Nakon Borasa, Sveučilište mnogi doživljavaju kao ‘državu u državi’: Vrijeme je da se to konačno promijeni
Hrvatski studiji, Filozofski fakultet, obračunski koeficijenti, upravni nadzor. Nisu to samo pojmovi iz neke abecede za brucoše, već slučajevi koji se vežu za kontroverzno upravljanje zagrebačkim sveučilištem od strane rektora na odlasku Damira Borasa. Njegov nasljednik Stjepan Lakušić može nastaviti istim putem ili okrenuti novu stranicu, duhove ostaviti u prošlosti i utabati novi put kojim će krenuti oporavak našeg najvećeg i vodećeg javnog sveučilišta.
Foto: srednja.hr | Unsplash
Nakon dugih 8 godina i dva mandata rektora Damira Borasa, koji će u javnosti posebno ostati zapamćen po gomili skandala o kojima su mediji pisali, na čelo našeg vodećeg i najvećeg, zagrebačkog sveučilišta dolazi Stjepan Lakušić. Njegov mu je prethodnik u nasljeđe ostavio, istini za volju, dosta problema, koji se uglavnom tiču odnosa – prema studentima, novinarima, državi i javnom novcu.
Kako će se novi rektor postaviti u prvih nekoliko mjeseci prema onome što je radio njegov prethodnik, glede ove četiri krucijalne točke, uvelike će odrediti putanju kojom se naše vodeće javno sveučilište nastavlja kretati u njegovu mandatu. Marljivi sektorski novinari kakvi jesmo, rektoru Lakušiću pripremili smo serijal tekstova koji bi mu mogao biti od ruke kada sjedne u tu užarenu rektorsku fotelju. Ovaj serijal završavamo pričom o tome kako su mnogi zagrebačko sveučilište zadnjih godina doživljavali kao – državu u državi.
Filozofski fakultet
Filozofski fakultet, s kojeg su Boras i njegov moćni suradnik Ante Čović i došli u rektorat, tom je dvojcu u posljednja dva mandata bio i ostao rak rana. Još od 2016. i pokušaja potpisivanja za Filozofski poprilično nepovoljnih ugovora s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, raspuštanja studentskog zbora pa sve do sukoba s upravom tog fakulteta u mandatu dekanice Vesne Vlahović Štetić. Tu je dekanicu, među ostalim i zbog izjave koju je dala za portal srednja.hr, tužio prorektor Čović. U jednom postupku, onom za mobbing, Čović je dobio presudu prema kojoj ga je FFZG, u mandatu spomenute dekanice, mobbingirao. I ta je presuda, kako je otkrio upravo portal srednja.hr, dosta kontroverzna zbog povezanosti supruga sutkinje i stranke u čiju je korist dosuđeno – prorektora Čovića.
Zbog toga je prije dvije godine naprasno suspendirana Borasovim dekretom pa uz pomoć senatora i smijenjena. Instalirali su potom za privremenog dekana Miljenka Šimpragu, nekadašnjeg profesora na Veterini, poznatog stručnjaka za janjeće paštete. U nekoliko navrata senatori su, na prijedlog Borasa, iste kandidate za dekana Filozofskog odbijali pa prihvaćali, da bi na kraju, kada se umiješalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Sveučilišni savjet, a medijski pritisak postao prejak, Boras pristao predložiti Miljenka Jurkovića, svog nekadašnjeg suradnika i profesora s Filozofskog za privremenog dekana tog fakulteta. On je konačno sproveo redovne izbore za dekana, a tek iz drugog pokušaja za čelnika je izabran Domagoj Tončinić. Situacija se, shodno tome, smirila.
Hrvatski studiji
Priča s Hrvatskim studijima započinje još sredinom 1990-ih kada je Antu Čovića i bivšeg ministra znanosti Pavu Barišića, javnosti poznatog po ‘aferi plagijat’, iz vodstva Hrvatskih studija otjerao tadašnji rektor Marijan Šunjić. Kako nam je rekao u opsežnom intervjuu, učinio je to jer su na sebi specifičan način ‘pokušali privatizirati’ tu instituciju, a je se, zbog načina upravljanja, mogla isključiti ni mogućnost financijskih malverzacija.
