Nagrađivani profesor otkriva zašto je cijeli život ostao u Splitu: ‘U inozemstvu ste vezani uz traženje financija’
Dvije Državne nagrade za znanost u svom portfelju ima splitski profesor FESB-a Dragan Poljak. Jednu je osvojio 2003. godine, drugu 20 godina kasnije, 2023. godine, sve zbog proračuna elektromagnetskih polja. U razgovoru za srednja.hr kazao je da već dugi niz godina želi oformiti multidisciplinarni tim u kojem bi bili inženjeri, biolozi i pravnici, no takvo što još mu nije pošlo za rukom. Iako je pridruženi profesor britanskog Instituta i imao je prilika za inozemnu karijeru, ostanak u Hrvatskoj, naveo je, omogućio mu je slobodu istraživanja. U trenutnoj akademskoj zajednici Poljaku se čini da nedostaje jasne kohezije.
Dragan Poljak, profesor na FESB-u Split | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Dragan Poljak, redoviti profesor u trajnom zvanju na Zavodu za elektroniku i računarstvo Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu, dvostruki je dobitnik Državne nagrade za znanost. Prvu je osvojio 2003., a drugu 2023. godine, sve zbog svojih iznimnih znanstvenih rezultata u raznim aspektima proračuna elektromagnetskih polja.
Stoga nije bilo sumnje da će naše redakcijsko putovanje u Split značiti i razgovor s ovim uglednim profesorom koji nas je ugostio u svom malom kabinetu na splitskom FESB-u. Prvo je pitanje, dakako, što se u njegovoj znanstvenoj karijeri promijenilo nakon dobitka tih nagrada.
– Kako bi se reklo na nekim konferencijama, that’s a very good question. Naravno, mijenja se percepcija. U jednoj knjizi koju sam nedavno pročitao autor kaže da s godinama stvari postaju drugačije, čovjek ih realističnije doživljava. Moram priznati da sam prije 20 godina bio entuzijastičniji oko nagrade, mislio dam da će se puno toga više otvoriti. S godinama očekivanja prepuste mjesto iskustvenim znanjima, započeo je Poljak.
Poljak se u svojim radovima bavi povezanošću elektromagnetskih polja i samog čovjeka
U tih 20 godina između dvije Državne nagrade, nastavio je Poljak, svakako je došlo do više referenci, iskustva, objavljenih knjiga i znanstvenih projekata, znanstvenih radova. Ono čega je manje, priznao je Poljak, jest idealističnih pogleda na stvari. Poljak se u cijeloj svojoj karijeri bavi nišom elektromagnetizma, odnosno proračunima elektromagnetskih polja.
– Dakle, ne idemo u mikro svijet, već je to jedna, nazovimo je, klasična fizika makroskopskih polja. Zapravo matematičke metode proračuna elektromagnetskih polja s raznim primjenama, primjerice utjecaj elektromagnetskih polja na ljude i izrada matematičkih modela čovjeka kako bismo izračunali i saznali što se događa s elektromagnetskim poljem kada dolazi u doticaj s čovjekom. Druge primjene su antene, zaštita od munje, prijenosne linije, modeli u fizici plazme i magnetohidrodinamici vezane uz nuklearnu fuziju, objasnio je Poljak.
Posebno nas zanima kakva je povezanost elektromagnetskih polja i samog čovjeka. Poljak nam je odgovorio da se u matematičkim modelima čovjeka može promatrati kao pasivni elektromagnetski materijal u koji upada elektromagnetsko polje. U takvom modelu, naglasio je Poljak, čovjek ima određena električna svojstva poput permitivnosti i vodljivosti.
– A sve je to vezano uz frekvencijsko područje pri čemu na višim frekvencijama valne duljine postanu usporedne s dimenzijama tijela, primjerice glavom i onda nastane efekt rezonancije. To znači da imate jaku apsorpciju (upijanje, op.a.) elektromagnetske energije koja za posljedicu ima lokalno povećanje temperature. Kod niskih frekvencija toplinskih učinaka nema, ali su mogući neki drugi učinci poput neuro-mišične stimulacije, opisao je Poljak.
Kako bismo dobili odgovor na pitanje je li mobitel štetan za oko, Poljaku treba multidisciplinarni tim
Dodao je da se u zadnje vrijeme i s inozemnim istraživačima posebice bavi elektromagnetskim toplinskim modelom oka ili mozga. Žele vidjeti koliku apsorpciju energije imamo tijekom izloženosti zračenju i što to znači u smislu toplinskog učinka. Poljak nam je potvrdno kazao da u to spadaju i mobiteli.
