Moje Erasmus iskustvo: Ako vam treba samopouzdanja, putovanje u inozemstvo idealno je za vas
Nakon četvrtog razreda srednje škole, ako upisujete fakultet, pred vama je najduže ljeto u životu. Nakon što završe ispiti mature pred vama je tri mjeseca odmora. Idealno za odlazak na more, zabavu, gledanje serija ili nekakav ljetni posao. Ja sam se pak odlučio na avanturu života i poslao prijavu za Erasmus+ razmjenu.
Sudionici projekta | foto: Unique projects
Ako želite putovati Europom, naučiti nešto novo, usavršiti engleski jezik i komunikacijske vještine, Erasmus+ programi prava su stvar za vas. Upravo to i mene je motiviralo da prije fakulteta otiđem na neku kraću razmjenu i proširim svoje vidike.
Mogućnosti za odlazak na razmjenu u neku drugu zemlju zaista ima mnogo. Od Španjolske, Italije, Francuske, do Albanije i Sjeverne Makedonije. Nakon nekoliko tjedana traženja idealne teme projekta i lokacije po raznim grupama i udrugama za mlade, moj je odabir bio projekt volontiranja ‘Volunteer for a better future’ u Kaunasu, drugom najvećem gradu Litve.
Popusti na aerodromu
Naravno, budući da još uvijek donekle ovisim o svojim roditeljima, tata baš i nije bio najviše oduševljen tom idejom. Dočekala su me pitanja koliko je to daleko od ruske granice i Kalinjingrada. On je tijekom cijelog mog boravka u 10 dana bio spreman sjesti u auto i krenuti na putovanje od 1.400 kilometara i 15 sati po mene.
Dobra je stvar što se na projekte možete prijaviti sa svojim prijateljima te vam to može biti prilika da se zabavite i dobro provedete u inozemstvu, a uz to nešto novo i korisno naučite. Ja sam se odlučio prijaviti sam i izaći iz svoje zone komfora. Putovao sam do Litve također sam i to vrlo zanimljivom rutom – avionom od Zagreba do Münchena, pa avionom do Varšave i tada još sedam sati autobusom do Kaunasa. No, shvatio sam da kada putuješ sam, zapravo nikada nisi sam.
Foto: Unique projects
Već sam u Zagrebu u avionu sjedio s dvije cure kojima je to isto bio prvi let pa samo zajedno napravili valjda stotinjak fotografija i videa oblaka iz avionskog prozorčića. U Münchenu na aerodromu u dućanu s hranom rade dvije žene iz Hrvatske te, budući da razgovaramo na našem jeziku, dobivam i popust. Kažu da je to za naše zemljake.
U Varšavi srećem jednog Rusa koji ne zna ni jedan drugi jezik osim ruskog. Sporazumijevamo se rukama i nogama, a treba mu pomoći kupiti kartu za vlak. U jednom trenutku prevodi mi nešto na Googleu, no kada meni daje mobitel da ja napišem što treba shvaćam da mu je tipkovnica na ćirilici i da ništa od toga.
Pomaganje ukrajinskim izbjeglicama
Ubrzo pomažem kupovati karte i skupini Japanaca od deset ljudi. S njima sam se i povezao pa smo zajedno išli do autobusnog kolodvora i skupa večerali. Na autobusnom kolodvoru u Varšavi jedva pronalazim svoj bus jer se na većini perona nalaze busevi za Ukrajinu na koje se ukrcava mnoštvo ljudi. Na litvanskoj granici, iako je to dio Schengen zone, zaustavlja nas policija i tako ostajemo bez jednog putnika kojemu je istekla osobna. Po dolasku u Kaunas projekt započinje upoznavanjem i ledolomcima. Ukupno 40 mladih iz Litve, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Bugarske raspravljat će o mogućnostima i prednostima koje nudi volontiranje.
U projektu smo zaključili da volontiranjem stječemo nova iskustva, pomažemo drugima, ali i istovremeno radimo na sebi. Upoznavanje novih ljudi i kontakti koje stvaramo mogu nam pomoći u budućnosti u pronalasku posla pa iako to nije plaćen posao, što je jedan od razloga zašto ljudi izbjegavaju volontiranje, itekako nam može pomoći u profesionalnoj karijeri.
