I u mračno doba jednoumlja iz 90-ih bilo je više slobode na Sveučilištu: Donosimo fotografiju i priču koje to dokazuju
Sveučilište u Zagrebu danas obilježava svoj dan, odnosno 349. godišnjicu osnutka. Na redu su, pretpostavili smo, čestitke. Ipak, u današnjim okolnostima Sveučilištu je teško čestitati na nekim istaknutijim uspjesima ili barem očuvanju digniteta akademske zajednice i sveučilišnih vrijednosti pa smo za prikladnu čestitku morali zaviriti u prošlost. Najprikladniju pronašli smo u 6. broju studentskih novina Puls iz akademske godine 1993./1994., tadašnjih studenata novinarstva s Fakuteta političkih znanosti. O njoj smo popričali s tadašnjim članom uredništva Pulsa, danas poznatim novinarom, Tomislavom Klauškim.
Čestitka uredništva Pulsa povodom Dana Sveučilišta iz 6. broja | Foto: Privatna arhiva
Najveće hrvatsko sveučilište, ono zagrebačko, danas obilježava 349. godišnjicu svoga osnutka. Ako pogledamo misiju i viziju Sveučilišta na njegovim web stranicama, među jednom od točaka ističe se i kako će Sveučilište njegovati principe moralnosti, etičnosti i tolerancije. Ova stavka u današnjim okolnostima zvuči kao oksimoron u istoj rečenici sa Sveučilištem u Zagrebu, a ako tome dodamo princip zakonitosti djelovanja i odlučivanja, iz oksimorona prelazimo u tešku ironiju.
Inspirativna prošlost i čestitka Sveučilištu iz akademske godine 1993./1994.
Stoga je danas teško Sveučilištu veselo i iskreno sretno čestitati njegov Dan. Kako ipak ne bismo ostali dužni za čestitku, poslužili smo se inspirativnom prošlošću.
6. broj studentskih novina Puls s Fakulteta političkih znanosti, objavljen tijekom akademske godine 1993./1994. donosi čestitku za Dan Sveučilišta, koju danas prigodno vadimo iz naftalina. Grb Sveučilišta, grafitnim sprejem prekrižen anarhičnim slovom A, uz natpis ‘NO FUTURE’, učinio nam se prikladnim za današnji ‘slavljenički’ dan.
Kako pojašnjava Vijenac, upravo je ta ilustracija iz Pulsa iz davne 1994. godine izazvala skandal na sveučilištu, a potom je tadašnji glavni urednik Ante Perković pod pritiskom dao ostavku. Perković je preminuo u ožujku ove godine u 43. godini života, pa smo o okolnostima ove specifične i ‘skandalozne’ čestitke, upitali Tomislava Klauškog, autora i člana uredništva tadašnjeg Pulsa, danas novinara 24 sata.
Tadašnji član uredništva Pulsa, Klauški: Smatrali smo da je ovaj grafit bio prigodan
Klauški nam priča da je vjerojatno cijelo uredništvo, na čelu s tadašnjim glavnim urednikom Antom Perkovićem, došlo na ideju za ovakvu čestitku.
– Nismo smatrali da je ovaj grafit bio nešto izvanredno ili hrabro. Tek prigodno. Bilo je još sličnih provokacija na račun Sveučilišta i “feralovskih” poigravanja s njegovim simbolima, i na naslovnicama i u ostalim brojevima Pulsa, priča nam Klauški i dodaje da su se od prvog dana željeli nametnuti kao faktor na Sveučilištu, na kojem tada nije bilo nikakvog studentskog medija.
Nisu željeli biti rektorov glasnik, već ravnopravan sugovornik i naročito kritičar, medijski “watchdog”. Od prvog dana pratili su kroz tekstove što se događa na Sveučilištu.
– Tim više što su to bile godine kad je HDZ kao vladajuća partija nastojao preuzeti kontrolu nad svim aspektima društva, pa tako i nad sveučilištima. Rektor zagrebačkog Sveučilišta tada je bio Marijan Šunjić, osoba bliska HDZ-u, pa smo nastojali u svakom broju kritički pratiti njegov rad, kao i stanje na cijelom Sveučilištu, prisjeća se Klauški.
U misiji otvaranja očiju studentima i profesorima oko zbivanja na Sveučilištu
Ističe kako su glavni ciljevi Pulsa bili informiranje, aktiviranje i podizanje svijesti studentske populacije što je, kako kaže, u tim ratnim “predolujnim” godinama bilo prilično teško.
– Nabacivali smo se terminima kao što je revolucija, bunt, prosvjed, anarhija jer smo željeli na taj način skrenuti pažnju studenata, pa i profesora, na ono što se događalo na Sveučilištu, ali i šire u društvu. Ono, natjerati ih da obrate pažnju. Da otvore oči, kaže nam nekadašnji član uredništva i autor u Pulsu.
Nakon objave broja s ilustracijom ‘anarhičnog sveučilišta’, Perković se odlučio povući s mjesta glavnog urednika pa je redakcija za novu urednicu izabrala Marijanu Grbešu, danas profesoricu na Fakultetu političkih znanosti. Zanimalo nas je i je li bilo kakvih posljedica, sankcija zbog objavljene ilustracije.
– Moram reći da se ne sjećam da je redakcija osjetila bilo kakve posljedice zbog objave tog grafita, kao uostalom ni bilo kojih drugih članaka ili ilustracija. Kao urednici i kao novinari nismo osjećali nikakav pritisak s vrha, od izdavača ili Sveučilišta, što je uvijek velika stvar za svaku redakciju. Mi smo radili jednako slobodno kao i prije, kaže Klauški i dodaje da su objavljenim bili zadovoljni, baš kao i ostalim člancima koji su objavljivani u Pulsu.
Klauški: Nismo toliko marili za reakcije onih o kojima smo pisali, koliko za reakcije onih za koje smo pisali
Osim toga, prisjeća se da to nije bila najžešća i najprovokativnija stvar koju su objavili, niti su mislili da se time iscrpila njihova novinarska kreativnost. Najvažnije im je bilo napraviti još bolji naredni broj, nisu toliko marili za reakcije onih o kojima su pisali, koliko za reakcije onih za koje su pisali, a njihove su reakcije bile pozitivne.
– Sjajno je bilo pisati za Puls, zbog kreativnosti, nabrijanosti i slobode u kreiranju sadržaja, što se pretvorilo u zaštitni znak Pulsa. Uživali smo raditi u tim novinama jer smo ih doživljavali kao svoje, u punom smislu te riječi. Pokušavali smo biti kritični, provokativni, informativni, ekskluzivni. Često smo u tome uspjeli, zaključuje Tomislav Klauški.
