Moja ispovijest: Kako sam potpuno nespreman došao i preživio godinu boravka u domu na Savi
Uslijed iščekivanja finalnih rezultata za smještaj u studentske domove i borbi oko rezervacija soba po Facebook grupama, ekipa koja je već iskusila domski život sprema se vratiti u dobro im poznate komplekse. Studenti koji, pak, po prvi put useljavaju u svoje sobe i ne znaju što ih čeka, imaju se mnogočemu radovati. Tako sam i ja, prije točno godinu dana, bez imalo iskustva s cimerskim stanovanjem, stigao na Savu…
foto: Ivan Božić|srednja.hr
O tome da uopće nisam znao što me čeka dovoljno govori činjenica da sam, kada sam došao u Zagreb radi ispunjenja prijave za natječaj za dom, Studentski Centar tražio pomoću Google Mapsa i gnjaveći nasumične prolaznike da mi pokažu smjer.
Nisam proučio što je prva kategorija, ali ako je prva, valjda ne može biti loša?
Kao i, vjerujem, svaki nadobudniji potencijalni stanar doma, sa sobom sam u SC ponio hrpetinu papira – što nužnih i korisnih, što beskorisnih (ali, nikad ne znate, možda dobro dođu!).
Na prijavnici sam zaokružio I. kategoriju, bez nekog prevelikog predznanja o svemu što ona donosi. Čuo sam da je malo bolja skuplja od ostalih, no nešto više od toga nisam znao. Ako je prva kategorija, ne može biti loša, zar ne?
U Roko sam izašao dvaput
Na kraju sam i dobio 11. paviljon. Iznenadila me prostranost sobe te kuhinje i kupaonice koju dijelimo s cimerima iz sobe do naše. Svog novog cimera nisam otprije znao, no to mi ni nije bilo važno. Važno je bilo krenuti u noćni život s prijateljima koji su već dugo u Zagrebu. Ali, faks i obaveze, pokazat će se kasnije, bile su važnije…
Doduše, dvaput sam u listopadu izašao u Roko, jednom na studentsku srijedu i jednom na Međimursku feštu, koje se zapravo i ne sjećam. U Zags sam otišao jedan jedini put. Noćni život ubrzo su zamijenile popodnevne kave i druženja preko dana s ljudima s faksa.
Hoće li se naspavati? Oće k***c
Unatoč maloj udaljenosti mog paviljona od noćnih klubova, problema s učenjem i pisanjem seminara nije bilo. Buka je, naravno, bila prisutna svake srijede i svakog vikenda, no ako vas izmore studentske obaveze i brige preko dana, sa spavanjem nećete imati problema.
Ukoliko se cimer budi rano, postoji dobra mogućnost da ćete se rano buditi i vi. Kao čvrstom spavaču koji je na diplomskom studiju i koji se ne mora probuditi prije 12, takvi mi se scenariji nisu svidjeli, ali nastojao sam ne gunđati zbog toga. Jednom od najneugodnijih ranojutarnjih buđenja, oko 5 ujutro, kumovala su dvojica likova koji su se, pretpostavljam, vraćali iz jednog od obližnjih klubova. Pred mojim su paviljonom parkirali auto, i umjesto da u njega uđu i mirno se odvezu, počeli su glasno puštati pjesmu „Oće k***c“. Znate, onu u kojoj se stoput ponavlja lyrics „Oće k***c, oće k***c“.
Stiglo je lijepo vrijeme
Kada toplo i sunčano vrijeme stigne na Savu, grijeh je ne iskoristiti svaki dan za barem malo sjedenja na krugovima ili pred svojim paviljonom. Dojadilo mi je tako jednog predvečerja, samom sa cimerom u sobi čitati skriptu za ispit, pa sam otišao u slastičarnu.
Odmah mi je bilo lakše učiti, ne samo zbog slastica, već i ugodnog osjećaja sjedenja među desecima drugih ljudi koji su, isto tako, došli na prvi kat brze menze. Kada god tijekom proljeća i ljeta izađete iz paviljona, vani će, u prostorijama doma, uvijek biti netko. Sjediti na krugovima, pred zgradama, šetati… Zapravo, čari studentskom doma leže upravo u – drugim ljudima. Zato se družite, uživajte, učite, ali prvenstveno stvarajte uspomene. I iskoristite svaki trenutak.
Za kraj: Izbjegavajte bijelo vino na Zagorskoj večeri
Savjet nije moj, već bivšeg stanara Ivana, koji se u srijedu odlučio obratiti članovima Facebook grupe Studentski dom Stjepan Radić – Sava.
– Izbjegavajte bilo vino na Zagorskoj večeri, ako Boga znate, boli će vas glava i stomak tjedan dana. ne zabravite, kao studenti, pod velikim ste povećalom, postajete ogledalo našeg društva. Prihvatite tu odgovornost, naučite se nosit s tim i imajte na umu da ste vi sada nešto najvrednije čime naša domovina raspolaže i o čemu ovisi njena budućnost. Onako kako se vi budete odnosili prema starcima u tramvaju i na ulici, prema tetama u menzi, macama ispred doma…u toj mjeri ćemo biti bolje ili lošije društvo, napisao je.
