Mnogi studenti žive u učeničkom domu: ‘Studentske atmosfere nema, a jednom me portir nije htio pustiti na bus’
Više od 5.600 studenata ove je akademske godine u Hrvatskoj ostalo bez mjesta u studentskom domu. Najviše njih je u Zagrebu, oko 3.000. Stoga se studenti moraju snalaziti na razne načine, a jedna od njih je smještaj u učeničkom domu. Neki učenički domovi, ako ne popune svoje kvote, svoja mjesta otvaraju upravo studentima. Stoga smo upitali nekoliko studenata koji tamo žive kako je biti student u okruženju učenika.
Soba u studentskom domu | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Ako ne dobiju studentski dom, neki studenti odlučit će živjeti u stanu, no zbog visokih cijena stanova i režija brojni studenti svoje mjesto pronalaze u učeničkom domu. U nekim učeničkim domovima postoje i posebni dijelovi samo za studente, a dobra stvar može biti što je studentima u cijenu uglavnom uključena i prehrana. U razgovorima sa studentima koji žive u učeničkim domovima saznali smo da problematično jedino može biti noćno učenje ili odlazak iz doma tijekom noći.
‘Nema druženja u sobama i kuhinjama’
Studentica Ivana tri je godine boravila u učeničkom domu, dok je ostale dvije bila smještena u studentskom domu. U učeničkom domu bila je zato što tih godina nije dobila mjesto u studentskomu. Glavnu manu vidi u tome što je njezin učenički dom imao iste zabrane za studente kao i za učenike.
– U mom domu studenti su bili smješteni gdje i učenici. U učeničkom domu nema izlazaka između ponoći i šest ujutro, nema partijanja, druženja i dovođenja društva u svoju sobu. Paviljon je uvijek pun portira i odgajatelja. Zapravo, u mom učeničkom domu bilo je jako malo studenata pa zato nije ni bilo nikakvih druženja. Definitivno nema neke studentske atmosfere, rekla nam je Ivana.
Smatra da se u studentskom domu može puno više zabaviti jer u učeničkom nema druženja u sobama i kuhinjama. Iako boravak u učeničkom domu opisuje kao lijepo iskustvo, Ivani je draže bilo biti u studentskom jer joj je tamo, objasnila nam je, jednostavno bilo bolje. No, boravak u učeničkom domu čini joj se još isplativije jer je u njemu imala i menzu s tri obroka dnevno.
– Plaćam 700 kuna mjesečno smještaj, menzu i praonicu koju mogu koristiti neograničeno. Mislim da je to financijski i bolje od života u studentskom domu. Cimerice su mi uvijek studentice, mislim da nitko od studenata ne dijeli sobu s učenicima. Jedino znam par ljudi koji imaju cimere izbjeglice iz Ukrajine, no to je tek od ove godine. Iskreno, ni ne primijetim kada učenici uče ili gase svjetla, studenti nemaju pravila tog tipa da bismo trebali striktno gasiti svjetla i slično, kazala nam je Ivana.
‘Portir me nije htio pustiti van’
Njezin učenički dom zaključava se u ponoć i nakon toga više nema ulaska. To joj zna stvarati probleme pa je s nama podijelila priču kada je išla na putovanje u Budimpeštu te je na autobusnom kolodvoru trebala biti u šest sati ujutro. No, portir je nije htio pustiti iz paviljona jer se vrata otvaraju u šest sati.
– Tek nakon mojih nekoliko molbi mi je otključao i skoro sam zakasnila na autobus. Isto tako, učiti je teško jer se učionica može koristiti samo do 23 sata, što je loše jer studenti obično uče jako dugo. Svojim domom sam sve u svemu zadovoljna jer je smještaj zbilja udoban i menza je odlična, bolja od drugih učeničkih domova, zaključila je Ivana.
Jedan od popularnijih učeničkih domova u kojem borave studenti je Učenički dom Novi Zagreb. Ove godine u njemu boravi 260 studenata, a sam broj ovisi o tome koliko se učenika upiše te koliko mjesta za studente ostane nakon toga.
– Moje je mišljenje da su pravila jasna i da studenti unaprijed znaju što ih očekuje i kakve su mjere. Do sada nije bilo nikakvih problema sa studentima, a ako se nešto i pojavi sve rješavamo razgovorom i dogovorom, rekao nam je ravnatelj tog učeničkog doma.
