Može li se preživjeti hraneći se samo u menzi? Studenti nam otkrili koliko često ondje jedu
Nakon kraće (ili dulje) pauze koju smo imali između zimskog i ljetnog semestra, vrijeme je za povratak u studentske klupe. Prvi tjedan je i službeno iza nas, a malo je reći da je situacija kritična. Privikavanje na buđenje prije podneva i svakodnevno izlaženje iz sobe nam nikada nisu teže pali. Na svu sreću, studiranje ima i pozitivne strane, ili bolje rečeno, pozitivnu stranu, a radi se naravno o menzi.
Prije nego što postanete student čujete svakojake priče o menzi općenitoj ideji, i rijetko kada se spominje u nekom ekstra pozitivnom kontekstu. Vrlo često se priča o nepoželjnim proteinima u salatama, o masnoj hrani punoj ulja i lošem izboru.
Onda jednom postanete studenti i shvatite da je menza najbolja stvar koja vam se dogodila u životu, zato što napokon možete ostvariti svoj dječji san i svaki dan za ručak (i večeru) jesti zagrebački s pomfrijem. Naravno, ubrzo shvatite da to ipak nije najpametnija odluka pa se borite s time da želite jesti zdravo, a tako je teško kada vas zagrebački gleda i doziva.
Bilo kako bilo, studente je praktički nemoguće zamisliti bez menze. Tamo smo na doručku, ručku i večeri, subvencije iskorištavamo maksimalno i skoro pa svaki dan se dođe do limita, koje smo već dobro naučili, kako bismo si znali organizirati odlaske u slastičaru i pizzeriju (slastu i brzu menzu).
No, je li to zaista tako? Koliko često studenti zaista idu u menzu? Postoje li studenti koji uopće ne idu u menzu? I možda najbitnije pitanje od svih – može li se preživjeti samo s menzom?
Život u menzi
– Kad sam bila u studentskom domu, zaista sam živjela u menzi. Ovisno o tome kako su mi bila predavanja, išla bih na doručak ili rani ručak, te kad bih se vraćala doma bih svratila do menze na večeru. Imamo lošu menzu na faksu koju svi izbjegavamo, pa tako sad kad više nisam u domu, gotovo pa nikad ne idem u menzu. Troškovi za hranu su mi osjetno porasli, pogotovo kada sam u nekoj fazi gdje želim jesti zdravo pa izbjegavam paštu i hrenovke. Mislim da je menza ipak najbolje rješenje za studente zato što nudi sve: i šaroliku ponudu, dostupnost i niske cijene, piše nam Julia (22) s PMF-a.
Iako na prvi pogled hrana u menzi djeluje nezdravo, uvijek postoje i zdravije opcije koje svi (ili barem većina) ignoriraju. Za razliku od zdravih odabira u menzi, svi znaju da je zdrava hrana u stvarno dosta skuplja od jeftinih opcija, što je većinom i razlog pretilosti kod osoba slabijeg financijskog stanja.
Pekara Vs. Menza
– U menzi sam najčešće jednom dnevno, i to za ručak. Nažalost, raspored mi je takav da sam po cijele dane na faksu i ne mogu to izdržati bez da pojedem nešto konkretno. Najgore mi je kada se toliko ulijenim da mi se ne da ići u menzu, pa odem u pekaru preko puta faksa, i tu ustvari potrošim najveći dio svog budžeta. U pekari komad pizze platim preko deset kuna, a u menzi dobijem potpun obrok za ispod osam. Koliko god ne voljela miris menze i kako to sve skupa izgleda, ne mogu reći da mi ne olakšava život, priznaje nam Hana (20) s Filozofskog.
Postoje bolje i gore menze, ljepše i ružnije, i naravno da nije ista stvar jesti u najboljoj menzi u gradu i u najgoroj, no da je tlaka uvijek jesti okruženi s hrpom stranaca, je. Najljepše je kada je gužva, pa vas onda još ulovi panika da nećete imati gdje sjesti, što je posebna vrsta straha.
Priča jedne veganke
– Nemojte me napasti, ali mrzim menzu. Veganka sam i naravno rijetko kada pronađem nešto što uopće mogu (i želim) pojesti, a još rjeđe da to bude zaista i ukusno. Nikada neću shvatiti zašto je vegetarijanski meni u 95% slučajeva pohano povrće – pa valjda se želimo hraniti zdravo? Tko je ikada rekao da su pohane tikvice zdrava opcija? I nikada nisam menzu vidjela kao mjesto socijalizacije, dok vidim da je kod ostalih gotovo riječ o izlasku, pogotovo kada su rokovi u pitanju. Sad sam druga godina i negdje polovicom prošle sam odustala od odlaska u menzu, zato što mi je glupo bacati hranu i plaćati ju, ako ju neću pojesti. I čekanje u redu me izluđuje, piše nam Mareta (20) s Učiteljskog.
Dok je menza možda nekima idealno rješenje za besparicu, studenti koji su vegetarijanci ili vegani se na dnevnoj bazi bore s time što uvijek moraju ispaštati, samo zato što imaju manji izbor na početku, a u menzi gotovo nikakav. Iako zvuči utopistički, bilo bi zaista lijepo kada bi se hrana u menzama počela prilagođavati svjetskim trendovima i okrenula ka nekim zdravijim opcijama…