Nakon diplomskog u Osijeku, Adrian je upisao doktorat u Njemačkoj: ‘Ovdje ću moći lakše naći posao’
Završio je jezičnu gimnaziju pa onda prijediplomski i diplomski studij biologije u Osijeku. Adrian je potom otišao na Erasmus praksu u njemački Aachen, grad kod belgijske i nizozemske granice, a nakon pozamašnog broja poslanih životopisa uspio je dobiti doktorat. Sada se bavi istraživanjima koja bi trebala pripomoći u liječenju upalnih bolesti jetre i karcinoma. Adrian ima važnu poruku za vladajuće, kaže treba više ulagati u znanost, istraživanja i projekte na sveučilištima kako bi uspješni mladi Hrvati dobili svoju priliku. Saborskim zastupnicima kojima smeta uvođenje rodnih studija poručuje – više bi trebali brinuti o pronalasku radnih mjesta diplomantima.
Adrian Kuzmanović | foto: privatna arhiva
Nakon jezičnog smjera u II. gimnaziji Osijek Adrian Kuzmanović upisao je i završio prijediplomski pa diplomski studij na Odjelu za biologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. No, onda je prevagnula želja, kako kaže Adrian, za odlaskom ‘u bijeli svijet’.
– Trenutno sam doktorand u Sveučilišnoj klinici RWTH Aachen u Njemačkoj pod vodstvom priv. doc. Matthiasa Bartnecka. Ideja o kratkom odlasku u inozemstvu bila je prisutna tijekom cijelog studija. Srećom, najpristupačniji i najlakši način odlaska u inozemstvo bio je putem Erasmus programa mobilnosti. Tim putem sam zapravo i prvi put posjetio Njemačku te u konačnici dobio priliku zaposliti se kao doktorand. Prvotni odlazak na Erasmus stručnu praksu u Aachen bio je rezultat želje za stjecanjem znanja i iskustva koje ne bi mogao steći u Hrvatskoj. Sama Erasmus praksa trajala je devet mjeseci, nakon koje sam tražio natječaje za plaćena istraživačka doktorska mjesta. Nakon dva mjeseca i prevelik broj poslanih životopisa, uspio sam dobiti doktorsku poziciju. Sam doktorski rad započeo je u kolovozu 2022., a u konačnici bi mogao trajati od tri do pet godina, započinje Adrian za srednja.hr.
‘Svi doktorandi žele objaviti što više radova i pritisak uvijek postoji’
Na doktorskom studiju Adrian se bavi istraživanjima za doktorski rad, a radi na još nekoliko manjih projekata, opisuje. Fokus su mu nanočestice kojima bi se mogle dostaviti nukleinske kiseline, poput RNK, koje bi pripomogle u liječenju različitih upalnih bolesti jetre i karcinoma.
– Osim toga, trenutno se bavim i uspostavom eksplant modela raka dojke i debelog crijeva, kako bi se smanjio broj životinja korištenih u istraživanju tih rakova, a koji bi i služili kao dodatan model prije istraživanja terapija na pacijentima. Svaki radni dan izgleda drugačije. Radno vrijeme nije fiksno i može trajati od tek nekoliko sati, do petnaestosatnih radnih dana. Sve ovisi o tome nalazimo se u pripremama za objavljivanje rada ili tek uvodimo nove projekte ili studente u naš labos. U tom pogledu, mislim da nema velikih razlika u usporedbi s Hrvatskom. Svi doktorandi žele objaviti što više radova i pritisak uvijek postoji, priznaje Adrian.
Glavnu razliku u odnosu na Hrvatsku vidi u tome što projekti i studenti u Njemačkoj uživaju dobru financijsku potporu od vladinih i lokalnih tijela, udruga te privatnih kompanija. Doktorandi, ističe, moraju biti plaćeni i često imaju slobodu pregovaranja i izbora tijekom prijavljivanja, poput uobičajenog razgovora za posao.
– Dobivanje radnog mjesta ovdje više je pregovaranje, nego moljenje za poslom i studenti stoga imaju veliku potporu i prava. S druge strane, u Njemačkoj normalno studenti rade na velikom broju projekata istovremeno, što dovodi do nevjerojatno puno stresa i nužnosti za radom i van laboratorija, kako bi ostali u tijeku sa svima drugima. Nažalost, u Hrvatskoj, izvori za financiranje projekata i studenata puno su oskudniji, te su mjesta za doktorande vrlo rijetka, poglavito u prirodnim znanostima, gdje se očekuje, ukoliko studenti žele ostati u znanosti, da imaju doktorat. S druge strane, smatram da u Hrvatskoj imaju dobre šanse bliže raditi s profesorima ili starijim kolegama i steći iskustva ukoliko zatraže. U Njemačkoj sam doživio da su profesori češće nedostupni i distancirani od rada sa studentima. No, u Hrvatskoj i sâm sam imao priliku raditi u laboratorijima na vlastitu inicijativu. Sve to je uvelike pripomoglo daljnjem zapošljavanju i to je prilika koju studenti u većim sveučilištima nemaju, napominje Adrian.
‘Hrvatski studenti, razumno s obzirom na situaciju, najviše žele riješiti ispite u rokovima, te, ako mogu, raditi sa strane kako bi plaćali stanove’
Pitamo ga i o razlici u samim studentima. Kaže da su studenti u Njemačkoj pod pritiskom za pisanje radova, obavljanja praksi i rada u laboratorijima, dok je u Hrvatskoj veći pritisak na ispite i završavanje u roku.
