Na uglednoj listi najutjecajnijih znanstvenika svijeta je i jedan hrvatski rektor: ‘To je lijepo priznanje’
Jedini hrvatski rektor na listi dva posto najcitiranijih znanstvenika koju su izradili istraživači sa Stanforda je pulski rektor Marinko Škare. Njegov znanstveni rad obuhvaća poprilično aktualne teme, jedan od onih koji su ga plasirali na listu najcitiranijih analizirao je utjecaj bolesti COVID-19 na industriju turizma. U razgovoru za srednja.hr, među ostalim, otkriva sve o novom kampusu u Puli, što je s dugo najavljivanim studijem Medicine, ali i pod kojim će se uvjetima kandidirati za novi mandat.
Marinko Škare, rektor Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli | foto: srednja.hr, Martina Gelenčir
Marinko Škare rektor je Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli od jeseni 2021. godine i redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu za ekonomiju i turizam ‘Dr. Mijo Mirković’. Bio je svojedobno prodekan i dekan tog fakulteta kao i prorektor sveučilišta za istraživanje, umjetnost i suradnju. Škare je dobitnik brojnih priznanja, među kojima se ističe državna nagrada za znanost prije deset godina.
Jedini rektor na listi najcitiranijih koju su izradili istraživači sa Stanforda
Naša nedavna redakcijska putovanja u Osijek, Dubrovnik i Split, iskoristili smo, među ostalim, da bismo intervjuirali rektore tamošnjih sveučilišta. Međutim, u Puli smo za to imali i razlog više. Škare je, naime, jedini rektor nekog hrvatskog sveučilišta koji se nalazi na listi od dva posto najcitiranijih znanstvenika svijeta koju je krajem 2023. objavio Elsevier temeljem studije istraživača Sveučilišta u Stanfordu. Podaci koji su korišteni prilikom izrade studije su iz baze Scopus.
– Nisam ni znao da sam na listi dok mi kolegica nije javila. To je lijepo priznanje za rad i drago mi je s tog aspekta. Ali sve te nagrade i priznanja gledam kao svojevrsni benchmarking koji vam kaže radite li dobro ili ne. Iskreno, nisam neki fan nagrađivanja, ali mi jest pokazatelj da sam na pravom putu, kaže Škare i dodaje kako je to dobra motivacija za daljnji rad.
U znanstvenom radu bavi se aktualnim temama
Posljednjih se godina, govori nam, bavi temama koje su poprilično aktualne. Jedan od radova koji ga plasirali na listu najcitiranijih objavljen je 2021. godine, a analizirao je utjecaj bolesti COVID-19 na industriju turizma. Samo na Google Scholaru taj rad ima preko tisuću citiranja, a na platformi Web of Science oko petsto. Škare se kroz radove posvećuje i temama održivog razvoja, zelenih tehnologija, umjetne inteligencije i generativne umjetne inteligencije, digitalne tehnologije, pa i rodnih nejednakosti.
– Iza tih radova uvijek stoji odgovarajuća baza podataka koju izradim. Tako da je, primjerice, baza podataka koju sam izradio za utjecaj bolesti COVID-19 bila poprilično detaljna i bila je dostupna drugim istraživačima. Sada za ovu godinu, samo sve ide malo sporije kada ste rektor, na redu je baza podataka koja se odnosi na umjetnu inteligenciju i zalihu kapitala umjetne inteligencije. Dakle bit će to jedna baza podataka koja po prvi puta za Europsku uniju objedinjava podatke o umjetnoj inteligenciji. I onda se s pomoću te baze može procjenjivati, primjerice, utjecaj na tržište rada, objašnjava nam Škare.
Na naše pitanje je li onda upravo aktualnost tema kojima se bavi ključ visoke citiranosti kod kolega znanstvenika, odgovara potvrdno. Uz to, objašnjava i kako baze podataka za određene teme možda i postoje, međutim često su one komercijalne i jako skupe pa istraživači više koriste ovakve iz otvorenih izvora.
Kako spojiti posao rektora i znanstvenika?
Rektorski posao sam po sebi donosi mnoge obaveze i pun je administriranja, pa spojiti ulogu istraživača s ulogom rektora i nije baš jednostavan zadatak.
– Posao rektora iziskuje puno vremena. Mi nismo veliko sveučilište, ali oko 300 zaposlenih plus vanjski suradnici, dovode nas na razinu poduzeća od petstotinjak ljudi, što svakako nije malo poduzeće. U odnosu na velika sveučilišta, mi jesmo mali, ali svejedno to iziskuje puno vremena. Tako da taj dio posla uistinu jest limitirajući faktor za znanstvena istraživanja, navodi Škare.
