Najmlađi rektor u Hrvatskoj na listi je najutjecajnijih znanstvenika svijeta: ‘Želim biti primjer drugima’
Nova akademska godina sa sobom je donijela i veliku promjenu na Sveučilištu u Dubrovniku – novog rektora. Dosadašnjeg Nikšu Buruma nakon dva mandata zamijenio je Nebojša Stojčić, koji je ranije bio prorektor i redoviti profesor. Stojčić se nedavno našao na listi dva posto najcitiranijih znanstvenika u svijetu i uz svog pulskog kolegu jedini je hrvatski rektor na toj prestižnoj listi. Za srednja.hr progovara o tom uspjehu, planovima u svom prvom mandatu, ali i stanju u akademskoj zajednici.
Rektor Sveučilišta u Dubrovniku, Nebojša Stojčić| foto: Sveučilište u Dubrovniku, press
Akademska zajednica nedavno je dobila novog rektora. Njegovo ime je Nebojša Stojčić, a tu dužnost obavlja na Sveučilištu u Dubrovniku. Iako je rođen 1982. i uvjerljivo je najmlađi među svojim kolegama rektorima, iza sebe ima karijeru na kojoj bi mu mnogi zavidjeli. Kako stoji Stojčićevoj biografiji, doktorirao je na Staffordshire University Business School u Ujedinjenom Kraljevstvu i to unutar deset posto najboljih.
Na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku, danas je to fakultet, zaposlio se 2006. godine. Do sada je sudjelovao na preko 20 međunarodnih i nacionalnih istraživačkih projekata. Dokaz njegove znanstvene produktivnosti i citiranosti je i podatak da je prema Current Contents Connect i Web of Science unutar jedan posto znanstvenika u području društvenih znanosti, polju ekonomija, u Republici Hrvatskoj u konkurenciji preko 1.600 znanstvenika. Nedavno su i istraživači sa Sveučilišta u Stanfordu objavili svoju listu dva posto najcitiranijih znanstvenika svijeta, a na njoj je i Stojčić.
Stojčić: ‘Kao rektor želim biti primjer drugima’
Uz pulskog rektora Marinka Škare jedini je naš rektor na toj listi. Čast mu je, kaže Stojčić za srednja.hr, biti u takvom uglednom društvu; ovo je rezultat njegovog posvećenog rada. Posebno područje njegova istraživačkog interesa su teme koje se odnose na industrijsku politiku, inovacije i konkurentnost. Fokus mu je u radovima razumijevanje kako ekonomski procesi utječu na produktivnost poduzeća i regija te proces tehnološkog sustizanja, što je ključno za razvoj konkurentnog i održivog gospodarstva.
– Posebno sam ponosan što je jedno od mojih istraživanja u ovom području dulje od desetljeća bilo najcitiranije hrvatsko ekonomsko istraživanje, a i danas je među pet naših najcitiranijih ekonomskih istraživanja svih vremena. Mislim da je ključno ostati u korak s najnovijim istraživanjima i stalno preispitivati postojeće teorije i modele. To mi je omogućilo da doprinesem međunarodnoj znanstvenoj zajednici, a time i zaslužim mjesto na listi. Također, smatram da je važan dio znanstvenog rada suradnja s kolegama iz različitih zemalja i institucija, što ne samo da obogaćuje moju perspektivu nego i doprinosi stvaranju relevantnijih i sveobuhvatnijih istraživanja. Naravno, to priznanje ne bih mogao postići bez podrške i suradnje s kolegama, kako u znanstvenom radu, tako i na Sveučilištu u Dubrovniku. Znanost je timski sport, iako sam na toj listi prepoznat kao pojedinac, taj uspjeh pripisujem i svom Sveučilištu koje me je svih ovih godina podržavalo, navodi nam rektor.
Ipak, svjestan je da neće biti lako paralelno se posvećivati znanosti i upravljanju Sveučilištem. Ipak, nema namjeru zanemariti taj dio svoje karijere.