– Na mom trenutnom sveučilištu ne moraju plaćati prenošenje ECTS bodova u idući semestar, naravno postoje druge stvari, te puno više studenata pokušava steći iskustva koja mogu staviti na životopis. Također u Njemačkoj vrlo često pojedini laboratoriji mogu platiti studente za manje poslove u laboratorijima. Hrvatski studenti, razumno s obzirom na situaciju, najviše žele riješiti ispite u rokovima, te, ako mogu, raditi sa strane kako bi plaćali stanove da mogu za vrijeme rokova biti u gradu u kojem studiraju. Ja otkako sam došao u Njemačku, dijelim stanove s cimerima. Dostupnost ovisi od grada do grada. Na stan se može čekati dosta dugo vremena, a mjesto u studentskom domu još više. Pronalazak stana ovdje je kao traženje posla, što uključuje i zamolbu i intervju. Cijene su visoke, od 350 – 700 eura za stan s više ljudi, te 800 eura i više za samostalan život. Sve ovisi o četvrti i stanju stana, pojašnjava Adrian.
Adrian Kuzmanović | foto: privatna arhiva
Slobodno vrijeme Adrian provodi u prirodi, bavi se sportom, opušta se uz društvo, glazbu i filmove. Dodaje da svi ponekad iskuse kako stres može utjecati na rad, posebice u znanosti gdje je, ističe, potrebna volja i dobro raspoloženje za smišljanje ideja. Sretan je što se nalazi upravo u Aachenu jer tamošnje sveučilište ima velik udio stranih studenata iz cijelog svijeta. Aachen je, inače, grad s oko 250.000 stanovnika na granici Njemačke, Belgije i Nizozemske.
– Društvo je veoma šaroliko i inkluzivno. Zapadna strana Njemačke općenito je dosta tolerantna prema drugim nacionalnostima, rasama i orijentacijama, te je Aachen jedan od dobrih primjera takvih gradova. Također, blizina Kölna i Düsseldorfa, te granica s Nizozemskom i Belgijom definitivno pružaju ogroman broj mogućnosti. Tako da se vrlo brzo mogu naći nova poznanstva – iako moram priznati da su stranci većinom pristupačniji nego domaći. Što se tiče jezičnih barijera, sa strancima one ne postoje, dok s Nijemcima imam sreću što sam bio u ‘jezičnoj’ gimnaziji u Osijeku, naglašava Adrian.
‘Posao me uzdržava i smatram da ću nakon završetka doktorata ovdje moći lakše naći posao nego u Hrvatskoj u svojoj struci’
Iz Hrvatske mu nedostaju prijatelji i obitelj, a svaki odlazak kući veseli ga. Teško mu je odgovoriti na pitanje planira li se vratiti u Hrvatsku jer na početku Erasmus razmjene nije planirao otići ovoliko dugo.
– Ipak, ovdje gdje se trenutno nalazim, osjećam se ugodno te mi društveni život ovdje odgovara. Posao me uzdržava i smatram da ću nakon završetka doktorata ovdje moći lakše naći posao nego u Hrvatskoj u svojoj struci. Pitanje još preostaje hoću li se zadržati u akademiji ili otići u industriju – no za to još imam vremena, navodi Adrian.
U konačnici, Adrian smatra da Hrvatska sa svojim studentima ima potencijal koji treba iskoristiti. Priznaje da i sam vidi koliko hrvatskih studenata ima u inozemstvu te glavna tema razgovora uvijek bude kako bi u Hrvatskoj bilo teže pronaći posao.
– U prirodnim znanostima, smatram da profesori imaju dužnost ukazati studentima kako ocjene nemaju puno svrhe na fakultetima osim za dobivanje stipendija. Ako studenti žele raditi u znanosti i struci, stjecanjem diplome moraju biti u mogućnosti kroz literaturu osmisliti projekt, dizajnirati eksperimente te izvesti zaključke i iz toga osmisliti daljnje mogućnosti. Nažalost na našim sveučilištima, vrlo često, nedostatak projekata ne dopušta profesorima uzimanje velikog broja studenata. Iz tog razloga potrebna je veća potpora od naše Vlade i edukacija budućih profesora, docenata i asistenata o stjecanju financija iz što većeg broja izvora, veli Adrian.
‘Smatram da bi veća zabrinutost saborskih zastupnika trebala biti pronalazak radnih mjesta diplomantima studija u Hrvatskoj’
I dok se u Hrvatskoj u javnom prostoru o ulaganju u znanost minimalno progovara, velike rasprave izazvalo je uvođenje rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Posebice je to zasmetalo političarima desnog spektra. Adrian nam kaže da mu je teško komentirati je li studij prikladan hrvatskom tržištu i kolike će prilike imati studenti koji završe smjer. Dužnost Filozofskog je, smatra, objasniti zašto je studij potreban i što će kandidati dobiti studiranjem.
– No, komentari i strahovi saborskih zastupnika da će im djeca indoktrinacijom početi uzimati hormone nakon odslušanih predavanja, jedan je od razloga čemu je potrebno imati ljude koji mogu efikasno objasniti pojam rodnog identiteta, mitove i predrasude. Smatram da bi veća zabrinutost saborskih zastupnika trebala biti pronalazak radnih mjesta diplomantima u Hrvatskoj, zaključuje Adrian.