Njegov prvi mandat na mjestu rektora bliži se kraju, traje do 2025. godine. Pitamo rektora i koliko je sveučilište koje je preuzeo 2021. godine različito od onoga danas. Kako je ekonomist, kaže da na to uvijek gleda kao na neki evolucijski, sustavni proces.
– Za mene je uvijek najveće priznanje kada netko tko vas naslijedi ostvari puno bolje rezultate nego što ste vi. Znači da ste dobro radili. Tako ja gledam rektorsku poziciju, čak mislim da je bilo kakav drugi pogled limitirajući. Ono što se meni ne sviđa u upravljanju sveučilištem, govorim za naš primjer, ali vjerujem da se može primijeniti i na druga, je to da sveučilišta nemaju toliko izgrađen ovaj institucionalni dio. Dosta su ovisna o promjeni uprave i rektora. I to je dio koji ja vidim limitirajućim. Moramo imati strategije i moramo imati izgrađeno institucionalno sveučilište, da neovisno o tome tko je rektor, sveučilišta i dalje napreduju. U protivnom smo vezani uz jednu ili manji broj osoba, a to nije dobro i može dovoditi do jednog koraka naprijed, dva unatrag. Tako da bi meni osobno bilo najveće priznanje da se dovrši kampus da kasnije imamo veći broj studenata i da neki budući rektor ili rektorica ostvaruju puno bolje rezultate, navodi Škare.
Neizbježno je bilo i pitanje hoće li se kandidirati za novi mandat. Eventualna kandidatura ovisit će, naglašava, o tome hoće li osjetiti potporu svojih kolega za to.
– Najvažnije mi je da osjetim potporu kolega, jer kao što sam naveo, to je znak da sam na pravom putu. Ako do toga dođe, onda ima logike da se kandidirate za nastavak u procesu realiziranja svih onih koraka koji se objektivno nisu uspjeli u dosadašnjem mandatu. U našem slučaju to je svakako dio vezan uz Mornaričku. To je jedan ogroman projekt. Da sad ovako ekstrapoliramo, kad se radi o Sveučilištu se odnosi na to da otprilike sve zgrade i površine koje imamo danas su otprilike istog iznosa površine kojeg ćemo imati u novom kampusu. To je za sveučilište jedan game changer. Tako da, ako se sve to realizira i ako bude potpore kolega – zašto ne, navodi Škare.
Pula uskoro dobiva jedan od modernijih kampusa u državi
O projektu rekonstrukcije Mornaričke bolnice u moderni sveučilišni kampus pisali smo nedavno. Prema planu bi se u prizemlje trebao useliti Fakultet informatike, na prvi kat Filozofski fakultet, a na drugi Tehnički fakultet te Fakultet za odgojne i obrazovne djelatnosti. Bit će ondje i menza, kao i velika knjižnica. Cjelovita adaptacija obuhvaćala je vrtoglavih 10.500 metara kvadratnih neto korisne površine. Rektor smatra da je to važan projekt, ne samo za Sveučilište, nego i grad, budući da će biti otvoren i za građane te imati društvenu namjenu.
– Moja ideja je da i inače prostori kampusa i Sveučilišta budu otvoreni za sve, od onih u jaslicama pa do umirovljenika. Mi imamo puno opreme, ali je ne koristimo od 0-24 h. Ako mi i škole koristimo istu opremu, puno je racionalnije da je kupe samo jedni pa da je svi zajedno koristimo. Tako gledam na taj kampus, kao otvoreni kampus i rasadnik znanja i resursa koji će svi moći koristiti, navodi rektor.
Hoće li Pula konačno dobiti studij Medicine?
Činjenica je da na brojnim visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj upisne kvote ostaju nepopunjene. Škare kaže kako detaljno prate trendove i da su na nekim studijima smanjili kvote, dok su ih na onima za kojima vlada potreba – povećavali. Otvorili su dva studija u kojima se nastava izvodi na daljinu, a u planu je i studij na engleskom jeziku s područja ekonomije. Novi je i studij Dizajna i audiovizualnih komunikacija, za koji rektor navodi da postoji potreba na tržištu. No, jedno od ključnih pitanja vezanih uz studije u Puli je ono što je s godinama najavljivanim studijem Medicine. Medicinski fakultet je ustrojen, ali na njemu se za sada izvodi samo studij Sestrinstva. Napominje da je ideja o pokretanju studija Medicine došla zbog izgradnje nove bolnice jer je ideja bila da sveučilište omogući razvoj bolnice kroz kadrovski potencijal.
