Naomi i Marko na FER-u imaju prosjek 5.0: Želimo se baviti nečim zbog čega nikada nećemo prestati učiti

Nedavno je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu (FER) nagradio neke od svojih najuspješnijih studenata. Među njima se posebno ističu dva imena – Naomi Kombol i Marko Srpak. Oboje su, naime, nagrađeni jer na čitavom prijediplomskom studiju nisu imali niti jednu četvorku. Kada smo odlučili pisati o njima, odvojeno smo im poslali pitanja, ali zapravo nas nije puno iznenadilo kada smo ugledali slične odgovore. Oboje ističu da je važno istinski razumjeti gradivo i kontinuirano graditi svoje znanje. A gotovo identično odgovorili su nam i na pitanje čime se žele baviti u budućnosti, nakon faksa. Jasno, onime što će im omogućiti da nikad ne prestanu učiti i da uvijek dograđuju svoje znanje.

Naomi Kombol i Marko Srpak među najboljim su studentima FER-a | foto: privatni album

Da Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu upisuju najbolji maturanti, nije nikakva tajna, riječ je o javnim podacima koji se objavljuju uz rang-liste upisa na studije svake godine. Osim što ga je teško upisati, sigurno nije lako i na njemu biti iznimno uspješan, odnosno imati idealne ocjene. No iznimke, dakako, postoje. Studentica Naomi Kombol i student Marko Srpak čitav su prijediplomski završili bez ijedne četvorke, prosjekom 5.0. Za to ih je nedavno FER i nagradio.

– Meni specifično je u prilog išlo to što, od kad znam za sebe, volim znati kako nešto radi ili zašto nešto je; ‘svrbi’ me dok ne provalim foru. Takav mentalitet, kroz dugi niz godina, dao mi je širok temelj znanja na koji je mnogo lakše graditi nego da ga nemam. Radije bih to opisala kao ‘kontinuirano’ učenje, a ne ‘pojačano’, jer je puno bitnije ne prestati se nadograđivati; u inkrementima, ali konzistentno, nego ‘jako’, kaže Naomi za srednja.hr.

O njenom vršnjaku Marku već smo pisali, budući da je u svojoj generaciji bio jedan od najuspješnijih maturanata, a osvojio je i brojne Oskare znanja za uspjehe na međunarodnim natjecanjima. Pa nas zapravo nije previše iznenadilo kada smo na popisu najboljih studenata FER-a ugledali njegovo ime.

– Rekao bih definitivno da učim više od prosjeka. Ključ je da se pri učenju i rješavanju zadataka veći fokus preda razumijevanju nego brzini prolaska kroz gradivo. Tek kada nešto stvarno razumiješ, to možeš reproducirati bez greške, priča nam Marko.

‘Perfekcionist sam i volim naučiti sve’

Teško je, zapravo, generalno opisati kako izgleda jedan dan u životu izvrsnog studenta FER-a. Marko kaže da je svaki drugačiji jer kroz tjedan  ili mjesec nije ista dinamika obaveza.

– Ima dana kada nemam faks i koristim ga za odmor, a ima i dana sa šest sati predavanja i tri sata laboratorijskih vježbi pa sam cijeli dan na faksu. Zbog ovoga nemam redovan dnevni režim učenja, ali znam provesti šest do deset sati tjedno na pripreme labosa, rješavanje zadaća, a u predispitno vrijeme i duplo više, priča nam Marko.

Naomi u odgovoru na isto pitanje priznaje – kad su ispiti, spada na minimum socijalne interakcije.

– Primarno bude samo: učenje, trening i obroci. Kad nisu, čak ni ne mislim da učim toliko. Volim napisati labose, odnosno zadaće, unaprijed pa da nemam pritiska rokova što većinu vremena znači da, kako one prate gradivo, naučim rješavajući ih. Nekad znam sjesti šest, sedam sati dok ne riješim jednu, a neke dane ni ne taknem išta vezano s FER-om. Ne volim ostavljati stvari nedovršene. Vjerojatno je to više od prosjeka jer zahtijeva kontinuitet, no nemam dojam da je stvarno puno jer mi ostane vremena za mnoge druge stvari, kaže Naomi.

Smatra da su upravo laboratorijske vježbe i praktične demonstracije, u slučaju FER-a, najvažnija prevaga za dobre ocjene.

–  Dio ispita koji traži teoriju, ili barem ju ispituje tako da je odgovor trebalo ‘naštrebati’, obično imam daleko lošije riješen. S tim kontekstom, lijepo je vidjeti tu potvrdu, ali (izvrstan uspjeh, op.a.) nikako nije cilj. U idealnom svijetu, skala ocjena ne bi ni postojala; teško je tako malim rasponom brojeva točno opisati koliko netko uistinu shvaća neki koncept. Puno realnije bi bilo imati ‘izvještaj’ kao konačni opis napretka kroz godinu/semestar. To bolje što je izvještaj više produkt razumijevanja demonstriranog kroz praktične zadatke. Ipak, skala je vremenski efikasna i dopušta direktniju usporedbu, pa razumijem njenu upotrebu, smatra Naomi.

I Marko se slaže da mu ocjene nisu previše bitne.

– Ali perfekcionist sam i volim naučiti sve. Ne volim ostavljati posao, pa niti naučeno gradivo, nedovršenim pa takav pristup vodi i k boljim ocjenama, kaže nam Marko koji nema previše zamjerke na sustav ocjena od nedovoljan do izvrstan.

