‘Na Pravu uče tisuće stranice zakona, a ja učim tisuće stranica nota’

Buga Marija Šimić svestrana je studentica opernog pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a imali smo je priliku vidjeti i kao voditeljicu HRT-ove emisije REC-i. Simpatična Zagrepčanka od malih je nogu u umjetničkim vodama, a osim u kazalištu, Buga je glumila u nekoliko filmova i sinkronizirala crtiće kao što su Zebra trkačica, Coralina i Neobična zubić vila.

Fotografirao Filip Tot

Za ulogu u operi Figarov pir dvadesetdvogodišnja Buga dobila je Rektorovu nagradu, a nagrađena je i za ulogu u predstavi Nevidljivi Leonard priznanjem na 6.Naj Naj festivalu kazališta Žar ptica.

Opera kao ni jedna druga kazališna forma

Kao kći hrvatskih glumaca i vlasnika kazališta Mala scena, Vitomire Lončar i Ivice Šimića, Buga je od malena imala priliku upoznati kazališni svijet pa je tako već sa šest godina zaigrala u operi Madame Butterfly u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a uslijedilo je i nekoliko filmskih uloga od kojih je mnogima najpoznatija uloga Aranke u filmu Duh u močvari.

San joj je bio glumiti u mjuziklima i zbog toga je pohađala razne aktivnost kako bi stekla sve predispozicije za rad na mjuziklu. sa 16 je godina na mamin nagovor počela učiti pjevanje i shvatila kako je upravo operno pjevanje najviše zanima.

– Ja sam oduvijek bila ekstremna u životu, osobito u emocijama i shvatila sam da je opera idealna forma za mene jer opera bez ekstremnih emocija jednostavno ne postoji, kaže Buga.

Uskoro je počela intenzivno gledati operu i doživljavati je drugačije. Shvatila je, kaže, kako opera ima specfičan način utjecanja na publiku što ne pruža ni jedna druga kazališna forma, a upravo je to doživljaj koji kroz glazbu i scenu želi potkanuti u publici.

Predrasuda je da operni pjevači trebaju biti punije građe

Studij pjevanja razlikuje se od mnogih fakulteta jer ima jako puno praktičnih predmeta kao što su pjevanje, operna gluma, studij opernih uloga i sl. Buga smatra kako ljudi olako shvaćaju takvu vrstu studiranja i ne vide koliko posvećenosti i žrtvovanja privatnog života zahtjeva takav režim. Izlasci su ograničeni, preglasno pjevanje na koncertima ne dolazi u obzir kao ni gazirana i alkoholna pića.

– Učimo i teoriju, ali praksa prevladava. Ljudi na pravu uče na tisuće stranica zakona, a mi učimo stranice i stranice nota, komentira Buga.

Jedna od najvećih predrasuda na koje nailazi je, kaže, uvjerenje kako pjevati znaš ili ne znaš. Tehnika pjevanja, međutim, uči se cijeli život jer se glas stalno mijenja.

– Da bi se spremila uloga, nije dovoljno samo naučiti note. Moramo poznavati jezik koji pjevamo, razdoblje u kojemu je djelo nastalo, a to nije jednostavno i površno kao što izgleda. Još jedna predrasuda koja vlada je da operni pjevači moraju biti punijeg stasa pa me često pitaju trebam li se udebljati da bi bila operna pjeačica što je smiješno jer operne pjevačice već dugo nisu punijeg stasa, kaže Buga.

U Hrvatskoj su audicije rijetke

Na HRT-u se okušala i kao voditeljica gdje je radila na emisiji REC-i koja se temeljila na vlogovima koje šalju mladi. Jedno je vrijeme vodila i blog o operi na engleskom jeziku, a nada se kako će uskoro za njega opet imati vremena.

-Voljela bih se zaposliti u struci, ali u Hrvatskoj je najveći problem što su audicije u kazalištima rijetke i nitko te nema priliku čuti, ali postoje pomaci u zadnje vrijeme pa se nadam da će se kazalište otvoriti ljudima, zaključila je Buga.