– Naravno, intencija sveučilišta jest da ima nove studijske programe, ali u ovom slučaju novac od školarina zaista nikako nije bio pokretač. Kada dobijete jednu takvu modernu bolnicu to iziskuje kadrove i upravo se iz toga rodila ideja da krenemo sa studijem Medicine i da na neki način budemo potpora bolnici za njen razvoj. Bolnica je sada u postupku da dobije kliniku, a jedan od uvjeta je da ima potpisan ugovor o suradnji sa Sveučilištem u Puli da će surađivati u nastavnom programu. To je jedna simbioza između bolnice i našeg Sveučilišta i od programa nismo odustali. On je dobronamjeran i temelji se na tome i ja se nadam da ćemo, nakon što bolnica dobije status klinike, imati jedan dobar zamah da taj projekt i uspije, navodi rektor i kaže da mu je kao ekonomistu bitna potreba tržišta i zajednice, koje ispituju prije pokretanja novih programa.
Odličan odnos sa studentima
U Puli smo razgovarali i s dvojicom stranih studenata koji su ondje na Erasmusu, a rektor nam kaže kako je vrlo zadovoljan time koliko im stranih studenata dolazi na studij. On je bio među prvim prodekanima za međunarodnu suradnju, tada na FET-u. Bilo je to davno, ali kaže da su ga kolege često, dobronamjerno, znale pitati koja mu je točno uloga.
– Prije nekih dvadesetak godina nije bilo očekivano da ćemo imati stranih studenata. Međutim, vrlo brzo smo se povezali sa sveučilištima u Njemačkoj, čak i u Americi i počeli imati razmjene studenata. Čak i prije nego smo ušli u Europsku uniju, dolazili su nam studenti iz Austrije. Danas imamo više od stotinu stranih studenata, što je na broj naših studenata jako puno. I javlja nam se sve više zainteresiranih, mreža jača iz godine u godinu, navodi Škare i dodaje da, osim studenata, u Pulu rado dolazi i strano nastavno osoblje.
On sam, kaže, sa studentima se odlično slaže, imaju partnerski odnos. No, smatra da ih se ponekada u važne odluke vezane uz razvoj visokog obrazovanje ne uključuje onako kako bi trebalo. Često, kaže, dolazi do rasprava tko sudjeluje u kreiranju novih studijskih programa i je li tu mjesto studentima.
– Primjerice, mi sada radimo na diplomskom programu studija Dizajna i audiovizualnih komunikacija, u izradi sudjeluje tim profesora, a u timu su i studenti druge godine. U takvim se slučajevima često povlači pitanje imaju li studenti dovoljno znanja da mogu sudjelovati. To je simbioza, oni sudjeluju u onom dijelu u kojem mogu, isto kao i profesori. Neshvatljivo je da ne uključite krajnje korisnike, a to su studenti, smatra rektor.
Novi zakon nije baš naklonjen malim sveučilištima u razvoju
Za vrijeme njegova mandata donesen je i novi Zakon o visokom obrazovanju, a sveučilišta će se u skladu s njim financirati putem programskih ugovora. Programsko financiranje za pulsko sveučilište nije novost, bili su među prvim sveučilištima koja su ih potpisala u prvom ciklusu.
– Nedostatak je to što se dinamika ne ažurira onako kako bi trebala, previše se gledaju povijesni podaci u danom trenutku. Recimo, naše sveučilište danas nije ni približno na razini na kojoj je bilo pri potpisu prvih ugovora 2019./2020. Primjerice, Mornarički kampus iziskuje dodatne troškove kroz programske ugovore, recimo, većeg broja spremačica i domara, dakle ne govorimo o nekim ekstra zapošljavanjima u svrhu širenja. Jednostavno su to fiksni troškovi koji nastaju, a oni se ne ugrađuju tom istom dinamikom u programske ugovore. Pa se nadam da će novi ciklus programskih ugovora i to uzeti u obzir i tu dinamiku ažurirati učestalije i tako podržati manja sveučilišta u razvoju, ističe Škare.