Čović, u tandemu s rektorom Borasom, tijekom 2016. ponovno na mala vrata ulazi u upravljačku strukturu Hrvatskih studija, kao čelnik posebnog sveučilišnog odbora koji je bio zadužen za profilnu, znanstvenu i pravnu transformaciju te institucije. Umjesto da postane fakultet, Hrvatski studiji degradirani su na status sveučilišnog odjela, što je po mišljenju nekih pravnih stručnjaka bila, za instituciju tog tipa i opsega studijskih programa, nezakonita forma. Iako se broj zaposlenika poduplao u narednim godinama, mnogo je stalnih profesora otišlo, nekima samo nikada nisu produljeni ugovori.
U međuvremenu je tamo uveden i kontroverzan studij demografije i hrvatskog iseljeništva, a koncem 2019., nakon silnih, pretežito kadrovskih promjena, ta je institucija i službeno postala Fakultet hrvatskih studija. Ni tada se situacija nije smirila budući da je u nekom trenutku došlo do sukoba dekana Barišića i njegovog dugogodišnjeg suradnika Čovića. Bilo kako bilo, Fakultet hrvatskih studija nakon mišljenja inspekcije i skidanja Čovića s plaće iz državnog proračuna, nastavio iz svojih sredstava plaćati, po koeficijentu dosta skupog profesora nekolicine etičkih predmeta.
Upravni nadzor
Upravnih je nadzora bilo nekoliko; preciznije, trebalo ih je biti. Pokrenulo ih je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, što zbog transformacije Hrvatskih studija, što zbog kadrovske politike sumnjivih zapošljavanja na tom faksu. Upravni nadzori nikad nisu privedeni kraju. U nekom se trenutku Boras čak Ustavnom sudu službeno obratio tvrdeći da je institut upravnog nadzora neustavan jer krši ustavnu odredbu zagarantirane sveučilišne autonomije. Ustavni sud takve je argumente odbacio i zaključio da se upravni nadzor mora moći provesti te da nije u sukobu s autonomijom sveučilišta.
Unatoč tomu, upravni nadzori nikad nisu privedeni kraju. Nikad nismo doznali treba li Borasova uprava u rektoratu snositi neke sankcije jer, kako je tvrdila bivša ministrica Divjak, s njegove strane nije bilo suradnje, a Ministarstvo navodno nije imalo načina usprkos njegovoj nesuradljivosti sprovesti izvide i sankcionirati odgovorne osobe u rektoratu za možebitne protuzakonite ili protustatutarne odluke.
Afera ljetovalište
Sveučilište u Zagrebu u svojem posjedu ima i jednu zgradu u Dubrovniku, gdje se smjestio Centar za napredne akademska istraživanja (CAAS), ali i dormitorij u kojem se sobe iznajmljuju, među ostalim, i sudionicima konferencija koje se tamo organiziraju. Uz zagrebačko sveučilište, tamo se nalazi i sjedište udruge Interuniverzitetskog centra (IUC). Kako je u rujnu 2019. ekskluzivno pisao Telegram, jedan od apartmana u dormitoriju, po iskazu nekoliko svjedoka, sređen je za Borasa i njegove suradnike, a okolni su ga susjedi, po pisanju istraživačke novinarke Dore Kršul, znali viđati u ljetnim mjesecima kako u ležernoj odjeći šeta sa suprugom. Zbog tog ju je otkrića zagrebački rektor na odlasku Boras osobno i tužio, a sudski je proces još uvijek u tijeku.