– Mobitel je interesantan kao izvor jer u elektromagnetizmu kod zračenja imate zonu bliskog i daljinskog polja. Elektromagnetska polja brzo opadaju s udaljenošću. Nema ni jednog izvora zračenja kojem smo izloženi tako blizu kao što je mobitel. Ako ta polja rapidno opadaju s udaljenošću, onda je mobitel interesantan jer su ta polja vrlo blizu glave, tu je izloženost oka, uha, mozga. Oko nema značajniju prokrvljenost, što bi značilo prirodno hlađenje, pa je interesantno vidjeti što se događa jer može doći do lokalnog povišenja temperature, objasnio je Poljak.
Logično pitanje kojem se potom nameće jest je li onda mobitel štetan za naše oko. Poljak je odmah napomenuo da to nije njegova struka i da to trebaju reći liječnici, biolozi ili medicinski znanstvenici.
– Mi računamo određena polja unutar čovjeka matematičkim modelima i te vrijednosti uspoređujemo s graničnim razinama koje su propisane raznim međunarodnim smjernicama. Ono što je meni dugi niz godina želja jest oformiti jedan multidisciplinarni tim, da u jednom timu imate inženjere koji izračunati i/ili izmjeriti vanjska polja kojima je čovjek izložen, inženjere i fizičare koji će računati posljedično inducirana polja u ljudskom tijelu, biologe i medicinske znanstvenike koji će to protumačiti sa zdravstvenog aspekta te pravnike koji će te spoznaje uobličiti u neki važeći pravilnik. To je jako teško napraviti jer svi ti istraživači imaju brojne projekte u okviru svoje vlastite struke i relativno ih je teško okupiti u multidisciplinarnim projektima, naveo je Poljak.
‘U inozemstvu imate uvjete rada kakve god hoćete, ali ste konstantno vezani uz traženje financija’
Poljak ima iskustva i u međunarodnim vodama. Pridružen je profesor (Adjunct Professor) i član upravnog vijeća (Board of Directors) Wessex Institute of Technology u Engleskoj. To vijeće, između ostalog, usmjerava i mijenja strategiju Instituta. Kako je Institut ranije bio povezan sa Sveučilištem u Walesu, Poljak je tamo bio vanjski suradnik, radio na projektima, objavljivao radove i knjige, uređivao časopise. Poljak je naveo da se ovaj britanski Institut samofinancira na temelju dobivenih projekata, softvera koji prodaje, konferencija koje organizira, a imaju i svoju izdavačku kuću. Pitamo ga onda i kako to da je cijeli život ipak ostao u Splitu.
– Davne 1998. u Bostonu sam sreo mladog istraživača iz Pakistana koji je bio entuzijastičan za područje kojim sam se i ja bavio. Sreo sam ga dvije godine kasnije na drugoj konferenciji i kada sam ga pitao baviš li se i dalje time, on je rekao ‘Ne, nisam dobio produljnje financiranja’. Ja imam 58 godina, s karijerom sam krenuo u 90-ima kada se događala tranzicija društva. Tada nismo puno razmišljali o financijskim aspektima ili napretku karijere, već o tome da se bavimo nečim što nas zanima i što nam se sviđa. U inozemstvu imate uvjete rada kakve god hoćete, ali ste konstantno vezani uz traženje financija. Ako ne nađete financiranje, u problemu ste. To znači da se ne možete nužno baviti onim što ste zamislite, već onim što se može financirati. Ostanak ovdje značio je slobodu istraživanja za mene. Bilo je ponuda da ostanem u inozemstvu , ali nije mi žao ni trenutka što sam ostao u Hrvatskoj, istaknuo je Poljak.
Poljak je nastavio da ipak nije sve isto u svakom području znanosti. Za njegove proračune i matematičke metode treba mu olovka i papir ili računalo pa za to ne treba velika sredstva. Onima koji se bave eksperimentalnim znanostima treba brojna oprema. Ipak, Poljakov rad danas nisu samo izračuni. S godinama, naveo je, dosta se toga promijenilo.
– Sad i ja uz klasični rad imam razne rokove, radne grupe, domaće i međunarodne projekte. Doktorande se trenutno podučava kako prijaviti projekt ili patent, što je to intelektualno vlasništvo i slične, ne usko gledano znanstvene, vještine. Danas mlad čovjek ima sve što ja u svoje vrijeme nisam imao, ali nema mir i koncentraciju. Nedostaje mira za istraživanje. Osobno tijekom karijere nisam nikad razmišljao da zadovoljim neke kriterije, nedavno sam s kolegicom objavio knjigu u SAD-u koja mi nije potrebna za daljnje napredovanje u karijeri već predstavlja za mene čisto zadovoljstvo, prirodni poriv. U sustavu postoje oni koji vole raditi i oni koji gledaju kako će zadovoljiti kriterije. Bitan je duh u akademskoj zajednici i da on dolazi od ljudi koji to istinski vole, a ne zbog nekog interesa, pojasnio je Poljak.
