[Najteži kolegiji u Hrvatskoj] Na Medicinskom fakultetu ipak je najteža patologija, a ne anatomija
Rubriku Najteži kolegij nastavljamo s Medicinskim fakultetom u Zagrebu, čiji su studenti kao najteži kolegij istaknuli patologiju. Dvije studentice i jedan student objasnili su nam zašto je kolegij težak, s kojim problemima su se susreli, te kako se najbolje pripremati za ispit. Osim toga, nositelj kolegija, prof. dr. sc. Sven Seiwerth odazvao se na naš upit, te nam, između ostalog, objasnio zašto kolegij mora biti težak i kako se pripremati za ispit.
Medicinski fakultet/ foto: Ivan Klindić / www.ivanklindic.info
Patologija se izvodi na 3. godini integriranog preddiplomkog i diplomskog studija medicine, a nosi 16 ECTS bodova. Studentima koji su nam ispričali više o kolegiju nazvat ćemo Ana, Ivana i Marko, kako bi mogli zadržati svoju anonimnost.
Patologija je jedan od najtežih, ali i temeljnih kolegija studija
Ana i Marko drugačije percipiraju kolegije, radi čega Marku patologija nije bila najteža, no oboje se slažu da je patologija iznimno zahtjevna.
– Patologija je jedan od najvećih predmeta na Medicinskom fakultetu, zasigurno najteži predmet na trećoj godini, a po nekima čak i na cijelom fakultetu. Osobno mi je do sad u obrazovanju možda teža bila jedino anatomija jer se ona sluša na prvoj godini i to je prvi susret s ogromnom količinom gradiva i novom terminologijom. No, patologija je vjerojatno veća opsegom gradiva i novom terminologijom, istaknuo je Marko.
Ana se nadovezala i pojasnila predmete s velikim brojem ECTS bodova.
– Tijekom studija, svaka godina ima ispit od “masu” ECTS bodova i o njemu se najviše priča. Na prvoj je to anatomija, na drugoj fiziologija, pa je tu treća s tri velika, patologijom, farmakologijom i patofiziologijom. Na četvrtoj interna, na petoj kirurgija, pedijatrija i ginekologija, a šesta je rezervirana za malo guštanja, rekla nam je Ana.
Na sličan način nam je i profesor prof. dr. sc. Sven Seiwerth objasnio ovaj kolegij, ističući važnost patologije za cjelokupno obrazovanje na studiju medicine.
– Patologija (znanost o bolestima bi bio doslovan prijevod) je jedan od stožernih predmeta na našem fakultetu (na prvoj godini je to anatomija, na drugoj fiziologija, na četvrtoj interna, na petoj kirurgija i na šestoj obiteljska medicina). To su po samoj logici stvari najveći predmeti na određenoj godini i središnji u savladavanju medicinskog znanja, a dijelom i vještina. Patologija je (zajedno s patofiziologijom, mikrobiologijom i farmakologijom) temeljna klinička disciplina i predstavlja temelj na kojem će studenti graditi svoje kliničko znanje, te u biti određuje njihovu sposobnost savladavanja kliničkih predmeta. Ta četiri predmeta se nalaze na trećoj godini i zbog toga je to i najteža godina našeg studija, objasnio je Seiwerth.
Seiwerth je dalje objasnio kako patologija mora biti težak kolegij jer se upravo pomoću nje postavljaju dobri temelji za bavljenje medicinom.
– Ako usporedimo studij s građevinom, onda ćete u temelje morati uliti najviše betona i armature, ako želite da vam kuća solidno stoji. Opseg kolegija je zadan gore navedenim činjenicama i teško se može reducirati bez ozbiljnih posljedica po cijelu građevinu. Uz opseg gradiva veliki izazov predstavlja i činjenica da se studenti po prvi puta susreću s nečim što moraju usvojiti jer će se cijeli život baviti time i to će im biti sredstvo sporazumijevanja s kolegama, a to je medicinski jezik – sažet u pojmu dijagnoza, rekao je, nadovezujući se na prethodne informacije koje nam je dao.
