Nakon tri mjeseca borbe, Boras nam konačno odgovorio na upite: No, i dalje nam ne daje ključne informacije
Nakon tri mjeseca doslovne borbe s vjetrenjačama, pet zahtjeva za pristup informacijama, pet požurnica i pet rješenja Vladinog povjerenika za informiranje – od zagrebačkog sveučilišta konačno smo dobili odgovore. No, i dalje nedostaju neke ključne informacije koje nam Sveučilište, eksplicitno, odbija dati.
Foto: srednja.hr
Posljednjih nekoliko mjeseci portal srednja.hr od zagrebačkog sveučilišta pokušava dobiti odgovor na pet jednostavnih upita. Nakon nekoliko zahtjeva, požurnica i žalbe povjereniku, konačno su nam dostavili odgovore.
Dobii smo neke odgovore
Na četiri od pet zahtjeva za pristup informacijama, koje smo prvi puta Sveučilištu uputili još u rujnu, dobili smo potpune odgovore. U jednom od njih zanimalo nas je dobiva li Jakov Sedlar, rektorov posebni savjetnik za kulturu, koji često sklapa suradnje s rektoratom u vezi izrade filmića, ikakvu naknadu za savjetničku poziciju. Nakon tri mjeseca, dobili smo odgovor da naknade nema. Osim toga, saznali smo da je i ove godine imao dvije suradnje s rektoratom, vezane za izradu i snimanje filma “Potres u Zagrebu”. Za te dvije suradnje Oluja filmu, tvrtki savjetnika Sedlara, isplaćeno je 11.875 kuna s PDV-om i 12.250 kuna s PDV-om.
Zagrebačko sveučilište otkrilo nam je i da nikada nije izradilo enciklopediju koja je bila planirana u prošloj godini, kao i da su za monografiju povodom 350. obljetnice potrošili ukupno 237.500,00 kuna s PDV-om. Konteksta radi, planom nabave od prošle godine za izradu je te monografije predviđeno bilo 600.000 kuna bez PDV-a. To znači da je rektorat na monografiju naposljetku utrošio trostruko manje novca nego li je to prvotno bilo planirano.
Dodatno, dobili smo i odgovor na što se odnose neke čudne stavke u javnoj nabavi. Preciznije, zanimala nas je točka iz javne nabave zagrebačkog sveučilišta u kojoj su tvrtki Opis film plaćali za usluge snimanja na “različitim događanjima”. Sveučilište nam je objasnilo koja su to različita događanja, odnosno rekli su nam da se radi o uslugama snimanja predavanja predsjednika Grčke, Dana sveučilišne knjige, četiriju promocija doktora znanosti, izrade filma “Počasni doktorati Sveučilišta u Zagrebu”, realizaciji video projekcija i filmova za svečanu akademiju Sveučilišta, snimanja svečanosti u Auli rektorata vezano za sportaše, snimanja dodjele počasnog doktorata u Auli te snimanja dodjele diploma na HVU. Sveučilište nam je još potvrdilo i da one čudne videe, koji nalikuju na powerpoint prezentacije, o svakoj sastavnici izrađuju zaposlenici Sveučilišta, a za to ne dobivaju nikakav dodatan honorar. I sretne vijesti tu negdje otprilike i staju.
Ključne informacije i dalje nemamo
Jedan od spomenutih pet upita ticao se naše istraživačke priče o novcu koji rektorat uložio u ruševnu zgradu na Borongajskom kampusu. Radi se o zgradi danoj na korištenje Hrvatskim studijima u koju su se nekad prije tri godine trebali smjestiti studenti, ali nikad nisu. Na tu je zgradu, potpuno ruševnu i bez ikakve vidljive svrhe, zagrebačko sveučilište utrošilo 149.957,95 kune javnog novca.
Zanimalo nas je koji su radovi izvršavani na spomenutom objektu i u kojem vremenskom periodu. Prema odgovoru Sveučilišta, odrađeni su „radovi rušenja i demontaže“ te „zidarski hidroizolaterski radovi“, a sve se odvijalo tijekom prosinca 2018. i siječnja 2019. godine.
Osim što je ta zgrada i dalje ruševna te bez očite svrhe, valja napomenuti da je urbanističkim planom Borongajskog kampusa predviđena za rušenje. Ključno za priču, pitali smo zagrebačko sveučilište investiralo taj novac u zgradu koja je predviđena za uklanjanje i u kojoj se, štoviše, ništa ne nalazi. Shodno tomu pitali smo Sveučilište i čemu zapravo služi taj objekt.
Zagrebačko sveučilište odlučilo nam je odbaciti zahtjev za pristup tom dijelu informacija uz objašnjenje da pravo na pristup informacijama „pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja postojećoj informaciji“. Naš zahtjev za informacijom odbacuju jer „Sveučilište ne posjeduje izrađeni dokument koji bi dao odgovore na postavljena pitanja, a nije ni dužno izraditi ga na temelju upita za pristup informacijama“.
Procedura od tri mjeseca
Možda nije zgorega ni pojasniti u koracima naše dugo, avanturističko putovanje do ovih jednostavnih informacija. Većinu upita i pripadajućim zahtjeva za pravo na pristup informacijama zagrebačkom smo sveučilištu poslali u rujnu ove godine. Po isteku roka od 15 dana na sve smo zahtjeve pojedinačno poslali i požurnice.
Nakon što je istekao rok za odgovor na požurnicu pričekali smo još neko vrijeme, a onda Vladinom povjereniku za informiranje Zoranu Pičuljanu poslali pojedinačne žalbe zbog šutnje tijela javne vlasti, odnosno zagrebačkog sveučilišta. Prije par dana dobili smo rješenja za sve žalbe. Povjerenik je ocijenio da je naša žalba osnovana i da nam Sveučilište mora dostaviti informacije.
To su naposljetku i učinili, no bez borbe, Naime, u rješenju povjerenika Pičuljana, svakome od njih pet, spominje se i dio gdje zagrebačko sveučilište, na temelju njegova zahtjeva, šalje dopis u kojem argumentira zašto naš portal ne bi trebao dobiti navedene informacije. Prvenstveno, ističu da se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne mogu primijeniti na naše zahtjeve. Dodatno, ističu da uzmemo li obzir broj istovrsnih upita te njihovu učestalost, to dovodi do opterećenja redovitog funkcioniranja te „dolazi do očite zlouporabe prava na pristup informacijama“.
Sve odgovore, kao i razlog odbijenice dijela odgovora na jedan upit, koje smo dobili od zagrebačkog sveučilišta možete pronaći u ovom dokumentu.