‘Otvaranje centara izvrsnosti jest kompleksno, ali je to primjer kohezije i dobrog koncepta’
U trenutnoj akademskoj zajednici Poljaku se čini da nedostaje jasne kohezije i poticaja da se iskoristi ono što već postoji. Smatra da nema dostatne organizacije i strukture. Poljak splitski FESB opisuje kao ‘tehničko sveučilište’ u malom. Na njemu ima, naveo je, elektrotehnike, strojarstva, brodogradnje, računalstva matematike i fizike. Poljaka onda pitamo što kaže na ideju zagrebačkih dekana FER-a i PMF-a koji su u članku za Jutarnji.hr predložili ideju Tehničkog sveučilišta u Hrvatskoj.
– U inozemstvu je to drugačije organizirano, znalo mi je biti teško istraživačima u inozemstvu objasniti kako kod nas funkcioniraju fakulteti. Dok vani imate departmente povezane sa sveučilištem, na Sveučilištu u Splitu, fakulteti poput FESB-a, i Građevina FESB-a i PMF-a primjerice imaju svaki zasebno odjel za matematiku. Teško je nekome tko je imao samostalnost to staviti u cjelinu gdje će onda ostati bez dijela te samostalnosti. Uvijek je lakše samostalnost dobiti. Sve zavisi kako bi se ta ideja provela, treba napraviti dobru analizu jer su dramatične promjene uvijek su zahtjevne i bolne, rekao je Poljak.
Ono na čemu bi Poljak još radio je, kako opisuje nogometnim rječnikom, čuvanje najboljih igrača u ligi koju imate. Zabrinjava ga što hrvatski srednjoškolci već razmišljaju o studiranju u inozemstvu. Smatra da je to situacija nad kojom se treba zapitati.
– Imamo društvo koje je nakon raspada bivše države ostalo bez većeg dijela industrije i onda imamo Europsku uniju koja bi mogla uzeti dio naše pameti. Znam mlade koji su u okviru preddiplomskog studija studirali na hrvatskom FER-u, PMF-u ili FESB-u, diplomski završili negdje u Europi, a na doktorat otišli u SAD. Kada je ovdje na FESB-u dva i pol mjeseca provela francuska studentica, moj kolega iz Francuske i ja nagovarali smo je da negdje napravi doktorat. Ona je sa svojim znanjem matematike otišla raditi optimizaciju slaganja kutija u skladištu za neki veliki supermarket i to za dobru plaću. Ne kažem da je to loše, ali treba malo razmisliti što dalje. Otvaranje znanstvenih centara izvrsnosti jest kompleksno, ali je to primjer kohezije i dobrog koncepta, kazao je Poljak.
‘Općenito mi se čini da sam ja, prije puno desetljeća, s daleko više uvažavanja gledao na moje nastavnike u osnovnoj, srednjoj školi i na fakultetu nego što je to danas slučaj’
Tijekom karijere na FESB-u Poljak je od 2011. do 2015. godine bio prodekan za znanstveni rad. O dekanskom mandatu, rekao nam je, nikada nije razmišljao jer je znanstveno-nastavni rad istovremeno nespojiv s upravljačkim radom. Smatra da njegova prirodna pozicija nije upravljanje, ali zato su tu drugi koji to sjajno odrađuju. Poljak je nekoliko godina bio i u Upravnom odboru Hrvatske zaklade za znanost.
– To je bilo izuzetno korisno, ali i stresno iskustvo. U principu donosite odluke koje su strateškog karaktera za cijelu akademsku zajednicu. Naša Zaklada dosta radi, ono što se daje nije zanemarivo. Je li dovoljno? Bogatija društva jednostavno mogu dati više, ne možemo se uspoređivati s Njemačkom, Švicarskom ili SAD-om, napomenuo je Poljak.
Pitamo ga i kako komentira koeficijente u visokom obrazovanju i plaće profesora. Poljak tvrdi da je tu potrebno zaista sagledati širu slika bez koje je teško nešto kategorički tvrditi. Primjerice, logično bi mu bilo da jedan neurokirurg s dežurstvima sasvim sigurno zavrijeđuje veću plaću od njega.
– Što je s policajcima ili vatrogascima koji riskiraju svoj život, s ljudima koji vode neku veliku firmu bez dana odmora, ti ljudi ima odgovornost za tisuće ljudi. Mislim da je važnije da znanstveni rad u Hrvatskoj ima prepoznatljivost i da se znanstvenike više cijeni u društvu od čistog razmatranja visine primanja. Općenito mi se čini da sam ja, prije puno desetljeća, s daleko više uvažavanja gledao na moje nastavnike u osnovnoj, srednjoj školi i na fakultetu nego što je to danas slučaj. Ne znam jesu li plaće primjerene ili ne, ali prirodno mi je da, primjerice, liječnik sa svojom odgovornošću i konstantnim stresom na poslu ima puno veću plaću od mene, a nisam siguran da ima. No, to ne znači da ja imam puno. Ako on ima manje od mene, onda itekako nema dovoljno, zaključio je Poljak.