Zbog složenosti gradiva potrebno je učiti u kontinuitetu
– Patologija je kolegij koji traje kroz cijelu akademsku godinu. Nastava je koncipirana kroz predavanja, seminare te vježbe mikroskopiranja, ali i obdukcijske vježbe. Gradivo je zaista teško, prvenstveno zbog opsežnosti. Od početnog dijela, gdje su objašnjenja osnovnih patoloških mehanizama, do pregleda svih bolesti po organskim sustavima, uz mučne opise mikroskopskih slika svakog patološkog procesa. Osobno su mi te podjele ostale u najgorem sjećanju. Stvarno treba iznova iščitavati i pokušati nekako upamtiti što više činjenica, objasnila je Ana, dajući uvid u način na koji je kolegij koncipiran.
Ivana je istaknula kako je jako važno kolegij kontinuirano učiti jer je tada lakše usvojiti gradivo, te ono tada nije toliko teško.
– Patologija nije toliko strašna ako se radi kontinuirano uz nastavu. Najveća zamka patologije je ako se ne uči od početka i ako se ne prati na vježbama kada se opisuju preparati, kazala je Ivana.
Iako je kolegij složen i zahtjevan, Marko ističe kako je iznimno važno dobro poznavati gradivo. Iz razloga što se stjecanjem znanja iz patologije postavljaju dobri temelji za buduće kolegije.
– Budući da je broj izloženih bolesti u udžbeniku patologije ogroman, to samo po sebi predmet čini vrlo teškim. No, svakom je studentu jasno da bi, barem u teoriji, patologija i patofiziologija trebali biti temelji za ostatak studija i medicinske prakse. Naime, naučena znanja o bolesti iz kolegija Patologija se dalje konsolidiraju i nadopunjuju na kolegijima viših godina kad se stavljaju u klinički kontekst i postanu lakše razumljive i pamtljive jer student može bolje shvatiti njihov značaj. Moglo bi se možda reći da je ovaj kolegij pregled većine bolesti s kojima će se student susretati u iduće tri godine studija, objasnio je.
Studenti smatraju da je glavni udžbenik pretežak
– Knjiga nije toliko loša, ali dosta stvari nije objašnjeno kako treba, pogotovo jer mi po prvi puta čujemo za sve te bolesti i nismo još bili po bolnicama pa ništa od toga nismo ni vidjeli, rekla nam je Ivana.
Osim toga, informacije potrebne za ispit moguće je pronaći i drugdje, primjerice iz starih pismenih. No, oni nisu dovoljni za polaganje kolegija, nego služe kao priprema za tip zadataka s kojima će se studenti susresti.
– Uči se iz knjige koja ima cca 900 stranica, uz priručnik koji je pisan u natuknicama i sadrži pitanja za vježbu. Grupa studenta je izdala patološke atlase koji zaista pomažu prilikom spremanja praktičnog dijela ispita, te je svakako baza pitanja s proteklih pismenih, u nadi kako će se koje pitanje ponoviti, ali nažalost vise kao neka vježba ili ponavljanje, objasnila je Ana.
Marko ističe kako nikada nije bio preveliki obožavatelj patologija.
– Osobno, nisam previše volio ovaj kolegij. Bio mi je jako težak i prilično dosadan jer, nakon što sam naučio potrebno o pojedinoj bolesti, nisam imao osjećaj da tu bolest razumijem jer je naglasak na patofiziologiji i kliničkoj slici bio puno manji u odnosu na to „kako što izgleda pod mikroskopom“, rekao je Marko, ističući dalje kako mu je udžbenik izazvao puno frustracije.
O literaturi se kratko očitovao i njihov profesor, ističući kvalitetu udžbenika koji se koristi kao primarna literatura.