– Znanost je moja strast, i smatram da je važno ostati povezan s istraživanjima, ne samo zbog osobnog interesa, već i zbog toga što kao rektor želim biti primjer drugima. Na Sveučilištu imam mali, ali vrlo funkcionalni tim koji me podržava u istraživačkim aktivnostima, i to će mi uvelike olakšati da nastavim raditi na projektima i surađivati s kolegama, čak i u ulozi rektora. Moj cilj je, uz kvalitetno upravljanje Sveučilištem, osigurati vrijeme za znanstveni rad jer vjerujem da je moguće, iako možda u manjem opsegu, održavati tu vezu sa znanstvenim istraživanjima. Ta povezanost mi pomaže ostati svježim u razmišljanju o izazovima s kojima se suočavamo, kako u obrazovanju, tako i u ekonomiji, kaže Stojčić.
Najmlađi je među rektorima
Vezano uz njegovu novu funkciju, Stojčića pitamo smatra li činjenicu da je najmlađi među rektorima svojom manom ili prednošću. Kroz smijeh kaže da možda je najmlađi, ali je i rano krenuo pa se ‘to nekako izbalansiralo’.
– Energija, entuzijazam i želja za inovacijama često su prirodni dio mladosti, a to mi pomaže da se lakše povežem sa studentima i njihovim potrebama. Ipak, svjestan sam koliko je važno iskustvo, posebno u visokom obrazovanju, i tu imam veliku sreću što radim u okruženju koje obiluje podrškom. Sretan sam i što među rektorima sveučilišta u Hrvatskoj vlada izuzetno visoka razina suradnje i podrške, i zaista vjerujem da se uvijek mogu obratiti kolegama za savjet ili razmjenu ideja. Uvijek sam nastojao učiti, slušati i prilagođavati se, jer u konačnici, nije stvar u godinama, nego u pristupu i spremnosti na stalno učenje i suočavanje s novim izazovima, navodi Stojčić.
Osim toga, ističe, značajno iskustvo stekao je tako što je bio uključen upravljačke aktivnosti na najvišoj razini Sveučilišta. Uz to što ima zvanje redovitog profesora, u mandatu prošlog rektora bio je prorektor za poslovanje sveučilišta i dvaput je bio pročelnik Odjela za ekonomiju. Uz to je i potpredsjednik Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.
– Aktivno sam sudjelovao u oblikovanju javnih politika u području visokog obrazovanja, pa smatram da i s te strane donosim određene prednosti. To iskustvo mi omogućuje da bolje razumijem širi kontekst unutar kojeg Sveučilište djeluje, kao i izazove i prilike s kojima se suočavamo na nacionalnoj i međunarodnoj razini, kaže Stojčić.
U planu je knjižnica, ali osiguravanje lakšeg pristupa studenata psihološkoj službi
Zanimali su nas i njegovi konkretni planovi po pitanju ulaganja u infrastrukturu i studentski standard. I sami smo se u redakcijskom posjetu Dubrovniku ove godine uvjerili da studenti imaju moderan studentski dom, no Stojčić ističe – to je samo preduvjet za nastavak razvoja. Među ključnim planovima za prvi mandat ističe se izgradnja knjižnice, barem rješavanje administrativnih pitanja – izrada njenog plana, dozvole i financiranje.
– Ono što nam stvarno nedostaje je središnji prostor koji bi okupljao studente – mjesto za razmjenu ideja i zajedničko učenje. Naše knjižnice su trenutno raštrkane po zgradama, i izgradnjom jednog centralnog objekta riješili bismo ovaj problem te oslobodili prostor u našim postojećim zgradama, što bi nam omogućilo da udovoljimo potrebama kroz iduće desetljeće, naveo je Stojčić.
