Najbesmisleniji dio studiranja je vječno čekanje za upis ocjene u indeks
Položila sam ispit! Konačno, pomislim, kraj je. I onda shvatim da nije. Upisivanje ocjena jedan je od najdosadnijih procesa, a osim toga je i savršeno besmislen. Iako sve sastavnice Sveučilišta koriste ISVU sustav i putem Studomata elektronski upisuju potpise i ocjene, i dalje se inzistira na fizičkom dolasku studenta s indeksom ispred kabineta profesora koji onda polako jednom po jednom hrpi studenata upisuje ocjenu u indeks – još jedan besmisleni studentski dokument.
Kome da uvalim indeks? – prvo je što svaki student pomisli kad dođu rezultati ispita. Mnogi se ne izvuku sudeći po redovima ispred kabineta profesora u kojem se događa ovaj besmisleni čin – upis ocjena. Već smo pisali o tome koliko je indeks nepotreban, a sada kad je došlo vrijeme upisa, još se jednom čudimo čemu cijeli taj proces koji nam samo oduzima vrijeme i živce.
Zavidim FER-ovcima jer oni praktički ni ne znaju što je to upis ocjene i skupljanje potpisa. Rezultati ispita im dođu na web stranicu, dobiju mail, a ocjena je upisana. Dodatnog hodočašća na fakultet nema. Ni na Agronomiji novoupisani studenti nemaju indekse, pa se i njima sve olakšalo.
Mi drugi, čak i kad nemamo usmeni ispit, moramo doći, stajati, čekati, čekati i… čekati. Dogodilo se nemali broj puta da je jedan profesor okupio studente svih svojih kolegija, pa nas je masa naguranih čekala i dva sata za jedan nepotreban znak u indeksu. Dokumentu koji ionako nikom ne treba jer se sve bilježi elektronički.
Visokim učilištima već dulje vrijeme s tehničke strane omogućuje se da prestanu koristiti klasične papirnate indekse.
– Srce, uz podršku i financiranje MZO-a, nudi visokim učilištima veći broj različitih usluga, koje mogu besplatno koristiti, poput ISVU-a, Merlina, ISSP-a, ISAK-a, AAI@EduHr-a itd. ISVU koristi 110 visokih učilišta u Republici Hrvatskoj, a među njima i svi fakulteti i akademije Sveučilišta u Zagrebu, te se za njih može reći da koriste online način upisivanja ocjena i potpisa, rekli su nam još u listopadu iz SRCA.
Međutim, umjesto da su studenti sada opušteniji (a uostalom i profesori jer ne moraju upisivati ocjene u tisuće indeksa), situacija se ustvari zakomplicirala. Ocjene su potrebne ne samo u indeksu, već i na Studomatu. Student zato mora paziti i hvatati profesora za rukav ako je jedno od ovoga prazno. To iritira i profesora i studenta koji ne može mirno odmarati nakon što sazna da je položio ispit.
Najgore od svega je što, ako ocjenu ne upišemo u indeks, profesor zaboravi upisati istu u Studomat. Tako je, recimo, prijatelj na Pravu zaboravio otići po potpis, pa mu isti nije bio zabilježen ni u Studomatu, te je morao hvatati profesora i ići mu na živce dok se nisu dogovorili za upis u indeks. Vrlo važno. Osim manjih neugodnosti, može doći i do težih komplikacija koje za rezultat imaju ozbiljne posljedice. Recimo, ako ocjena nije u indeksu, referada može raditi probleme i odbiti studenta upisati u višu godinu čak i ako su sve ocjene upisane u studomatu.
