Naš cijenjeni filozof Jure Zovko kaže da mu je uzor bio i ostao otac: ‘Ili si čovik, ili nisi’
Jure Zovko jedan je od naših najistaknutijih filozofa. Član je i predsjednik uglednih udruženja koje primaju samo najbolje na svijetu, a nedavno je dobio i počasni doktora Gruzijskog tehničkog sveučilišta. Njegov je akademski put, kaže nam, bio posut ružama, a od filozofije mu je bilo bogovski dobro u životu. Uzor mu je, unatoč brojnim poznanstvima i uglednim profesorima, bio i ostao njegov otac koji je imao jasan etički stav – ‘ili si čovik, ili nisi’. Najviše je zahvalan svojoj supruzi Marie-Élise za koju kaže da je nedvojbeno bolji filozof od njega. Upoznali su se još kao studenti i od tada su, kaže romantično Zovko, u misaonom dijalogu. U filozofiji najviše cijenu etiku i estetiku jer, siguran je, nikada u životu nećemo zažaliti situacije kada smo se ponijeli moralno.
Profesor Jure Zovko drži predavanje
Foto: privatna arhiva
Jure Zovko jedan je od naših najistaknutijih filozofa. Profesor je na Sveučilištu u Zadru i pročelnik tamošnjeg Odsjeka za filozofiju, a međunarodno je prepoznatljiv kao jedan od rijetkih suvremenih mislilaca koji se hrabro hvataju u koštac s hegelijanskom filozofijom. Ovih je dana baš dobio počasni doktorat Gruzijskog tehničkog sveučilišta u Tbilisiju.
Za sve je ‘kriv’ Hegel
Upravo s Hegelom ta priznanja imaju i veze. Njihovim je doktorandima predavao Hegela, a zalagao se da, umjesto u Rimu, kongres Međunarodnog Hegelovog društva 2024. bude održan baš u Tbilisiju. Na njegovu angažmanu i pomoći akademski su se, kako to priliči, zahvalili najvećim priznanjem koje mu je to sveučilište moglo dati.
Ovi počasni doktorati samo su, takoreći, šlag na akademskoj torti karijere profesora Zovka. Koliko ga cijene pokazuje i činjenica da je posljednjih 15 godina redovni član i predsjednik svjetske akademije za filozofiju Institute International de Philosophie – Paris-Nancy (IIP). Akademija je to koja je, od svojega osnutka 1937. godine, među članovima imala samo najistaknutije svjetske filozofe. Hans-Georg Gadamer, Ruth Barcan Marcus i Robert Nozick su samo neki od njih.
– Svijest da pripadam krugu ovih uglednika iz filozofije, čini me nekako ponosnim, a i sretnim jer se bavim poslom koji posebno volim, kaže nam Zovko, koji je inače i potpredsjednik Međunarodnog Hegelovog društva od 2012. godine koji suizdaju brojne časopise vezane za Hegela i njegovu filozofiju.
Etika i estetika su posebno važne
Složio bi se, kaže nam, s Johnom McDowellom u tvrdnji da je Kant najveći filozof u povijesti ljudskoga duha. U području filozofije spoznaje Kant je dao, priča Zovko, neizmjeran doprinos fokusiranjem na transcendentalnu dimenziju spoznajnog subjekta i kategorija te inzistiranjem na važnosti iskustva u pogledu konstituiranja naše spoznaje.
– U etici je još uvijek nenadmašan zbog rezolutnog, deontološkog morala u pogledu poštivanja ljudskog dostojanstva i istinoljubivosti, a njegova promišljanja o prosudbi u umjetnosti još uvijek su, po mome sudu, najatraktivnija u filozofijskoj estetici, priča nam profesor Zovko.
Voli analizirati Platona jer je stilski gledano, kaže, ostao nenadmašen kao autor. Kada pričamo o suvremenim imenima, vraća se na McDowella. On mu je bio simpatičan zbog tvrdnje da njegova knjiga Mind & World može poslužiti kao prolegomena za Hegelovu Fenomenologiju duha. Osim toga, McDowell je, kaže Zovko, pokušao provesti jednu sustavu sintezu analitičke i kontinentalne filozofije što je zapravo i njegova intencija.