Dodaje i da je studentski dom blizu kapaciteta pa se treba razmišljati o dugoročnom rješavanju studentskog smještaja. Kako su kod osnivanja sastavnice u Sveučilište unijele mnoge nekretnine, nekima od njih tek se treba odrediti buduća namjena. Rektor priznaje i da je prije COVID-a Dubrovnik gubio imidž studentskog grada jer je veliki fokus bio na turizmu, što se promijenilo kada je grad dobio studentski dom. Međutim, na tome treba nastaviti raditi. Pa je trenutnu ponudu za studente, koja primjerice, uključuje besplatan ulaz u kulturne ustanove, potrebno dodatno proširiti. Kao i u drugim gradovima, nakon pandemije je i u Dubrovniku porastao broj studenata kojima je potrebna pomoć pa je jedan od planova i dodatno ulagati u psihološku i savjetodavnu službu te omogućiti studentima lakši pristup tim resursima, kaže rektor. Stava je da je to ključan aspekt studentskog standarda – teško je očekivati da će studenti ostvariti svoj puni akademski potencijal ako nemaju emocionalnu i mentalnu podršku.
Rade na razvoju studijskog programa za predškolski odgoj
Kako smo pisali, studijski programi i interno osiguravanje kvalitete teme su koje su tijekom reakreditacije Sveučilišta u Dubrovniku dobile minimalnu ocjenu. Zbog toga im je Ministarstvo dalo tri godine da poprave svoj rad i uklone nedostatke. Rješavanje tih primjedbi je ključni preduvjet za pokretanje novih studija. Stojčić kaže da će to i biti primarni fokus Sveučilišta u narednom razdoblju. Navodi i da su svjesni potreba zajednice za određenim kadrovima koji se na Sveučilištu ne obrazuju, poput logopeda, farmaceuta, psihologa, učitelja i odgojitelja.
– Trenutno radimo na razvoju studijskog programa za predškolski odgoj, s obzirom na to da je to područje već sada deficitarno, a potreba za novim kadrovima će se još više povećati u narednim godinama zbog odlaska značajnog broja odgajatelja u mirovinu. Smatramo da je obrazovanje odgajatelja ključno za budućnost našeg kraja, i vjerujemo da ćemo u narednih nekoliko godina uspješno odgovoriti na ovaj izazov te osigurati stručni kadar potreban za predškolske ustanove na jugu Hrvatske. Iako je to trenutno naš prioritet, ostajemo otvoreni za daljnji razvoj studija u drugim deficitarnih područjima u suradnji s relevantnim dionicima, odgovara nam Stojčić.
Kao i mnoga druga naša sveučilišta i Sveučilište u Dubrovniku ima problema s popunjenošću upisnih kvota, što je također problem s koji je potrebno rješavati. Stojčić nam kaže da je vidljiv pad broja maturanata koji dolaze iz drugih gradova. Osim demografskog stanja u zemlji jedan od uzroka je i percepcija Dubrovnika kao skupog i izazovnog grada.
– To je problem na kojem aktivno radimo, jer želimo promijeniti tu percepciju i pokazati da Dubrovnik može biti pristupačan studentski grad s mnogim prednostima. Također, uveli smo brojne inovacije u nastavni proces na našim studijima. Primjerice, naši studenti imaju priliku koristiti napredne tehnologije u laboratorijima i centrima koji su jedinstveni u Hrvatskoj. Prvi smo uspostavili laboratorij neuromarketinga, imamo opremljen TV studio, a naši studenti mogu raditi u poslovno-istraživačkim centrima za podvodnu robotiku, digitalnu transformaciju, ekologiju, upravljanje podacima i istraživanje dezinformacija na znanstvenim i stručnim projektima koje sveučilište provodi. Na taj način želimo studentima pružiti iskustvo koje će ih osposobiti za tržište rada i učiniti ih konkurentnima u modernom svijetu, navodi Stojčić.
Vrijeme je za promjene u modelu financiranja sveučilišta
Stava je i i da je vrijeme za reviziju modela financiranja sveučilišta, jer upravo postojeći, koji se temelji na broju upisanih studenata, stvara famozni problem kvota, gdje je fokus na što većem broju upisa.