Senat bez rasprave
Sjednica zagrebačkog Senata, tijela koje upravlja tim sveučilištem, a sastoji se od 70 članova, kroz većinu pandemije održavao se dopisno. Na već određeni dnevni red, jednog utorka u mjesecu senatori su glasali od 12 do 18 sati. Ako su imali nekakve komentare, prijedloge ili kritike, mogli su ih poslati na posebnu mail adresu te računati da će biti uvršteni u zapisnik online sjednice. Prilike ra raspravu, sukob različitih mišljenja koji bi možebitno doveo do promjene ili pomicanja koje točke s dnevnog reda, uglavnom nije bilo. Na takvim su se krnjim sjednicama donosile i važne odluke poput smjene uprave Filozofskog fakulteta i odbijanje kandidata za dekanske izbore. Neki su članovi Senata zbog toga podnijeli ostavke.
Doživotni profesori
Prorektor Čović ovo ljeto puni 73 godine, no to ga nije spriječilo da zadrži niz važnih funkcija na sveučilištu, uz pripadajući koeficijent i jednu od najviših plaća na zagrebačkom sveučilištu, ako ne i u čitavom sustavu visokog školstva u Hrvatskoj. Ugovor mu je produljivan triput. Prvi put jednokratno na pet godina, dok je još bio profesor na Filozofskom fakultetu, a drugi i treći put na po dvije godine, oba puta na Hrvatskim studijima.
Državna je inspekcija po prijavi ministra Radovana Fuchsa zaključila da je Čovićevo zaposlenje protuzakonito pa je skinut s plaće iz državnog proračuna. No, nastavio je raditi na Fakultetu hrvatskih studija koji se isprsio za Čovića, jednog od svojih osnivača, te mu iz vlastitih sredstava nastavio isplaćivati plaću. U sličnom je prekršaju, po mišljenju inspekcije, bilo još nekoliko domaćih sveučilišnih profesora, no zaštitno lice ove skupine uvjerljivo ostaje prorektor i, po mnogima, prvi čovjek zagrebačkog sveučilišta Ante Čović.
Duhovi prošlosti ili budućnosti?
Istini za volju, mogli bismo još nabrajati. No, nije potrebno. Borasova dva mandata, što se jednostavno da zaključiti iz navedenog, obilježili su sukobi s državom i Ministarstvom znanosti i obrazovanja, ponekad i s državnim inspektoratom. Na bilo koji spomen nadzora ili državne revizije, Boras i njegovi suradnici grčevito su se branili pozivajući se na sveučilišnu autonomiju. S vremenom je taj pojam toliko izrelativiziran da danas autonomija može značiti sve, pa čak i da granično protivno internim aktima te zakonskim odredbama neke odluke na zagrebačkom sveučilištu – jednostavno prolaze.
Od sukoba s pojedinačnim fakultetima, među kojima su najistaknutiji tragični slučajevi Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija, preko ljetovanja u sveučilišnim zgradama pa do ignoriranja državnog aparata u njegovu nastojanju da iskontrolira instituciju koju financira javnim novcem i koja godinama, na ne baš pozitivan način, puni medijske stupce i naslovnice novina. Sve je to obilježilo Borasov mandat pa brojne poznavatelje akademskih neprilika u Hrvatskoj nagnalo da zaključi kako je zagrebačko sveučilište, barem ponekad, bilo država u državi.
To, dakako, mogu ostati tek duhovi prošlosti. Nekog bivšeg režima koji je mario za sebe i nerijetko upadao u sukobe s onima s kojima bi trebao svakodnevno surađivati. Sve je na novom rektoru. Stjepan Lakušić može nastaviti politiku upravljanja koju je dobio u nasljeđe i, vjerujemo, još neko vrijeme problemi na zagrebačkom sveučilištu neće biti ni blizu rješenja. Isto tako, može promijeniti smjer, otvoriti se prema državi i javnosti, surađivati, provesti revizije i nadzore nad poslovanjem svojih prethodnika i jednostavno početi ispočetka.
Više tekstova na ovu temu:
Novi rektor Lakušić bit će pod povećalom oko trošenja javnog novca na Sveučilištu
Hoće li novi rektor nastaviti sumanuto tužiti novinare i trošiti pola milijuna kuna na odvjetnike?
Zagreb nakon 8 godina dobiva novog rektora Lakušića: Hoće li i on tužiti studente kad se pobune?