‘Potrebno je preokrenuti okvir kako postati znanstvenik’
Što se tiče Zakona, vidi, kaže, pozitivne pomake. Ali ima jedan tipičan hrvatski problem ne nužno vezan uz sustav visokog obrazovanja, a to je statičan pogled koji ne uzima u obzir neke izazove koji će se događati kroz idućih nekoliko godina. Kada je riječ o privlačenju mladih u sustav znanosti, država tu treba i može učiniti puno, smatra naš sugovornik.
– Za početak bi bilo važno potpuno preokrenuti čitav taj okvir kako postati znanstvenik. Ja sam danas znanstvenik, ali mene nitko nije učio kako pisati rad, to je nešto što sam svladao kasnije. Kako bi rekao Einstein, ako nešto važno nisi objavio do 30., nisi napravio ništa. Ali ja do 30. praktički nisam znao pisati radove koji su mogli biti objavljeni u top časopisima, trebalo je jako puno vremena da me neko tome poduči. Oprema je tu čak manji problem, jedan dio priče je i metodološki dio, treba vam desetljeća da svladate nešto što ste trebali kroz studij. A da ne govorim o segmentu generativne umjetne inteligencije. Mi se time uopće ne bavimo, a to je ogromna stvar koja mijenja znanost iz korijena. Prosperirat će one zemlje koje će prihvatiti da je umjetna inteligencija tu da nam uštedi vrijeme i omogući nam veću kreativnost, a naša država to ne uzima u obzir. Tako bi se mlade znanstvenike moglo privući jer bih odmah u početku bili konkurentniji, jačali bi citiranost, a to bi dovelo i do jače međunarodne citiranosti, što bi možda nekom mladom znanstveniku bilo dobro priznanje za rad i znak da je na dobrom putu, smatra Škare.
Hrvatskoj znanosti nedostaje timski rad
Bitnim faktorom koji je doveo do recentnih velikih uspjeha kineskih istraživača smatra i rad u istraživačkim timovima. Mi takav način rana ne njegujemo, rezolutan je pulski rektor.
– Kod nas su to eventualno dvoje znanstvenika, timove od troje, četvero ili više je teško spojiti, a Kinezi i drugi imaju istraživačke timove od četvero ili petero ljudi, gdje je dvoje mentora plus troje ili četvero doktoranada i to funkcionira odlično. Doktorandi su verzirani u empirijskim istraživanjima i odrađuju taj posao, tako naprave i doktorat, a mentori su tu da odrede važnu temu, konceptualiziraju i usmjere istraživanje, osobno još jednom provjere kalkulacije i ispravnost rezultata, revidiraju i pretvore ga u važan znanstveni doprinos. Ti istraživački timovi funkcioniraju savršeno i radovi su puno bolji, više autora daje puno bolju perspektivu gdje je ključna interdisciplinarnost. To su stvari koje ne koštaju gotovo ništa, a možete napraviti velike pomake. Jedan od modela, koje je plasirao moj mentor, profesor emeritus Soumitra Sharma, a koji isto mogu sve podići na višu razinu, je dovođenje nobelovaca koji bi tjedan dana učili studente i doktorande kako pisati radove i koje teme istraživati. To košta minimalno, a zauzvrat ćete sedam dana učiti od ljudi koji nisu opterećeni egom jer su već sva priznanja dobili. U tjedan dana studenti tako dobiju 50 godina nečijeg znanja, smatra Škare.
Sugovornicima iz akademske zajednice obično za kraj razgovora volimo postaviti i pitanje o tome koji bi problem akademska zajednica morala čim prije riješiti unutar sebe. Rektor Škare kaže da to, po njemu, upravo spomenuti timski rad.
– Timski rad, to je ono što nam nedostaje. Nedostaje nam povezivanje, ne samo u istraživačke timove, nego i da shvatimo da jedno priznanje za bilo koga na sveučilištu je priznanje za čitavo sveučilište. I da jedino kroz taj timski rad možemo nešto napraviti. Mi nismo različiti po tome u smislu da smo mi sad nešto zločesti, vidio sam puno akademskih zajednica jer sam predavao na 26 sveučilišta i više-manje smo pojedinačno svi isti. Ali u tom dijelu timskog rada drugi se uspiju više povezati, pa čak i prijeći preko nekih svojih osobnih preferencija ili toga tko se kome sviđa, a tko ne. U danom trenutku to više nije pitanje kada idu zajedno raditi. Kod nas se još uvijek postavlja pitanje želimo li surađivati s nekim ili ne. Ja upravo zbog svog mentora kojemu dugujem svoju karijeru nikad nisam imao tih problema i mene iznimno veseli bilo kakvo priznanje mojih kolega, zaključuje Škare.