– Naglasak bi zapravo trebao biti na financijskoj održivosti koja nije nužno vezana uz broj studenata. Dodatno, ovakav pristup ne uzima u obzir specifičnosti pojedinih sredina i njihovih ekonomskih struktura. Primjerice, Dubrovnik, s obzirom na svoju gospodarsku strukturu i fokus na turizam, ima specifične izazove u razvoju visokog obrazovanja koje se oslanja pretežito na nastavnu djelatnost. U takvom okruženju teško je dugoročno održavati visoke kvote, što nas navodi na pitanje – treba li visoko obrazovanje biti vezano isključivo uz broj studenata, ili bi se trebala uzeti u obzir i istraživačka orijentacija sveučilišta? Smatram da bi uvođenje dodatnog modela financiranja, koji bi u većoj mjeri nego što je to slučaj sada prepoznao i valorizirao istraživačka postignuća sveučilišta, bio ključan za razvoj istraživački orijentiranih sveučilišta i za osiguranje njihove dugoročne održivosti, pogotovo ako želimo policentrični sustav visokog obrazovanja, smatra naš sugovornik.
Kada je riječ o popunjavanju mjesta stranim studentima, u Dubrovniku je završena akreditacija studija za izvođenje na engleskom jeziku. Na sveučilištu već imaju iskustva s tim jer ondje postoji doktorski studij poslovne ekonomije na engleskom koji je atraktivan stranim studentima, pa se rektor nada da će isto biti i s prijediplomskim i diplomskim studijima. Iako se trude promovirati sveučilište u inozemstvu, postoje određene poteškoće koje koče internacionalizaciju. Primjerice, problem dvojezičnosti studentskih servisa, nefleksibilni upisni rokovi ili izazovi s viznim režimom.
– Nevjerojatno je da, primjerice, naš središnji prijavni sustav još uvijek nije preveden na engleski, ili da se radne vize za strance lakše dobivaju nego vize za studente koji žele platiti i studirati na našim učilištima. Zadaća u narednom razdoblju bit će, zajedno s kolegama s drugih sveučilišta, zalagati se za rješavanje ovih sustavnih problema koji koče internacionalizaciju cijelog obrazovnog sustava, a samim time prijete i njegovoj dugoročnoj održivosti. Bez rješavanja tih prepreka, teško ćemo iskoristiti puni potencijal naših sveučilišta i omogućiti im da privuku veći broj stranih studenata, što je ključno za njihov daljnji razvoj, veli rektor.
Akademska zajednica nedovoljno spremna za promjene
Za kraj mu postavljamo isto pitanje kakvo smo postavili i drugim znanstvenicima koji se nalaze na spomenutoj Stanfordovoj listi najcitiranijih – kada bi izdvojio samo jedan problem koji akademska zajednica mora riješiti unutar sebe, koji bi to bio. Stojčić ključnim problemom ocjenjuje nedovoljnu spremnost na promjene i inovacije, zbog koje se brojni procesi odvijaju presporo.
– U svijetu koji se mijenja brzinom svjetlosti, posebno u području tehnologije, znanosti i obrazovanja, nužno je da i naša akademska zajednica bude agilnija i spremnija na prilagodbu. Naš sustav često je opterećen tradicionalnim pristupima i strukturama koje ponekad usporavaju napredak. Inovacije u nastavi, kurikulumima, istraživačkim metodama, pa čak i u samom vođenju sveučilišta, često nailaze na otpor. Postoji tendencija držanja ‘provjerenih’ načina rada, čak i kada je jasno da ti pristupi više ne odgovaraju modernim potrebama ni studenata ni društva. Zahtjevi tržišta rada se mijenjaju, studenti traže nove načine učenja, interdisciplinarnost postaje sve važnija, a globalna suradnja nikad nije bila jednostavnija. Sveučilišta moraju biti predvodnici tih promjena, a ne kaskati za njima. Nažalost, prečesto svjedočimo situacijama u kojima promjene, pa čak i one očito potrebne, prolaze kroz duge birokratske procese ili nailaze na otpor unutar same zajednice. Akademska zajednica treba hrabrost da se suoči s ovim izazovom i shvati da promjena ne znači odricanje od tradicije, već prilagođavanje kako bismo ostali relevantni i konkurentni. Razvoj znanosti i obrazovanja ne može čekati, a naš zadatak je stvoriti fleksibilniji, otvoreniji i brži sustav koji može odgovarati potrebama sutrašnjice, zaključuje jedan od najutjecajnijih znanstvenika u svijetu.