Nađe se vremena i za dodatne projekte i zanimljive hobije

Iako samo studiranje na FER-u zvuči poprilično zahtjevno, Marko nam otkriva da uz faks uspjeva sudjelovati i na nekom dodatnim projektiva vezanim uz svoju struku.

– Prošle akademske godine u natjecanju Lumen Engineering smo ja i kolegica Antonia Turković pobijedili s projektom o prepoznavanju kovanica eura. Sada sam u Barceloni na natjecanju EIT Healtha. Postoje razna događanja i natjecanja u struci i mislim da ima nešto za svakoga. Osim toga imamo seminare i projekte u sklopu nastave, a s jednim od njih sudjelovao sam i na Smotri Sveučilišta, kaže Marko.

Naomi ističe da kada ju nešto zanima van okvira kolegija, uvijek to isproba i istraži. No, dodaje, ima i neke druge interese koji nisu isključivo vezani uz studiranje pa ih nastoji ne zanemarivati.

– Još od srednje sviram gitaru, te, iako sada nešto rjeđe, barem na 20-ak minuta uzmem je u ruke. Izuzetno jako volim miks kreativnosti i izazovnosti; napokon odsvirati nešto komplicirano je nezamjenjiv osjećaj, a i izvor energije. Imam sreće i da studentski dom u kojem jesam ima teretanu i da blizu mogu trenirati odbojku. Prvo je odličan ispušni ventil i nešto gdje se ciljevi mogu čvrsto definirati (teže dostići, ali u tome i je čar), a drugo: nova prilika gdje mogu napredovati i napokon realizirati višegodišnji interes prema sportu, kaže Naomi.

A kad je doma u Bribiru, odakle je rodom, voli se baviti radom ‘na ruke’. Ovog je ljeta dobila ideju da si u radioni skuje mač jer osim što voli srednji vijek, kaže da joj se sviđa spoj zahtjevnosti i umjetničkog izražaja. Nada se da će taj projekt i dovršiti preko zimskih praznika.

I Marko se izvan faksa voli baviti sportom. Ide u teretanu, a ostatak slobodnog vremena voli popuniti druženjem s prijateljima ili gledanjem nekog dobrog filma.

Kako su se odlučili za FER?

Marko je, inače, završio preddiplomski studij elektrotehnika i informacijska tehnologija, a Naomi računarstvo. Sada su na prvoj godini diplomskog.

– FER je za mene bio savršen spoj dizajna sklopovlja i programiranja ugradbenih sustava. Mislim da je fakultet izrazito dobro organiziran, a kada bih mogao mijenjati nešto, dodao bih još više praktične nastave jer mislim da se na projektima najviše može izraziti kreativnost i znanje, odgovara Marko na pitanje o tome zašto je upisao baš FER.

Kaže, da nije odabrao to, vjerojatno bi studirao fiziku. I u tom bi slučaju, veli, unio jednako truda i volje u studij kao što ulaže sada. Naomi kaže da su joj drugi i treći izbor bili PMF ili FSB. No, gledajući kvalitetu i motiviranost studenata na FER-u, ništa drugo, zapravo, nije bilo opcija.

– Mislim da svatko najbolje radi kad je okružen predanima svojem umijeću; kada ima od koga odbijati ideje. Specifično računarsku znanost sam upisala jer ima najveću fleksibilnost izbora predmeta. Nikad mi nije išlo za rukom specijalizirati se za samo jednu stvar pa ovako mogu kombinirati sebi interesantna područja do mile volje. Vrlo sam zadovoljna izvrsnošću studenata kojima sam okružena, time što mogu naučiti, odličnim mentorom, sjajnim asistentima s istog zavoda te fleksibilnošću kojom mogu birati kako i kada ću nešto naučiti. Predavanja mahom nisu obavezna i predmeti imaju vrlo dobre materijale postavljene na intranetu; više nego dovoljne za usvajanje znanja, pa uživam većinom proizvoljnu alokaciju vremena u danu, priča Naomi.

Žele širiti svoje znanje i nakon fakulteta

Čime se žele baviti u budućnosti i planiraju li ostati u Hrvatskoj – pitanje je koje pitamo gotovo sve najuspješnije maturante, studente i mlade o kojima pišemo. Vrlo je općenito i na njega obično stižu ‘šaroliki’ odgovori. No, Naomi i Marko na njega odgovaraju zapravo vrlo slično – bitno im je da kroz svoju buduću karijeru konstantno ‘upijaju’ nova znanja.

– Želim se baviti nečim zbog čega nikada neću prestati učiti. Računarski interesi mi primarno idu na stranu računalnog vida, robotike i slično, pa definitivno nečime u vezi s time, no imam dovoljno vremena da otkrijem još nešto. Za sada, generalno mislim poslije FER-a neko vrijeme ostati u Hrvatskoj, temelj izgraditi na poznatom terenu, a kasnije za interesantnim prilikama i izazovima kamo me odnese. Nemam ništa konkretnije od toga jer uživam gdje jesam, zaključuje Naomi.

I Marku je trenutni plan ostati u Hrvatskoj.

– U budućnosti želim ostati raditi u struci i želim uvijek širiti svoje znanje i nakon fakulteta. Zasada želim ostati u Hrvatskoj jer mislim da ima dovoljno prilika i mogućnosti za mene, zaključuje naš sugovornik.