez koji se na kraju isplatio, otkriva mladi matematičar.
Kad je došao do otkrića, morao ga je i obznaniti znanstvenoj zajednici. To baš nije bilo jednostavno, no uspio je rad objaviti u prestižnom Elsevierom znanstvenom časopisu Applied Mathematics Letters.
– Objaviti dobar rezultat je lako, ali ga je teško savršeno napisati. Za pisanje savršenih radova potrebno je puno iskustva. Savjetujem svim mladim znanstvenicima da posebnu pažnju obrate kako da lijepo upakiraju svoj rezultat. To je ponekada jako teško, ali je i jako poželjno. Savjeti starijih kolega su uvijek poželjni. Za pisanje ovakvog rada je svakako potrebno oko sa strane, dva matematičara uvijek više vide od jednog. Zato savjetujem da uvijek radite u timovima, kaže Đurić, koji je rad objavio s ruskim matematičarom Sergejom Buterinom.
Ispričao nam je i kako se počeo zanimati za matematiku.
Od malih sam nogu pokazivao želju za matematikom. Također, igrao sam šah, bavio se brzim slaganjem Rubikove kocke. Sve te stvari su me nekako privlačile, možda je to bilo jače od mene, priča.
‘Nemojte bježati od matematike, kao ni od teških problema’
Ima i nekoliko savjeta za mlade.
– Savjetujem im da puno rade,da budu posvećeni i detaljni. Bez obzira kakvo predznanje imaju, ove tri stvari će sve nadoknaditi. Međutim, važno je da tragaju za motivacijom. Kada izgubite motivaciju, nemojte odustajati, borite se, poručuje mladi matematičar.
Kaže kako zasad planira ostati na banjalučkom sveučilištu te prenositi znanje studentima, stvarati nove matematičke timove i pomagati studentima da lakše shvate suštinu.
– Svjestan sam da moram još puno učiti, to mi je prvi plan, skromno će Nebojša.
Pitamo ga i želi li štogod dodati ili naglasiti za kraj.
– Nemojte bježati od matematike, kao ni od teških problema. Vjerujte u sebe, družite se s ljudima koji šire pozitivnu energiju, zaključuje Đurić.
Njegov rad u cijelosti, idućih 50 dana, možete pročitati na stranicama Elseviera.