– Literatura (knjiga) je relativno sažeto napisana, a djelo je domaćih autora (5. izdanje već) pod vodstvom jednog od najeminentnijih svjetskih autora udžbenika iz patologije, prof. Ivana Damjanova (koji je kao naš docent otišao u SAD i tamo napravio svjetsku karijeru). Uz knjigu postoji i druga, dijelom papirnata, dijelom elektronička pomoćna literature, uključujući i online atlas za vježbe, nadovezao se Seiwerth.
Osim toga, priznao je i kako postojeći sustav nije savršen, no profesori se trude oko poboljšanja kvalitete.
– Naravno da nema savršenog sustava, ali trudimo se, što i studenti shvaćaju te je patologija u izlaznim anketama na kraju studija vrlo visoko ocijenjena, a naš udžbenik označen kao jedan od trajno najkorisnijih tijekom studija, zaključio je.
Zasebno se polažu praktični i teorijski dio ispita
Studenti su nam objasnili da se teorijski i praktični dio ispituju zasebno, no ponekad nastane problem kad profesori odluče postupiti drugačije.
– Dio ispita je i prepoznavanje na mikroskopu koje je jako teško, pogotovo jer ovisi o ispitivaču hoće li se zadovoljiti samo s prepoznavanjem preparata ili će od studenta tražiti i da mu pokaže neke strukture koje student nije nikada uspio pronaći na mikroskopu (slike preparata u literaturi su uglavnom dobre, ali mnogi su stvarni preparati s kojima radimo loše kvalitete). Također, neki ispitivači na praktičnom dijelu ispita pitaju i teoriju, što nije korektno, požalila se Ivana.
Međutim, profesor je objasnio kako je ova praksa ponekad nužna.
– Ispit se sastoji od dva pismena segmenta, dva praktična (mikroskopiranje) segmenta koji prate pismene dijelove te integrativnog usmenog ispita. Svaki dio se ocjenjuje zasebno i konačna ocjena se formira od ponderiranog prosjeka ocjena. Praktični i teoretski dio se ispituju zasebno, ali nastavnici tijekom praktičnog dijela provjeravaju jesu li studenti kadri smjestiti njegove elemente u kontekst ili su samo mehanički naučili prepoznati određene morfologije, što nije cilj. Većini studenata to ne predstavlja problem, kazao nam je Seiwerth.
Najčešće su trojke, a studenti često padaju godinu radi patologije
Što se tiče ocjena, Ana nam je otkrila da su pretežno trojke, te da studenti često padaju kolegij.
– Najviše je trojka i to je predmet koji najveći broj studenata košta treću godinu, rekla je.
– Bez obzira na težinu ispita, ozbiljnost pristupa istome od strane studenata (a naši studenti su probrani po kriterijima ozbiljnog shvaćanja svojih zadataka tijekom školovanja) garantira uspjeh te je do ovog trenutka (još dva roka do kraja) preko 85% generacije položilo patologiju, izjavio je profesor.
Osim toga, Marko je s nama podijelio podatak o uspješnosti svoje generacije na ovom kolegiju.
foto: Studomat, screenshot
Studenti su udijelili savjete za čim lakše svladavanje kolegija
– Samo učiti i učiti. Ja sam to učila i samostalno i u društvu s kolegicama i kolegama ponavljala i nema bas nekog lakšeg načina. Do treće godine većina pronađe svoj način učenja bilo kroz ispisivanje, učenje na glas, mentalne mape, kartice, a ja sam to sve kombinirala, rekla je Ana.
Markov savjet također zvuči korisno za sve buduće studente Medicine.
– Kad bih morao dati nekakav savjet za polaganje patologije poručio bih mlađim kolegama da počnu učiti odmah, da patologiju rade kontinuirano te da se ne ustručavaju koristiti strane multimedijske materijale za dopunu naučenog koji slikovitije prikazuju gradivo kao što su npr. Sketchy, Pathoma ili Kaplan, dodao je Marko.