– Meni su etika i estetika kao praktične filozofijske discipline posebno važne jer pridonose kultiviranju ljudskoga duha, njegovoj otmjenosti i profinjenosti. Pierre Duhem, jedan od najvećih filozofa znanosti, smatrao je da delikatno pitanje koju ćemo hipotezu odbaciti, a koju prihvatiti, ne donosi eksperiment, niti se odabir odvija na temelju kriterija logike, nego je to stvar razborite prosudbe (bon sens) i zdravorazumske analize. Presudnu ulogu pri tome igra duh profinjenosti (l’esprit de finesse) i elegantnosti, a ne duh logičke i geometrijske egzaktnosti, pojašnjava Zovko.
DESETORICA NAJBOLJIH
Profesora Juru Zovka pitali smo za desetoricu, po njegovu mišljenju, najboljih filozofa svih vremena. Kaže nam, bez puno razmišljanja, da su to Platon, Aristotel, Augustin, Leibniz, Hume, Kant, Hegel, Husserl, Heidegger i Wittgenstein.
‘Moj je filozofski put bio posut ružama’
Kada pogleda unazad, Zovko za svoj filozofski put kaže da je bio posut ružama. Krenuo je na studij u Sarajevo, a nakon četvrtog semestra, nezadovoljan stanjem stvari, otišao je u njemački Freiburg im Breisgau. Grad je to gdje su profesori filozofije bili Edmund Husserl i Martin Heidegger. Bez sumnje, kaže, perjanice filozofske fenomenologije.
– Imao sam sreću da sam u krugovima hermeneutičke filozofije postao rano poznat zbog svoje freiburške disertacije (1989.) koja je objavljena kod moćnog njemačkog izdavača Frommann Holzboog ‘Verstehen und Nichtverstehen bei Friedrich Schlegel. Zur Entstehung und Bedeutung seiner hermeneutischen Kritik’ (1990). U disertaciji sam pokazao, a što je u međuvremenu i prihvaćeno u akademskim krugovima, da su kritika i prosudba sastavni segmenti hermeneutičke refleksije te da suvremena hermeneutika ne počinje sa Schleiermacherom, nego sa Schlegelom. Moj cjelokupni opus vrti se oko jedne osovinske misli: prosudbe i sposobnosti kompetentnog rasuđivanja. Tu vidim novu univerzalnu dimenziju filozofije koja je prezentna u razumijevanju književnosti i umjetnosti, u ekonomiji, pravu, političkim znanostima, medicini kao dijagnozi, kazuje nam profesor Zovko.
Tada je bio, posve ozbiljno nam veli, anonimus u filozofiju. No, fortuna mu je bila jako sklona pa su priznanja i pozivi na međunarodne konferencije stizali iznad svakog očekivanja. Radio je naporno, priznaje, no to mu nikad nije teško padalo jer je odmalena iskusio život hercegovačkog težaka. Kaže da mu je otac ostao najveći filozofski uzor. Zastupao je, prisjeća se Zovko, rezolutan etički stav – ‘ili si čovik, ili nisi’. Tertium non datur. U prijevodu, nema trećeg.
ZA 65. ROĐENDAN NAPRAVILI ZBORNIK U NJEGOVO IME
Veliko mu je priznanje, kaže nam profesor Zovko, zbornik (Festschrift) za 65. rođendan ‘Interpretation of a Common World. From Antiquity. Essays in honor of Jure Zovko’, objavljen kod izdavača Lit (Münster), u kojem su svoje priloge napisali ugledni filozofi Evandro Agazzi, Andreas Arndt, Marco Buzzoni, Ingolf Dalferth, Hans-Peter Grosshans, Christoph Horn, Baerbel Frischmann, Hans Lenk, Violetta Waibel i drugi.
Najveću zahvalnost duguje supruzi Marie-Élise
Premda su mu predavali famozni profesori i poznata lica filozofije, Zovko kaže, najveću zahvalnost duguje svojoj supruzi Marie-Élise koja je nedvojbeno, ističe, bolji filozof od njega. Ona je njegov najdosljedniji kritičar i najveća podrška.
– Upoznao sam je tijekom studija u Freiburgu gdje je došla sa stipendijom Fulbright i od tada smo stalno u misaonom dijalogu, priča profesor filozofije za srednja.hr.