Osim teorijskog dijela, istraživanja o volontiranju u različitim zemljama i rada u grupama, imali smo prilike volontirati u litvanskom Crvenom križu te udrugama Samaritanci i Kauno Arkas. Ja sam volontirao u Crvenom križu te sam slagao odjeću za djecu ukrajinskih izbjeglica.
Skladište litvanskog Crvenog križa | Foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Vrlo je teško gledati prizore u kojima ukrajinske majke dolaze u prostore Crvenog križa i traže odjeću za svoju djecu. Zaista, u tom trenutku svi tvoji problemi čine ti se tako mali da jedino što možeš je nastaviti volontirati i pomagati drugima. Isto tako, pripremali smo humanitarne pakete za ukrajinske izbjeglice.
Najveća dobit – vjera u sebe
Često smo izlazili iz zone komfora pa sam tako slučajnim prolaznicima na cesti davao komplimente i plesao s njima njihove najdraže plesne pokrete. Kada smo plesali sreli smo i jednu profesionalnu plesačicu pa je njezine pokrete bilo vrlo teško ponoviti.
I to je najveća čar Erasmus projekta. Upoznaješ mnoštvo novih ljudi s kojima stvoriš nova prijateljstva. Mene je brinulo hoću li se uspjeti sprijateljiti s nekim, ali zaista svatko može pronaći nekog tko mu odgovara. Na svakom projektu ima introverta, ekstroverta, onih koji žele istraživati grad i onih koji navečer žele izlaziti u klubove.
A najveća dobit od projekta veće je samopouzdanje i vjera u sebe. Nakon deset dana druženja s istim ljudima zbližiš se s njima i rastanak je jako težak. Zadnji zadatak bio nam je davanje komplimenata jedni drugima. U tom trenutku čuješ koliko te ljudi cijene, što im se najviše sviđa u vezi tebe i prekrasan je osjećaj dobiti kompliment, ali i dati ga nekome drugome te mu izmamiti osmijeh na licu.
Atmosfere na projektima vrlo su opuštene te se radionice sastoje od puno igara kojima je cilj međusobno upoznavanje i komunikacija. Uvijek se nasmijete do suza, a jedna od zanimljivijih aktivnosti bila je stvaranje ‘My vision board’, odnosno kako se zamišljamo za pet godina, a materijali za korištenje bili su nam časopisi iz kojih smo mogli izrezivati fotografije.
Foto: Unique projects
Svaka zemlja imala je i svoju interkulturalnu večer gdje smo isprobavali hranu iz drugih zemlja, učili tradicionalne plesove i druge zanimljivosti. Na hrvatskoj večeri sudionici su mogli zaigrati improviziranu igru Sinjske alke.
Posebna briga o okolišu
Sam grad Kaunas prepun je zelenila te drveća. To je drugi najveći grad Litve, nakon glavnog grada Vilniusa te se u njemu nalazi jedna od najdužih šetnica u Europi duga 1,7 kilometara. Litvanci vole voziti bicikl i električne romobile, a svako malo može se pronaći nekakav park, sprave za vježbanje i igrališta.
Litvanci iznimno brinu o okolišu i gradovi su im jako čisti. Na projektu svatko je dobio jednu čašu, tanjur i pribor za jelo koje je koristio cijelo vrijeme te smo ih sami i prali. U znak podrške Ukrajini na svakom uglu izvješene su ukrajinske zastave, a grad je ove godine i jedna od triju europskih prijestolnica kulture. Stoga, na otvorenom ima mnogo izložbi i raznih kulturnih događanja te koncerata.
Aleja Freedom | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Zanimljivo je da u Litvi alkohol mogu konzumirati i kupiti osobe s navršenih 20 godina, a od 18 se mogu kupovati cigarete i energetska pića. Iza 20 sati navečer na javnim mjestima, osim u barovima, nije dozvoljeno konzumirati alkohol. Također, kada god u Litvi dobijete vodu, u njoj će biti limuna ili naranči.
Sve u svemu, odlazak na Erasmus preporučio bih svima koji žele isprobati nešto novo i proputovati Europu. Ako vas je strah, uvijek se možete prijaviti i s nekim koga poznajete pa će vam to pomoći u snalaženju u drugoj zemlji. Ovo je i prilika za vježbanje engleskoga i ako mislite da će na projektu svi engleski govoriti tečno, neće. To je mogućnost za usavršavanje jezika i to je ono što je u cijeloj priči i bitno.