Sljedeći student s kojim smo razgovarali je Mihael koji na prvoj godini fakulteta nije dobio studentski dom, pa se odlučio za učenički. U njegovom učeničkom domu jedan paviljon je bio odvojen za studente, dok su u drugom učenici i studenti živjeli zajedno. Kasnije tijekom studija Mihael je dobio i studentski dom te je tamo ekipu odmah opisao kao ‘jaču’.
‘Redovito smo igrali poker’
– Za razliku od studentskog, u učeničkom domu nema problema s bukom. Ako je i ima, to se rješava razgovorom ili kucanjem na vrata. Nema stražara pa se svi držimo kućnog reda kako bi nam bilo bolje. Cijena smještaja je 750 kuna u što mi je uključena i hrana. To smatram prihvatljivim, pojasnio je Mihael.
U dijelu gdje su samo studenti posebnih pravila nije bilo, a tamo gdje su studenti s učenicima pravila ima, ali Mihael je poručio kako se sve moglo riješiti u dogovoru sa stražarom. U samim sobama nikada nema miješanja studenata s učenicima.
– Siguran sam da bi u studentskom domu stvarao više prijateljstva, ali ovdje u učeničkom se nekako svi znamo i nema nekih neugodnih trenutaka. Svi imamo sličnu priču zašto smo tu, kako smo došli i zašto nismo u studentskom domu i to nas je zbližilo. Glavna je mana života u učeničkom domu ipak izoliranost od ostalih studenata, pogotovo onih s tvog faksa. Ipak, bilo je situacija gdje smo redovito igrali poker u deset kuna i u toj igri znalo se skupiti deset ljudi, istaknuo je Mihael.
Objasnio nam je kako u učeničkom domu s jednog fakulteta zna biti jedna do dvije osobe, dok je na primjer u studentskom domu na Savi to i više od 20 studenata. Također, Mihael opisuje kako je tamo noćni život puno bolji nego u učeničkom gdje se ipak treba pridržavati pravila poput zabrane puštanja glasne glazbe u kasnim noćnim satima.
‘Ako su učenici fer i ne cinkaju, sve je riješeno’
Student Josip četiri je godine stanovao u učeničkom domu, a samo je jedne godine bio u studentskom. On pak učenički dom smatra boljim od studentskog jer su u cijenu uključeni i obroci, a u tom učeničkom domu bio je smješten već u srednjoj školi pa mu je tako bilo lakše prilagoditi se i snaći.
– Apsolutno mi je draže biti u učeničkom domu. U njemu treba biti obzirniji ako ste blizu učenika kada su tulumi u pitanju, ali to i ne mora biti slučaj ako je paviljon za studente odvojen. Još ako se možete dogovoriti s noćnim čuvarom, a učenici budu fer pa ne cinkaju, sve je riješeno, rekao nam je Josip.
Od ponedjeljka do nedjelje ima pravo na tri obroka dnevno s mogućnošću uzimanja lunch paketa, a hranu ocjenjuje sa sedam od deset što smatra razumljivim jer se ona sprema za više od 500 ljudi. Cijena od 630 kuna mjesečno mu je prihvatljiva jer smatra da svaki student može dodatno zaraditi za dom i za ostale potrepštine.
‘Naši plesni pokreti vidjeli su se i u drugom paviljonu’
– U mom domu jedan je paviljon posebno odvojen za studente i u njemu pravila nema. Tamo gdje se miješaju učenici i studenti kartice za ulaz rade do ponoći, a naknadno vas mora pustiti noćni čuvar. U prostorima za jelo, kao ni u sobama, nema miješanja učenika i studenata, objasnio je Josip.
Manu ponekad vidi jedino u hrani, a Josip je mišljenja da se više prijateljstava sklapa u učeničkom domu. Tamo je cimere viđao stalno, a u studentskom samo ako se probudio usred noći. Također, smatra da se u studentskim domovima studenti više posvećuju obavezama za fakultet, dok učenici imaju više vremena. Josip se zato sjeća brojnih anegdota iz dana kada je bio u učeničkom domu.
– Ako su studenti u paviljonu i cimeri legende, onda priča i sjećanja ne nedostaje. Jednom smo uz sokove od hmelja i ječma znali slušati domaće hitove. Došla je pjesma koja nas je dirala u dušu pa smo znali skočiti s kreveta i početi plesati u domu. Budući da nas je u sobi bilo troje, a u domu grijanje radi odlično, bili smo samo u donjem rublju. Te plesne pokrete vidjeli su i svi iz drugog paviljona. Još neka od predivnih iskustava su skidanje roleta, zaključavanje u WC, mijenjanje knjiga i bilježnica, zaključio je Josip.