Silno je zahvalan svojim učiteljima Wielandu i Beierwaltesu te svome mentoru Michaelu Elsässeru, koji je umro jako mlad. Evandro Agazzi i Jaako Hintikka pisali su mu preporuke za prijem u IIP, tako je došao u kontakt s najpoznatijim svjetskim filozofima. Zahvaljujući Andreasu Arndtu i Violetti Waibel ušao je u krug lijevohegelovaca. Ima imena, mogao bi nabrajati, a svi su, kaže, dio njegova akademskog mozaika te im ostaje jako zahvalan.
‘Ne bih rekao da sam originalni mislilac jer takvih je jako malo’
Profesora Zovka pitamo i koji mu je najdraži dio bavljenja filozofijom kao tako istančanom disciplinom, ne samo unutar znanosti kao takve, već specifično humanistike.
– Trudim se kako što bolje razviti i kultivirati svoju sposobnost prosuđivanja, a kao profesor to pokušavam prenijeti i studentima. Studij promatram hegelovski kao rast u znanju, obrazovanju i sposobnosti prosuđivanja. Za sebe bih rekao da sam jednostavno profesor filozofije koji hegelovski pokušava dati svoj sud o vremenu u kojem živimo, a živimo u najvećoj recesiju i devastaciji duha od neolitika. U ovom kontekstu preostaje nam Hegelova utjeha da Minervina sova svoj let započinje u sumrak. Ne bih rekao da sam originalni mislilac jer takvih je jako malo, iako u Hrvatskoj ima puno onih koji za sebe olako tvrde da su filozofi pa imaju potrebu soliti nam pamet, pogotovo ako su otišli u politiku. U tom pogledu želio bih imati što više nasljednika mladih ljudi koji misle vlastitom glavom, pojašnjava za srednja.hr jedan od cjenjenijih domaćih filozofa Jure Zovko.
Zbog elitizma koji zagovara i prakticira, naglašava, njegov je filozofski rad daleko prepoznatljiviji u inozemstvu, u europskim zemljama s visokom civilizacijskom razinom, nego u Hrvatskoj.
– Isus Nazarećanin očito bio je u pravu rekavši nemo propheta in patria sua (Lk 4, 24). No, svakako mi je žao što je tako, da je kod nas sve manje prostora za elitizam i da sve više dominira diktatura prosječnosti i lakomislenog dodvoravanja masama i političkim moćnicima. Adorno je bio u pravu kad je rekao da su poluobrazovani opasniji od neobrazovanih. Mislim da je to obilježje i karakteristika naših akademskih institucija, kritizira Zovko napomenuvši da previše ulažemo u ispodprosječne centre izvrsnosti, no mora paziti na rječnik jer je već na sudu, tužen za navodnu klevetu protiv jednog profesora iz Hrvatske.
Političari su nas, neovisno šot mislili o njima, uveli u krug europske elite, u Eurozonu i Schengen. No, naše akademske i znanstvene institucije kaskaju za europskim standardima. To vrijedi i za Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU), znanstvene institute, sveučilišta, veleučilišta. Posebno to vrijedi, kaže, i za naše klinike.
‘Nikada nećemo zažaliti za situacijama kada smo postupali moralno’
Pitamo ga ima li poruku za one koji se još premišljaju oko studija filozofije. U šali svojim studentima, prepričava nam Zovko, zna reći da je njemu zahvaljujući filozofiji, bilo bogovski dobro u životu pa jedino što može je i drugima preporučiti da isto tako studiraju filozofiju.
– Obišao sam sve kontinente o trošku osoba i institucija koje su me pozivale da držim predavanja, uživam u poslu koji volim, a to bih poželio i drugima. Filozofija, po mome sudu, može ponuditi još uvijek puno toga što druge discipline ne mogu. Filozofija je možda jedina disciplina u kojoj su studij, proučavanje i razmišljanje povezani s osmišljavanjem vlastite egzistencije, filozofija nam nudi profinjenost u analizi i razumijevanju, otmjenost u ponašanju, otvorena je za nove izazove vremena u kojem živimo, kaže nam Zovko.
Jedino u filozofskoj etici, zaključuje, možemo pronaći obrazloženje zašto je u životu ljepše biti moralan nego nemoralan. Možda nije uvijek utilitaristički isplativije, ali nikada nećemo, siguran je, zažaliti za situacijama kada smo postupali moralno.
