Svaki student koji se upisuje na fakultet, neovisno je li riječ o brucošu ili studentu viših godina, popunjava obrasce u kojima navodi svoje osobne podatke. Na tim formularima nalazi se i mjesto rođenja i stalnog prebivališta kako bi se provjerilo radi li se o stranim ili domaćim studentima. Istu proceduru prolaze i oni koji se upisuju na neki od fakulteta u Rijeci ili Puli jer su se na taj način do ove akademske godine određivala prava upisanih. Međutim, Sveučilišta prethodno spomenutih gradova ne znaju otkud su strani studenti. Posjeduju puku brojku, no ne i države iz kojih dolaze, zbog čega ispada da je procedura upisivanja svedena na farsu te je nejasno zašto fakulteti prikupljaju podatke koje Sveučilišta ne obrađuju.
Pri upisivanju fakulteta, naši studenti mogu birati između sedam sveučilišta. Od njih sedam, Sveučilišta u Puli i Rijeci nemaju podatke iz kojih zemalja dolaze strani studenti koji su upisali neku od njihovih sastavnica. Ukoliko navedeni univerziteti ne promijene politiku djelovanja otegotna okolnosti svakako će biti skorašnji ulazak u Europsku uniju kada će biti od iznimne važnosti jesu li stranci iz EU, ili pak iz zemalja koje još uvijek nisu među ostalih 27 članica Unije.
Stranci su puka brojka na papiru
– Nemamo podatke o Riječanima koji studiraju na drugim sveučilištima, a ni o mjestu iz kojeg dolaze strani studenti. Na Sveučilištu u Rijeci studira 91 strani student, a više od 50 posto studenta nije iz Rijeke već iz drugih dijelova Republike Hrvatske, napisala nam je prorektorica za nastavu i studentska pitanja na Sveučilištu u Rijeci Snježana Prijić-Samaržija.
Na upit o stranim studentima na pulskim fakultetima, prorektorica za nastavu i studente Sveučilišta u Puli Đeni Dekleva-Radaković odgovorila nam je kako ni oni nemaju podataka o tome iz kojih zemalja dolaze.
Rektorati bi trebali obavljati sve stručne i administrativne poslove od zajedničkoga interesa za sveučilišta, a iz navedenoga se može zaključiti kako prikupljanje podataka o stranim studentima ne spada u zajedničke interese u Rijeci i Puli. Oba Sveučilišta posjeduju samo puku brojku na papiru, ali ne i podrobnije informacije o tome gdje naše fakultete u inozemstvu smatraju privlačnima te ih cijene.
Skupljanje podataka koje sveučilišta ne obrađuju
Na ostalih pet hrvatskih sveučilišta ostali su iznenađeni našim upitom raspolažu li podacima iz kojih država su inozemni studenti došli. – Naravno da znamo državljanstvo svakog stranog studenta koji je na našem Sveučilištu. Svake akademske godine osvježavamo bazu podataka, izjavila je Martina Trpković sa Sveučilišta u Splitu.
Nekoliko studenata riječkih fakulteta nam je potvrdilo kako se ne radi o nemaru sastavnica jer su prilikom upisa u svaku akademsku godinu uredno popunili formulare gdje su upisali i adresu stalnog prebivališta. Po statutima riječki i pulski univerziteti između ostaloga uređuju status nastavnika,
suradnika, znanstvenika i drugih zaposlenika kao i status studenata, financiranje rada te druga pitanja od važnosti za sveučilišta. Međutim, iz priloženoga je sasvim jasno kako oba rektorata svoj posao obavljaju djelomično, jer u neku ruku zanemaruju status stranih studenata.